Ernestinovo, 20. studenoga 2024. – – Danas je u Ernestinovu, na 33. obljetnicu okupacije sela, održana komemoracija u znak sjećanja na sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile iz Domovinskog rata.
Uz molitvu i zajedništvo, okupili su se članovi obitelji poginulih i nestalih, zamjenik župana Osječko-baranjske županije Josip Miletić, saborska zastupnica Nataša Tramišak, načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić, načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece, izaslanstva Ministarstva obrane, Ministarstva hrvatskih branitelja, Oružanih snaga RH, Udruge obitelji poginulih, zatočenih i nestalih Osječko-baranjske županije, udruga hrvatskih branitelja i ostalih udruga proisteklih iz Domovinskog rata te mnogi građani, kako bi odali počast žrtvama tragičnih događaja iz 1991. godine.
Na taj dan prije 33 godine, Ernestinovo je bilo okupirano od strane pobunjenog dijela srpskog stanovništva, a njegovi mještani protjerani su iz svojih domova. Selo je doživjelo razaranje – kuće su bile opustošene, spaljene i uništene.
Središnja komemoracija održana je kod masovne grobnice i spomen-obilježja u Parku skulptura, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće. S tugom i ponosom prisjetilo se 43 osobe koje su izgubile živote tijekom rata – među njima branitelja, civila, djece i nerođene djece. Potresna je činjenica da se za šest nestalih osoba još uvijek traga.
Hrvatski veslač David Šaina, , dobitnik srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. i dvostruki svjetskog prvaka u četvercu, unuk ubijenog Ignaca Papeša zvanog Nac, čijeg su pripadnici srpske paravojne postrojbe- četnici, masakrirali, prerezali grlo, izvadili oči i odrezali uši. David je prilikom komemoracije istaknuo kako još uvijek njegova obitelj traga za posmrtnim ostacima njegova djeda. “Mi smo 1991. godine, u ljeto, svega par mjeseci prije okupacije sela i masakra mještana, izbjegli iz sela, a tako i sudbinu ovih ubijenih ljudi, a tako i sudbinu moga djede, koji je na stravičan način ubijen u svojoj kući. “ David podsjeća kako za zločin njegovog djeda, i ostalih mještana, još uvijek nitko nije odgovarao. ” Nitko do sada nije odgovarao za te strašne zločine, a kako stvari izgledaju, niti neće. ”
Marija Jambreković, majka Damira Jambrekovića, koji je kao 19. godišnji ranjeni hrvatski branitelj zarobljen upravo na mjestu gdje smo danas okupljeni, i gdje se nalazi Spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima, i od toga 20. studenog 1991. godine njegova sudbina je nepoznata. Marija punih 33. godine traži svoga sina Damira, i nada se, da će ga svoga života dostojno pokopati. “Ovi dani su najtužniji dani u godini. Ovo traje punih 33. godina. Ovdje je moj sin Damir, u ovome parku nestao na ovaj dan 1991. godine. Ovo se ne može opisati, to je nešto ne opisivo.”
Marijana Junušić, načelnica Općine Ernestinovo istaknula je; “kao svake godine, dostojno se, i uz mnoštvo naših sugrađana, uzvanika, odazovemo kako bi odali, tako dužnu poštovanje, a tako i počast svim poginulim i nestalim, kako hrvatskih braniteljima, tako i civilima, koji su u oltar domovine i našega sela, položili ono što su najvrijednije imali a to su njihovi životi. Studeni je vani, a tako i u svima nama kako ne bi bio je smo prije 33 godine na ovaj datum doživjeli strašne tragedije, kako u ljudskim žrtvama tako i u razaranju našeg predivnog sela Ernestinova.”
Zamjenik župana Osječko-baranjske županije Josip Miletić rekao je; “Danas se u Ernestinovu sjećamo teških trenutaka, brojnih žrtava, napuštanja svog mjesta i svega što je uslijedilo krvave jeseni 1991. godine. Danas odajemo počast svima koji su svoje živote ugradili u stvaranje slobodne i neovisne Republike Hrvatske, zahvaljujemo im i na ovaj način poručujemo da njihova žrtva nije bila uzaludna. Oni su svoje živote dali upravo da bi mi danas mogli razvijati Republiku Hrvatsku. Koristim prigodu da još jedanput iskažem pijetet svim žrtvama te zahvalim svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, kao i na svemu dobrom što čine.”
Obrana Ernestinova bila je ključna u očuvanju slobode Hrvatske. Nakon okupacije sela, obrambene linije hrvatskih snaga konsolidirale su se u Antunovcu i Ivanovcu, strateški važnim selima na prilazu Osijeku. Hrabra obrana ovih mjesta spriječila je prodor agresora i spasila Osijek od sudbine kakvu je doživio Vukovar.
Ova obljetnica podsjetnik je na cijenu slobode i važnost očuvanja sjećanja na žrtve Domovinskog rata. Ernestinovo danas stoji kao simbol nepokorenog duha i snage zajedništva, a pijetet prema žrtvama ostat će trajno utkano u identitet ovog mjesta.
