Slavna 135. baranjska brigada Hrvatske vojske svečanim je postrojavanjem u Belom Manastiru obilježila 35. obljetnicu osnutka i obrane Osijeka te Baranje.
Tri i pol desetljeća nakon najteže ratne jeseni 1991. godine, središnji Trg slobode u Belom Manastiru ponovno je odjekivao koracima ponosa, domoljubnom pjesmom i dubokim emocijama. Svečanim postrojavanjem ratnih veterana, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja „Hrvatska zemlja“, obilježena je veličanstvena 35. obljetnica ustrojavanja legendarne 135. baranjske brigade Hrvatske vojske.
Ova svečanost nije bila tek protokolarno prisjećanje na povijesne datume, već snažan i emotivan podsjetnik na neraskidivo zajedništvo prognanih Baranjaca koji u najtežim trenucima nisu klonuli duhom. Iz svih govora i susreta suboraca proizašao je jasan i neupitan zaključak: obrana mostobrana sjeverno od Osijeka i herojski otpor 135. baranjske brigade bili su presudni ne samo za opstanak grada na Dravi, već i jedini put kojim su se Baranjci mogli vratiti na svoja stoljetna ognjišta, a s obzirom na neumoljivi protok vremena, ovakva okupljanja moraju postati svake godine trajni zavjet čuvanja istine o Domovinskom ratu za generacije koje dolaze.
Postrojba rođena u progonstvu: Od Samostalnog bataljuna do štita grada Osijeka
Povijest 135. baranjske brigade jedinstvena je priča o prkosu, vjeri i neizmjernoj ljubavi prema rodnom zavičaju. U kolovozu 1991. godine, pod naletom brutalne velikosrpske agresije i nadmoćne vojne sile, Baranja je okupirana, a njezino hrvatsko i nesrpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta. Ipak, progonstvo u susjedni Osijek nije slomilo baranjskog čovjeka. Umjesto očaja i predaje, rodio se prkos.
Uoči same središnje svečanosti, jedan od ratnih zapovjednika 135. baranjske brigade i saborski zastupnik Stipan Šašlin evocirao je uspomene na te prijelomne dane kada se u ratnom Osijeku kovala sudbina cijelog hrvatskog istoka. Prisjećajući se samih početaka, Šašlin je naglasio kako je brigada praktički izrasla iz pepela progonstva, vođena samo jednom mišlju – obraniti Hrvatsku kako bi se oslobodila Baranja.
„Danas smo se okupili ovdje u Belom Manastiru da obilježimo 35. godišnjicu osnivanja 135. baranjske brigade. Brigade koja je praktički formirana u Osijeku jer su Baranjci u to vrijeme bili svi prognani, ali nisu klonuli duhom. Dapače, svi su bili spremni, svi su uzeli naoružanje, branili Osijek, branili Hrvatsku, jer su samo tako znali da će se vratiti nazad u svoju Baranju. Evo, danas smo sretni što smo ovdje, jer da oni tada to nisu odradili, vjerojatno ni mi danas ovdje ne bismo bili. Velika zahvala prije svega svim poginulima i njihovim obiteljima, ali i svim ostalim članovima 135. baranjske brigade na svemu što su učinili u Domovinskom ratu i na svemu što danas radimo.“
Vraćajući misli 35 godina unatrag, u vrijeme kada se stvarala hrvatska vojna sila na istoku zemlje, Šašlin je detaljno opisao strateški značaj ove postrojbe. Odmah nakon pada Baranje, 24. kolovoza 1991. godine, u Osijeku je najprije ustrojen Samostalni baranjski bataljun. Odaziv prognanih Baranjaca bio je toliki da je postrojba ubrzo premašila brojku od tisuću pripadnika, što je dovelo do službenog formiranja 135. baranjske brigade 30. listopada 1991. godine.
Njihova zadaća bila je jedna od najtežih i najodgovornijih na istočnoslavonskom bojištu – držanje crte obrane sjeverno od Osijeka, odnosno čuvanje strateškog mostobrana u Baranji. Sam geografski položaj Osijeka, koji se pruža relativno usko uz desnu obalu Drave, činio je grad iznimno ranjivim. Da je neprijatelj uspio u svom naumu i izbio na samu obalu rijeke Drave, život i obrana u samom gradu postali bi gotovo nemogući.
