Zaštitnica je Švedske, hodočasnika, udovica i dobre smrti. Ikonografija ju prikazuje s hodočasničkim šeširom i štapom ili kao pisca s perom u ruci ili, pak, kako kleči pod Križem.
Čujte, svi neprijatelji moji u svijetu jer se ne obraćam prijateljima svojim!
Čujte, svi vi klerici, nadbiskupi i biskupi i svi nižih statusa u Crkvi! Čujte, svi vjernici bilo kojeg staleža bili! Čujte, vi kraljevi i prinčevi zemlje i svi sluge! Čujte, žene, princeze, kraljice i sve gospođe i sluškinje!
Svi vi naseljenici ovoga svijeta bilo kojega ranka, bili veliki ili maleni, slušajte ove riječi što vam Ja, koji vas stvorih sada govorim! Osuđujem vas jer ste pobjegli od mene i dali Zlom svoju volju, pa izvršavate njegove savjete.
U potpunosti sam vas otkupio Svojom krvlju i ne pitam vas za ništa osim vaše duše. Stoga vratite se Meni u poniznosti i Ja ću vas primiti kao svoju djecu.»
Isus Krist- Sin Božji, koji nas je Svojom krvlju otkupio
Brigitino viđenje:
Stajala sam uz jaslice u Betlehemu i gledala kako dolazi prekrasna Djevica, u bijeloj rubini i plaštu. Očigledno je bila pred porodom. Uz nju je stupao častan starac, a sa sobom su vodili vola i magarca. Kad su ušli u staju, starac je privezao vola i magarca za jasle, zatim izišao pa se bratio sa zapaljenom luči i utaknuo je u pukotinu na zidu.
Nakon toga se povukao, da ne bi bio osobno prisutan pri porođaju. Djevica tada izu obuću i metnu je pokraj složena plašta, skide s glave rubac i spusti ga kraj sebe. Stajala je u samoj rubini, duge, kao zlato kose spuštene na ramena.
Zatim je izvadila dvije čiste lanene pelene i dva vunena povoja, što je ponijela sa sobom da povije svoga novorođenca, te dva omanja lanena rupca da mu pokrije i poveže glavu. Sve je to složila pokraj sebe, da joj u danome času bude pri ruci.
Kad je sve bilo spremno, Djevica je pobožno klekla i stala moliti, okrenuta leđima prema jaslama, a lica uzdignuta prema nebu na istoku. Tako je ostala uzdignutih ruku, očiju uprtih u nebo, u zanosu, kao opijena božanskom slašću.
I dok je tako bila u molitvi, primijetih kako se dijete pomače u njoj, i odjednom, u trenu oka, ona porodi svoga Sina, koji je zračio tako neizrecivim svjetlom i sjajem, da se ni sunce ne bi moglo s njime usporediti. Luč što ju je starac zabio u zid nije uopće sjala, jer je božanstveni sjaj potpuno potamnio tvarno svjetlo luči.
Porod je bio trenutačan do te mjere, da ja nisam bila u stanju vidjeti kako se zbio. Samo sam odjednom ugledala slavno Djetešce kako golo leži na tlu, bez ikakva traga nečistoće na sebi… I tada sam čula anđeoski pjev, nadzemaljski blag i sladak… Čim je Djevica osjetila da je porodila, smjesta je sagnula glavu, te se sklopljenih ruku i s dubokim poštovanjem poklonila svome Sinu, govoreći: «Dobro došao, moj Božiću, moj Gospodine i moj Sine.»
Tada se dijete, plačući i pomalo drhteći od studeni na hladnu podu, malčice okrenu i pruži ruke, kao tražeći majčinu pažnju i nježnost. Tada ga majka uze u naručje, privinu k srcu, te ga, puna majčinske radosti i skrbi, ogrija svojim obrazom i grudima.
Potom sjede na tlo i položi Sina u krilo, pa ga stade spretno, povijati, najprije u lanene pelene, te u vuneni povoj, motajući ga čvrsto uz njegovo maleno tijelo, povezujući mu ruke i noge krajevima povoja. Nakon toga omota mu glavu sa dva mala lanena rupca, što ih s tom nakanom bila pripravila.
Uto uđe i starac, pa pade na koljena i pokloni se Djetetu, plačući od radosti. A Djevica nije izgubila ništa od svoje rumeni, kako to sa ženama u porodu biva, jedino joj se struk stanjio. Krepo je ustala s Djetetom u naručju, te ga zajedno, to jest ona i Josip, položiše u jasle, te mu se pokloniše u neizmjernoj radosti i veselju.
Dok su se Blažena Djevica i Josip klanjali Djetetu u jaslicama, ugledala sam pastire kako dolaze da se poklone Djetetu. Čim su ga ugledali, klekli su na poklon, puni poštovanja i sreće, te su odlazili hvaleći i slaveći Boga za sve što su vidjeli i čuli.
Brigitino viđenje – Osmo poglavlje – Božić, Objave svete Brigite
Sveta Brigita rođena je 14. lipnja 1303. godine, u uglednoj švedskoj obitelji u Finstadu kod Uppsale. Dok je imala deset godina, na nju je jako utjecala propovijed o muci Isusovoj, nakon čega joj se ukazao Isus i pozvao je da trajno razmatra Njegovu muku i ona se tom pozivu odazvala.
