Šljivoševci, 21. lipanj 2024. godine – U krugu obitelji, suboraca, prijatelja, mještana i državnih dužnosnika na zgradi Društvenog doma, otkrivena je Spomen ploča Stevi Kitaku.
Inicijativu za podizanje Spomen ploče, pokrenuli su suborci pokojnog Steve Kitaka, veterani 107. brigade HV-a, Milan Belcar i Josip Juračić.
Spomen ploču otkrila je udovica Slavica Kitak, supruga pokojnog Steve Kitaka i Velibor Azenić , potpredsjednik Općinskog vijeća Magadenovac. Molitvu i blagoslov je predvodio vlč. Krešimir Iljazović, kapelan Župe Sv. Mihaela iz Donjeg Miholjca.
Podno Spomen ploče vijenac su položili i svijeću zapalili, udovica Slavica Kitak, kćerke pokojnog Steve, Andrea i Ornela, te unuke i unuci s obitelji, ratni zapovjednik 107. brigade, brigadir u miru Miroslav Štargl, general-bojnik u miru Živko Budimir, načelnik općine Magadenovac Stjepan Živković s izaslanstvom, izaslanici udruge veterana 107. brigade, HVIDRA-e Belišće i Valpovo, izaslanici udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata -Darda, izaslanik VUMDDRH, suborci, prijatelji, mještani naselja Šljivoševci i šire.
Na svečanom otkrivanju, udovica Slavica Kitak emotivno se zahvalila svima koji su sudjelovali u postavljanju ploče posvećene njezinom suprugu, hrabrom branitelju.
Ploča, koja je prvotno trebala biti postavljena u Baranjskom Petrovom Selu, sada ponosno stoji na Društvenom domu Šljivoševaca. “Mislila sam da će biti tamo gdje je naša kćerka sahranjena, ali sudbina je odlučila drugačije. Ovo je nešto jako veliko za nas – za mene, moje kćerke, unučad i praunučad”, rekla je gospođa Kitak.
Kćerka, Andrea Felić (rođ. Kitak), nakon otkrivene Spomen ploče njezinom ocu, rekla je:
“Velika je čast što smo se danas okupili kako bismo se prisjetili Stevinog života i doprinosa. Njegovo ime i lice nisu zaboravljeni nakon toliko godina. Obitelj Kitak ponosno stoji ovdje, zajedno s njegovim suborcima, diverzantima i izviđačima. Svi oni koji su bili uz njega cijelo vrijeme, kako za vrijeme rata, tako i kada su nas čuvali i pazili dok smo bili djeca.”
Andrea je istaknula važnost ovog događaja te zahvalila svima koji su došli kako bi odali počast njezinom ocu. “Osjećam se jako ponosno i sretno što je ovaj događaj ponovno okupio sve ove dobre ljude.”
Prigodnim riječima obratio se i ratni zapovjednik 107. brigade, brigadir u miru Miroslav Štargl; Čast mi je biti nazočan jednom ovakvom skupu gdje se veliča vrijednost Domovinskog rata. Stevo Kitak, čovjek kojeg sam upoznao u kolovozu 1991. godine, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti. Po dolasku u 107. brigadu, Stevo Kitak formira zajedno sa Mtkovićem i Feliksom izviđačko-diverzantsku satniju. Učestvovao je u svim akcijama 107. brigade, pokazavši iznimnu hrabrost i predanost. Bio je ranjen, a njegov put nije bio lak. No, vidio je jednim dijelom ono što smo svi priželjkivali – slobodnu Hrvatsku. Stevo Kitak bio je dragovoljac, ratnik, borac, otac i djed. Neka mu je vječna hvala i slava.