„Prvo taj Samostalni baranjski bataljun, a kasnije brigada, držala je crtu obrane sjeverno od Osijeka, odnosno mostobran u Baranji. To je bilo od vitalnog značaja za sam grad Osijek, jer s obzirom na položaj kakav Osijek ima, relativno uzak, da se taj mostobran nije držao, jednostavno bi život u Osijeku jako teško funkcionirao. Da su oni izbili na Dravu, što su i pokušali, bilo bi pogubno, no 18. prosinca smo ih potjerali nazad i zaista je to bilo presudno za funkcioniranje i za sam život u gradu Osijeku.“
Poseban ponos u glasu ratnog zapovjednika osjetio se pri spomenu upravo tog 18. prosinca 1991. godine i glasovite akcije „Đavolja greda“. U trenucima kada je cijela Hrvatska još uvijek krvarila zbog sloma obrane i stravične tragedije Vukovara mjesec dana ranije, upravo su pripadnici 135. baranjske brigade, uz suborce iz drugih postrojbi i specijalne policije, izveli prvu veliku oslobodilačku akciju na prostoru istočne Slavonije.
„Izuzetno smo ponosni na to, jer ovo je postrojba koja je prva na neki način oslobodila prostore na području istočne Slavonije i prva je ostvarila veliku pobjedu nakon pada Vukovara. To je bilo presudno za moral, ne samo 135. brigade, nego i cijelog Osijeka i svih ostalih branitelja u Osijeku. Tada se vidjelo da se taj srbočetnički agresor može pobijediti – to je bila naša prva pobjeda.“
Molitva, vijenci i upaljeni lampioni za pale heroje Baranje
Prije samog svečanog postrojavanja na Trgu slobode, središnji i najemotivniji dio komemorativnog programa održan je podno spomen-obilježja „Hrvatska zemlja“ u Belom Manastiru. U dostojanstvenoj tišini, uz duboki naklon i molitvu, odana je počast svim poginulim, nestalim i preminulim hrvatskim braniteljima čija su imena trajno uklesana u temelje slobodne Baranje i Republike Hrvatske.
Vijence su položili i lampione podno spomenika upalili: ratni pripadnici 135. baranjske brigade, izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, Saborski zastupnik Stipan Šašlin, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik u MHB Zlatan Bašić i voditeljica područnog odjela MHB-a Osijek, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra obrane Ivana Anušića, brigadni general Željko Marinov sa suradnicima, u ime županije OBŽ-a, županica Nataša Tramišak uz zamjenika Gorana Ivankovića i predsjednika Skupštine OBŽ-a Tomislavom Robom, gradonačelnik Grada Beli Manastir Ivica Pavelić sa načelnicima baranjskih Općina, udruge proizašle iz Domovinskog rata s područja OBŽ-a.
Ponosni stroj na Trgu slobode: Susret ratnih generacija
Nakon polaganja vijenaca i paljenja lampiona podno spomen-obilježja, gdje su brojna državna, županijska, gradska, općinska i braniteljska izaslanstva u tišini i molitvi odala počast onima koji su u temelje slobode ugradili svoje živote, uslijedio je najsvečaniji dio dana. Na središnjem belomanastirskom Trgu slobode održano je tradicionalno postrojavanje veterana 135. baranjske brigade.
Iako su desetljeća ostavila traga u kosi i na licima nekadašnjih mladića koji su 1991. godine bez oklijevanja obukli odoru, u njihovim očima i držanju vidio se isti onaj neslomljivi duh. Kako to vojnička tradicija i nalaže, ponosno su se postrojili pripadnici Zapovjedništva, Logistike, Prve bojne, Druge bojne i Treće bojne. Stisak ruke suborca, zagrljaji ljudi koji su zajedno dijelili rovove u močvarama Kopačkog rita i na prilazima Osijeku te pogledi upućeni prema nebu za one kojih više nema, stvorili su ozračje koje nikoga od nazočnih građana nije ostavilo ravnodušnim.
