Na današnji dan, 10. studenog 1991. godine, poginuo je Žarko Manjkas Crvenkapa. Pri izlasku iz Bogdanovaca, HOS-ovi borci svjesno su se žrtvovali probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Među njima je bio i Žarko Manjkas Crvenkapa, koji je predvodeći povlačenje stao na minu i iskrvario za pet minuta. Zahvaljujući njegovoj žrtvi, mnogi životi civila i branitelja su spašeni.
Te ratne 1991. imao je 24 godine. Sa simpatičnom baby facom nalikovao je 20-godišnjacima, kojih je bilo najviše u našoj ekipi. Nas dragovoljaca HOS-a u Vukovaru bilo je 58, a Žarko je bio jedan od nas – s ponosom u glasu govori pukovnik u mirovini Damir Radnić.
Uz zapovjednika Radinića, svjedočio je i njegov školski prijatelj i suborac Stjepan Dugan, koji su se s ponosom prisjetili Crvenkapičine hrabrosti i uništenju 12 tenkova.
Žarko se njihovoj postrojbi pridružio u Zagrebu 24. rujna 1991. godine. Prva ratna iskustva stjecao je tijekom okruženja vojarne Borongaj i već se tad pokazao kao strašno hrabar momak. Za Vukovar su, raspoređeni u tri grupe, krenuli 26. rujna, a putovali su dan i pol. Nakon nekoliko dana na Sajmištu, Crvenkapa je s još sedam dragovoljaca HOS-a raspoređen braniti Bogdanovce. U selo su neopaženo ušli 1. listopada 1991. u tri sata nakon ponoći.- piše kamenjar.
Odmah sljedeći dan nakon dolaska u Bogdanovce 1. listopada 1991., uslijedio je žestok napad na Bogdanovce i od tada počinje njegova legenda. Uzeo je ručni bacač, valjda prvi put u životu, i pogodio tenk T84. I to je prvi uništeni tenk u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata. Bio je pun eksploziva, granata, čak mu je kupola odletjela nekoliko metara u zrak, pala naopako i nasadila se na tenk. I tad se u našim glavama dogodila promjena od 360 stupnjeva. Kao da nam je netko upucao adrenalin.
Počeli smo kao osice jurišati na te tenkove i transportere. Samo taj dan uništili smo 12 tenkova i transportera, Žarko čak četiri komada – svjedoči Radnić. Od tog 2. listopada Žarko Manjkas je postao protuoklopna zvijezda. “Gdje god je frka, zovi Žarka”, bio je slogan ekipe. A Radnić svjedoči da je sve obavljao s nevjerojatnom lakoćom. Nažalost, hrabri Crvenkapa izgubio je život 10. studenog 1991. godine tijekom proboja iz Bogdanovaca u “štafeti smrti”.
Pripadnici HOS-a, Garde i MUP-a krenuli su u proboj s civilima koje su pokupili iz podruma. Do slobodnog teritorija dijelilo ih je minsko polje. Prvi su išli vojnici. Na čelu s Crvenkapom. Ako netko i stane na minu te strada, drugi bi ga zamijenio sve dok civili ne stignu na sigurno.
“Crvenkapa je zapeo nogom za minu, aktivirala se još jedna i stradalo je svih 11 branitelja. Lakše je ranjeno i nekoliko civila koji su nastavili dalje te su stigli u Nuštar. Uz Crvenkapu, na toj livadi ispod Marinaca na licu mjesta poginuli su još Stjepan Katić, Josip Knežević, Antun Petričić, Marko Knežević, Zoran Antunović i Anto Šarić, dok su Ivica Jurčan, Ramo Hrbatović, Tihomir Iveta Piđo i Đuro Kovačević teško ranjeni, ali su preživjeli”, svjedoči je tad Radnić.
Ranjeni i gotovo nepokretni, bez hrane, na velikoj hladnoći, u strahu i neizvjesnosti, provodili su sate u molitvi i održavajući se budnima pričama o prošlosti i dobrim sjećanjima. Bili su i u napasti da se ubiju, a jedina želja bila je ‘samo da netko naiđe na njih, da ih izvede’. Sedmero ih je umrlo čekajući pomoć, a od preostalih četiri posljednji je bio pronađen tek nakon 12 dana. Dvojica su umrla od posljedica ranjavanja u godinama nakon rata.
U masovnoj grobnic 18 . siječnja 2020. godine u Marincima našli su posmrtne ostatke heroja iz Bogdanovaca. Uz njega, pronašli su još troje ljudi, branitelja Stjepana Katića, Antuna Petričića i Marka Kneževića.. Obitelj je Žarka Manjkasa pokopali u Brodskom Stupniku uz njegovu majku.