Načelnik Općine Magadenovac, Stjepan Živković u svom prigodnom obraćanju, uz pozdrave svima, a poglavito obitelji Steve Kitaka, “Zahvaljujem se svima što ste se odazvali pozivu odavanjem počasti, odnosno, priznanje i da ovu Spomen ploču otkrijemo u slavi i vječnu zahvalu našemu suborcu, našemu Stevi Kitaku. Malo je onih koji su dali ono što je najvrjednije, a to je život za našu Domovinu. Ne smijemo, mi njegovi suborci, i svi oni naši koje dolaze iza nas, mladi, da ne zaborave one koji su dali svoj život za slobodu Hrvatske.”
Životopis pokojnog Steve Kitaka, poginulog pripadnika 107. brigade, pročitao je njegov suborac, Rade Bilić.
Stevo Kitak, rođen je 25. siječnja 1955. godine u Kabalni, na području tadašnje Općine Donji Miholjac, od majke Marije (rođ. Gorjašan) i oca Vladimira Kitaka.
Osnovnu školu je završio u Šljivoševcima a srednju u Donjem Miholjcu, a nakon toga odlazi u Zagreb u INA-u. Vjenčao se s voljenom suprugom Slavicom s kojom je dobio tri kćerke: Ornela (1975), Andrea (1977) i najmlađa Teodora ( 1985).
Stevo je dobio posao u SUP-u u Belom Manastiru te se zapošljava u šumariji u Baranji, gdje radi u Lovstvu. To iskustvo mu je puno pomoglo u Domovinskom ratu jer je poznavao okupiranu lijevu obalu Drave, sve do nasipa. Godine 1991., na početku rata, Stevo je poveo i organizirao obranu sela kako bi mogao prijeći rijeku Dravu. Stevo i supruga Slavica među prvima su se javili u ured za obranu grada Valpova te se uključili u dragovoljce za obranu Republike Hrvatske.
Dana 24. kolovoza 1991. godine dragovoljno pristupa Zboru narodne garde , a nakon toga i u 107. brigadu Hrvatske vojske kao zapovjednik voda u činu poručnika.
Dana 11. listopada 1991. godine, prilikom izviđanja privremeno okupiranog teritorija Baranje, Stevo je ranjen, ali čim se oporavio vratio se u postrojbu.
Od 15. ožujka 1993. do 31. listopada 1993. godine Stevo je bio pripadnik Ratne riječne flote (RRF) Osijek, gdje je obnašao dužnost zapovjednika izviđačko diverzantske satnije.
Od 1. studenog 1993. godine do 30. ožujka 1884. godine, Stevo je bio pripadnik 135. brigade Hrvatske vojske Osijek. Od 01. travnja 1994. godine postaje djelatni pripadnik 3. gardijske brigade Kune, sve do tragične pogibije na prvoj crti bojišnice 26. srpnja 1995. godine u Baranji.
Stevu ćemo pamtiti po tome što je prije svega bio uzoran suprug, otac, Hrvat, dragovoljac i istinski domoljub kojem je odanost slobodi svoga naroda i ljubav prema domovini bila svetinja i vrijednost za koju je dao i vlastiti život.
Sjećanje na njega nikada neće izblijediti jer će njegova obitelj, supruga, kćerke, osmero unučadi i troje praunučadi (koje nažalost nikad nije upoznao) kao svi suborci , prijatelji o rodbina zauvijek pamtiti njegov doprinos u obrani okupirane Baranje koju je toliko volio i stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske, u čijem temeljima je velikim slovima ugrađeno i upisano ime velikog hrvatskog sina, Steve Kitaka.
Nakon svečanosti otkivanja spomen ploče, prije svečane Sjednice općinskog vijeća, izaslanstvo Općine Magadenovac koje je predvodio načelnik Općine Magadenovac Stjepan Živković i potpredsjednik općinskog vijeća Velibor Azenić, te udovica Slavica Kitak, supruga pokojnog heroja Steve Kitaka, položili su vijenac i zapalili svijeću za sve poginule, nestale i umrle Hrvatske branitelje i civile Općine Magadenovac.