Svečani program, kojeg je nadahnuto i dostojanstveno vodio moderator Ivica Đurin, započeo je intoniranjem državne himne Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino“, u izvedbi Združenog ansambla „Karašica Croatica“ pod ravnanjem voditeljice Aleksandre Čeliković.
Stipan Šašlin mladima: „Nismo tada otišli u Njemačku ni Irsku, nego u Osijek gdje smo uzeli oružje!“
Obrativši se postrojenim suborcima, obiteljima poginulih i nestalih branitelja te visokim uzvanicima s pozornice, saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, Stipan Šašlin, uputio je govor prožet dubokom zahvalnošću, ali i jasnom porukom današnjim naraštajima. Pozdravivši izaslanika predsjednika Vlade RH, predstavnike županije, gradonačelnika, načelnike baranjskih općina i svoje suborce, istaknuo je kako je svako okupljanje na ovom trgu sveta obveza prema mrtvima i putokaz živima.
„Zaista mi je zadovoljstvo biti danas ovdje. Svakih pet godina otprilike se skupimo ovdje na trgu i doista je to prilika, prije svega, da se prisjetimo svih naših poginulih branitelja kojih nema, kao i svih onih koji su u međuvremenu ovih godina umrli. Prilika je to i da na neki način malo porazgovaramo, da kažemo nešto i da se prisjetimo onih teških, ali ja bih rekao zaista slavnih dana i mjeseci 1991., pa i svih godina do 1995., odnosno do konačne pobjede u Bljesku i Oluji.“
Šašlin je upozorio kako o Domovinskom ratu nikada ne smije zavladati šutnja. Istina o herojskom otporu mora se neprestano ponavljati – ne radi samohvale živih branitelja, nego radi žrtve palih heroja i radi odgoja mladih naraštaja, djece i unučadi, koji u nasljeđe moraju primiti istu onu odvažnost kakvu su imali njihovi očevi i djedovi.
U iznimno emotivnom dijelu govora, Šašlin je povukao izravnu paralelu između ratnih iskušenja 1991. godine i izazova s kojima se suočavaju mladi ljudi u današnjem vremenu, uputivši im očinsku i domoljubnu poruku da ne odustaju od svoje zemlje.
„Doista ni mi nismo posrnuli, nismo odustali, nismo se uplašili, a imali smo se čega plašiti. Zaista je to bila velika sila, zaista je to bilo veliko zlo koje se nadvilo nad Baranjom i nad cijelom Republikom Hrvatskom i trebalo je imati hrabrosti stati pred to. Zato kažem i mladima: nemojte popustiti, nemojte se uplašiti svih tih izazova i nedaća, jer najlakše je baciti koplje u trnje, najlakše je povući se, najlakše je odustati. Nismo ni mi tada otišli ni u Njemačku, ni u Irsku, nego smo otišli u Osijek, gdje smo uzeli oružje, gdje smo branili Osijek i branili Hrvatsku, jer smo znali da se samo tako možemo vratiti nazad u Baranju!“
Zaključujući svoje obraćanje, ratni zapovjednik je bez zadrške podsjetio na gorku istinu što bi se dogodilo da baranjski dragovoljci i branitelji tada nisu stali na branik domovine, osvrnuvši se i na neumoljivi biološki sat koji prorjeđuje braniteljske redove.
„Vjerujte, da to tada nismo učinili, da to tada nismo odradili, ne bismo danas ovdje svi mi stajali. Ovdje bi vjerojatno bili nekakvi drugi ljudi, neki koje ne želim ni spominjati. Prema tome, još jednom hvala svima vama koji ste svojim dolaskom danas doprinijeli da se nikad ne zaboravi ono što smo uradili tih slavnih godina. Želim nam još dugi niz ovakvih obljetnica da se nalazimo, jer zaista je lijepo vidjeti da nas još uvijek ima. Nažalost, biologija čini svoje, ali doista nas još uvijek ima, baš kao što nas je bilo i 1991. godine.“
Gradonačelnik Igor Pavelić: „Svaka stopa ove zemlje natopljena je žrtvom, a most na ulazu u Hrvatsku trajno nosi vaše slavno ime“
U ime grada domaćina i svih načelnika baranjskih općina koji su nazočili svečanosti, okupljenima se obratio gradonačelnik Grada Belog Manastira Igor Pavelić. Uz izraze dubokog poštovanja prema ratnim zapovjednicima i visokim uzvanicima, Pavelić je središnje mjesto u svom govoru posvetio samim braniteljicama i braniteljima, danas okupljenima u Udruzi 135. baranjske brigade, istaknuvši kako snagu svake vojne postrojbe čine upravo ljudi i njihovo srce.
