Svinjarevci, 22. rujna 1991. – Na današnji dan prije 33 godine, selo Svinjarevci pored Vukovara postalo je poprište jednog od najstrašnijih zločina u Domovinskom ratu. Malo tko zna za ovaj pokolj, no sjećanja na njega i dalje žive među preživjelima i njihovim obiteljima.
Tog kobnog dana, četničke horde i JNA iz Srbije upale su u selo i brutalno ubile 34 mještana. Svinjarevci, nekada mirno slavonsko selo s 765 stanovnika, danas broje tek 386 duša. Smješteni južno od Vukovara, u blizini mučeničkog sela Berak i četničkog uporišta Negoslavci, Svinjarevci su postali simbol stradanja i patnje.
U selu su pronađene četiri masovne grobnice, uglavnom s posmrtnim ostacima civila. Četvrta masovna grobnica otkrivena je uz cestu prema Oroliku, blizu sela, i sadrži posmrtne ostatke nevinih žrtava.
Srpska vojska počinila je nebrojene zločine u istočnoj Slavoniji, a Svinjarevci su samo jedno od brojnih mjesta stradanja o kojima se malo zna. Ovaj zločin, kao i mnogi drugi, ostaje u sjeni, no sjećanje na žrtve i dalje živi među onima koji su preživjeli i njihovim potomcima.
Program obilježavanja započeo je svetom misom zadušnicom u crkvi sv. Martina u Svinjarevcima, a potom je nastavljen svečanim mimohodom od Vatrogasnog doma prema spomen obilježju na mjesnom groblju gdje je se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odala počast svim žrtvama Domovinskog rata.
Večer uoči obljetnice, mještani Svinjarevaca zapalili su 34 lampiona za svoje poginule i nestale mještane i to od Trga hrvatskih branitelja u središtu mjesta do mjesnoga groblja.
Povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 18. travnja 2002., Županijski sud u Osijeku je 29. srpnja 2020. donio osuđujuću presudu protiv okrivljenog R.B. kojom ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, dok je u protiv okrivljenog D.Đ. optužba odbijena na temelju Zakona o općem oprostu. Okrivljenike se optužnicom teretilo da su tijekom studenoga 1991., u Svinjarevcima, kao pripadnici paravojnih postrojbi, sudjelujući u oružanim sukobima protiv legalnih tijela Republike Hrvatske, a nakon što je mjesto Svinjarevci okupirano, s ciljem širenja straha među preostalim civilnim stanovnicima, noću došli u kuću u kojoj su stanovali supružnici stari oko sedamdeset godina, pri čemu je jedno od njih bilo teško pokretno uslijed bolesti te ih pucajući iz vatrenog oružja usmrtili i potom izmasakrirali tijela.
Po žalbi okrivljenog R.B. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. travnja 2021. donio rješenje o ukidanju prvostupanjske presude te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Mladen Pavković predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91, početkom prošle godine, kada je otkrivena četvrta masovna grobnica u blizini Svinjarevaca, kazao je: Ministarstvo hrvatskih branitelja se trudi da se što prije pronađu nestali, pa se svako malo obavljaju neka iskopavanja, osobito u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i drugdje. Međutim, ljudi kao da su u “zemlju propali”. Nije istina da ni nakon toliko godina, od početka Domovinskog rata, baš nitko ne zna gdje su svoje živote okončali toliki civili, hrvatski branitelji. Ministarstvo branitelja čak je ponudilo i nagradu onima koji otkriju neku od grobnica, ili masovnih grobnica. Ni to ne pomaže. Srbi šute o takvim stvarima. Hrvatska je inače prekrivena masovnim grobnicama. Koliko je samo nevinih Hrvata stradalo nakon II. svjetskog rata. Dakle, nije istina da Hrvatska u ovom trenutku traži samo 1800 osoba, već je istina da ih traži na desetine tisuća, ako pribrojimo i one koji su nestali u vrijeme vladavine Josipa Broza. Među svima njima, traga se i za dr. Ivanom Šreterom, koji je 1991. nestao iz srpskog logora Bučje. A traže se i kosti Andrije Hebranga kojeg je po nalogu Josipa Broza ubila Udba, pretpostavlja se 1949 u Beogradu.
U Hrvatskoj trenutačno ima oko 150 masovnih grobnica iz Domovinskog rata. Znaju se imena ljudi koji su pronađeni na tim mjestima, a koje su na najokrutnije načine ubili srpski teroristi. Ali, i dalje se postavlja pitanje – Koliko je srpskih i inih zločinaca dosad odgovaralo i bilo kažnjeno zbog masovnih ubijanja nevinih ljudi, pretežno žena, djece, starca? Nažalost, može ih se na prste nabrojiti. Ako imamo 150 masovnih grobnica, u prosjeku, nema ni jednog po grobnici, tko bi odgovarao za ta ubojstva!? Znači, za 150 masovnih grobnica trebala su biti na robiji barem 150 ratnih zločinaca, tim više što ratni zločin ne zastarijeva. Tko je kriv, tko možebitno zataškava što ti koji su masovno ubijali izmiču pravdi, mnogi čak i punih 31 godinu?
Danas, ako netko pobjegne s mjesta prometne nesreće policija ga relativno brzo nađe, za nekoliko sati ili za nekoliko dana. A kako nitko ne može pronaći tolike ljudi, kako nitko, primjera radi, ne može „pročešljati“ Maceljsku šumu i izvaditi kosti svih mučki ubijenih Hrvata od strane Brozova režima, pa da znamo tko su ti ljudi kojima svake godine palimo svijeću i za njih se molimo? Osim toga, na iznimno malom broju masovnih grobnica pišu imena stradalih. Istaknute su samo brojke ubijenih. Halo! Nisu ljudi brojevi!