Godinu dana poslije , umire joj majka, a ona odlazi živjeti kod tetke. Kada je napunila 14 godina, po očevoj volji, udaje za upravitelja jedne pokrajine švedskog kraljevstva, Ulfa Gudmarssona. U tom inače sretnom braku rodila je osmero djece: četiri sina i četiri kćeri i postala uzorna supruga i majka. I Ulf je bio dobar čovjek, a u braku su proživjeli 28 godina. Nakon povratka s hodočašća u Santiago de Compostelu, muž joj je počeo pobolijevati i povukao se u cistercitski samostan u Alvastri, u kojemu je 1344. godine i umro.
Nakon što joj umro suprug, Brigita se sve više posvećuje crkvi. Više puta je među posvađenim kraljevima izvršila mirotovornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupa i svećenika. Došavši u Rim, ondje je godinama stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese. Tada se mnogo brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim s europskog Sjevera. Brinula se ne samo za njihov smještaj, već još više da im svećenici u njihovu jeziku pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem. Izgradila je i bolnicu. Bila je mističarka, imala je viđenja. Učenjak Igin Cecchetti ubraja je među najveće mistike svih vremena. Napisao je o njoj studiju na devedeset stranica, u kojoj donosi svetičino ime, život, objave, svetost i štovanje, kao i popis obilne literature. Spominje Životopis koji je o njoj napisao, i u dva sveska ga objavio danski pisac Johannes Joergensen. To je djelo prevedeno i na švedski, engleski i talijanski jezik.
Nalazeći se u bazilici Svetoga groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu slavnom uznesenju na nebo. Druge manje objave primila je u dvorani Posljednje večere, na Maslinskoj gori i na Jordanu.
Brigita je pristupila Trećem redu sv. Franje Asiškog i 1349. godine krenula na hodočašće u Rim, gdje je ostala do svoje smrti. Velika suradnica joj je bila kći Katarina ili Karin, kako je zovu u Švedskoj. Brigita se zauzimala za povratak pape iz Avignona u Rim. Nije joj uspjelo vratiti papu u Rim, nego je to uspjelo mladoj redovnici, sv. Katarini Sijenskoj.
Glavni pouzdanik svete Brigite i u Avignonu i u Rimu, bio je papa Urban V., koji je prije više od 600 godina poslao Hrvatima sliku Gospe Trsatske. To je prastara slika Majke milosti i tješiteljice žalosti, koja se i danas na Trsatu časti s velikom pobožnošću, a vjeruje se da ju je naslikao sam sveti Luka.
PETNAEST MOLITVI SV. BRIGITE ŠVEDSKE
SEDAM MOLITVI SV. BRIGITE ŠVEDSKE
Manje poznato i prošireno u Hrvatskoj jest Sedam molitava sv. Brigite na čast Muke i Krvi Isusove: ‘Znaj da ću udijeliti sljedećih pet milosti svakomu tko bude svaki dan častio moju Presvetu Krv tijekom 12 godina, moleći 7 Očenaša i 7 Zdravo Marija s molitvama koje ti objavljujem!“
Isus dalje svetici nabraja obećane milosti:
‘Osoba koja bude molila ove molitve:
1. Neće ići u Čistilište.
2. U Nebu će biti pridružena mučenicima kao da je prolila svoju krv za vjeru.
3. Onaj tko moli ove molitve može izabrati tri osobe iz svoje obitelji ili rodbine i Ja ću ih po ovim molitvama dovesti i održati u stanju posvetne Milosti.
4. Nitko iz obitelji osobe koja izmoli ove molitve neće u sljedeće četiri generacije propasti u Paklu.
5. Osoba će mjesec dana ranije imati spoznaju o svojoj smrti.’
Ako osoba koja odluči moliti ove molitve umre prije isteka 12 godina, Isus je obećao sv. Brigiti da će u tom slučaju primiti nakanu osobe kao da je izmolila sve molitve i udijeliti joj sve obećane milosti. Isto tako ako netko iz nehotičnog zaborava ili zbog opravdanih razloga ne bi izmolio molitve jedan ili više dana, može ih nadoknaditi moleći ih drugi dan ili onoliko puta koliko ih je dana propustio moliti.
Pobožnosti objavljene sv. Brigiti odobrila je Sveta kongregacija za širenje vjere (De propaganda fide) i papa Klement XII. (1730. – 1740.), a nalaze se u knjižici ‘Objava’ sv. Brigite. Papa Pio IX. poznavao je te molitve s njihovim predgovorom. On ih je odobrio 31. svibnja 1862. i priznao ih istinitima i korisnima za duše.
I papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu od 8. rujna 1991., prigodom 6 stoljeća kanonizacije sv. Brigite, pohvalno govori o toj svetici.
Ta je odluka Pija IX. potvrđena time što su se ta obećanja ostvarila na svim osobama koje su molile te molitve, a i po mnogim nadnaravnim činjenicama kojima je Gospodin htio pokazati da one doista dolaze od Njega.
Izvor: Laudato, wiki, HKM,