Podsjetivši kako je 30. listopada 1991. godine zlatnim slovima upisan u povijest Baranje, gradonačelnik Pavelić dao je čvrsto obećanje kako Grad Beli Manastir i sve baranjske općine nikada neće dopustiti da sjećanje na ratni put brigade izblijedi te da će uvijek stajati uz braniteljske udruge u organizaciji ovakvih obljetnica.
„Mi smo danas ovdje okupljeni, položili smo vijence i upalili svijeće na Trgu slobode u Belom Manastiru, upravo na mjestu spomenika ‘Hrvatska zemlja’. Ali ono što često znam reći – svaka stopa ove zemlje je mjesto gdje se može odati počast svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima, a u ovom slučaju braniteljima 135. baranjske brigade.“
Gradonačelnik je posebno istaknuo simboličku i povijesnu važnost trajnog obilježavanja imena slavnih ratnih postrojbi na strateškim prometnim objektima u Slavoniji i Baranji. Time je država jasno pokazala koje su postrojbe činile kralježnicu obrane hrvatskog istoka.
„Ime ove brigade neće nikada otići u zaborav. I sami znate da otvaranjem koridora 5C, prvi most, odnosno objekt koji se nalazi na samom ulasku iz Republike Mađarske u Republiku Hrvatsku, upravo nosi ime i znamen 135. baranjske brigade. Dalje prema jugu dolazimo do mosta na rijeci Dravi koji nosi ime 3. gardijske brigade, a zatim osječka obilaznica nosi ime 106. brigade. Upravo su ove brigade činile osnovicu i okosnicu obrane ovoga dijela hrvatske države u ratu.“
Uz odavanje počasti pripadnicima 135. brigade, Pavelić nije zaboravio spomenuti ni nemjerljiv doprinos ratne policije, istaknuvši Četvrtu policijsku postaju Beli Manastir kao ratnu postrojbu koja je odigrala golemu ulogu u obrani i očuvanju integriteta na rijeci Dravi te u cjelokupnom ratnom pohodu za slobodu Baranje. Pozvavši branitelje na daljnju suradnju u izgradnji Baranje nakon povratka na ognjišta, uputio je i snažan apel obrazovnim institucijama.
„Okupljajmo se i dalje, proslavljajmo zajedno ovako velike obljetnice, ali ono što je iznimno bitno jest da sve ovo, kao i istinu o Domovinskom ratu, prenosimo na buduće generacije. U svaki kurikulum školskih ustanova mora biti uklopljena istina o Domovinskom ratu i to je ono što mi moramo prenositi na sve mlade naraštaje. Svim poginulim, nestalim i preminulim braniteljima vječna slava i hvala, a nama koji ostajemo ostaje dužnost da i dalje baštinimo i čuvamo tradiciju Domovinskog rata.“
Državni tajnik Zlatan Bašić: „Biološki sat kuca, ne čekajmo okrugle obljetnice – moramo se okupljati svake godine!“
Kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića te potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, ratnim veteranima i obiteljima stradalnika obratio se državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Zlatan Bašić. Njegov govor, lišen suhoparnih političkih fraza, bio je topao, izravan i duboko braniteljski, pogađajući u samu srž onoga što ratni veterani danas osjećaju.
Čestitajući 35. obljetnicu ustrojavanja postrojbe, Bašić je prije svega poželio zdravlje živim braniteljima, zahvalivši im što su 1991. godine, kada je domovina krvarila, imali srca i hrabrosti uzeti pušku u ruke, uvjeren kako bi isti ti ljudi, kada bi zatrebalo, i danas jednako čvrsto stali u obranu svoje države.
Nadovezujući se na raniju opasku Stipana Šašlina o okupljanjima svakih pet godina, državni tajnik Bašić uputio je otvoren i emotivan poziv koji je naišao na snažno odobravanje postrojenih veterana na trgu – poziv da se ne čekaju samo okrugle obljetnice.
„Malo ću se vratiti na Stipu koji kaže da se okupljamo svakih pet godina. Mislim da je vrijeme da ovakva druženja budu svake godine. Biološki sat kuca, godine idu, sve smo stariji i sve nas je manje. Mislim da bismo trebali već iduće godine proslaviti, nema veze što nije okrugla brojka, ali moramo se viđati, moramo se družiti i držati se zajedno – to je sve što je ostalo!“
Bašić je naglasio kako svako braniteljsko okupljanje ima dublji smisao od samog susreta ratnih prijatelja; ono je živi spomenik onima koji su ostali na bojištima ili su preminuli nakon rata.
„Svako naše druženje je i uspomena na naše pokojne, umrle i poginule suborce. A da bi oni živjeli, moraju živjeti kroz našu priču, moraju živjeti s nama. Zato je naša obveza da pričamo o njima i da ih se sjećamo. Neka mladi znaju da je cijena ove naše slobode plaćena životima hrvatskih branitelja – branitelja koji su bili spremni i uvijek će biti spremni dati svoj život za Hrvatsku. Neka je vječna hvala i slava svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, a vama želim puno zdravlja i vidimo se dogodine!“
Završna poruka i himna brigade: Sloboda nije darovana, ona je izborena krvlju
U samoj završnici službenog dijela ceremonije, moderator programa Ivica Đurin zaokružio je ovo emotivno prijepodne u Belom Manastiru riječima koje su snažno odjeknule Trgom slobode, sažimajući cijelu povijest i žrtvu 135. baranjske brigade u trajni zavjet vjernosti domovini.
„Danas se nismo okupili samo kako bismo obilježili još jednu obljetnicu; okupili smo se kako bismo s ponosom i zahvalnošću prisjetili se našeg ratnog puta, snage zajedništva i vremena u kojem su hrabri ljudi, vođeni ljubavlju prema domovini, bili spremni položiti ono najvrjednije što su imali – vlastiti život za slobodu Hrvatske. Njihova žrtva obvezuje nas i danas. Naša je sveta dužnost čuvati uspomenu na njih, prenositi istinu o Domovinskom ratu mlađim naraštajima i svjedočiti o cijeni slobode u kojoj živimo.“
Podsjetivši kako mir i suverenitet u kojima danas živimo nisu pali s neba, Đurin je naglasio istinske vrijednosti domoljublja koje su krasile baranjske bojovnike.
„Sloboda nam nije darovana, ona je izborena hrabrošću, krvlju i nesebičnošću hrvatskih branitelja. Neka nam ova obljetnica bude trajni podsjetnik da se zajedništvo, hrabrost i ljubav prema domovini ne dokazuju velikim riječima, nego djelima, vjernošću i spremnošću da se u najtežim trenucima stane uz svoj narod i svoju domovinu. Imena i djela naših poginulih i nestalih branitelja ostaju upisana u temelje naše slobode i u pamćenje hrvatskog naroda.“
Poseban, vrhunski emotivan trenutak na kraju svečanog programa uslijedio je kada su Združeni ansambl „Karašica Croatica“ predvođen Aleksandrom Čeliković, zajedno s članovima udruge i veteranima 135. baranjske brigade Ineskom Sremac i Radomirom Grujićem, otpjevali ponosnu himnu 135. baranjske brigade. Dok su se stihovi brigade razlijegali središtem Belog Manastira, mnogi veterani nisu skrivali suze u očima.
Nakon službenog dijela na Trgu slobode, program je nastavljen uz zajednički braniteljski ručak i druženje u kojem su se satima evocirale ratne uspomene s baranjskog mostobrana. Istovremeno, brojni građani Belog Manastira, a posebice mladi i djeca, imali su priliku razgledati bogati taktičko-tehnički zbor Hrvatske vojske, čime je na najljepši način spojena slavna prošlost iz Domovinskog rata sa suvremenom snagom pobjedničke Hrvatske vojske.
FOTO ALBUM