Na današnji dan, prije točno 30 godina, završena je jedna od najbriljantnijih i najodlučnijih vojno-redarstvenih operacija u Domovinskom ratu – akcija „Bljesak“. U svega 36 sati, hrvatske snage oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranog teritorija zapadne Slavonije, odlučno pokazavši da je vrijeme improvizacije završilo – Hrvatska sada vodi bitke po svojim pravilima.
Put prema akciji „Bljesak“ nije bio slučajan. Nakon što su 2. prosinca 1994. u Zagrebu i Kninu hrvatske vlasti i predstavnici pobunjenih Srba potpisali gospodarski sporazum, činilo se da bi moglo doći do smirivanja napetosti. No, samo nekoliko mjeseci kasnije, 24. travnja 1995., pobunjeni Srbi jednostrano su zatvorili promet na okupiranom dijelu autoceste Zagreb–Lipovac, čime su de facto prekinuli dogovor i izazvali hrvatsku državu.
Za tadašnju vlast, ali i hrvatski narod, to je bio neprihvatljiv čin provokacije i demonstracije lažne „državnosti“, koju su okupacijske vlasti RSK pokušavale nametnuti. Glavni hrvatski pregovarač Hrvoje Šarinić poručio je jasno i odlučno: ako se promet ne uspostavi do 25. travnja ujutro – Hrvatska će to učiniti sama, silom ako bude potrebno.
Pritisci međunarodne zajednice i UN-a nisu dali rezultata. Srpske vojne i paravojne postrojbe, unatoč obavijesti UNPROFOR-a i prolasku nekoliko hrvatskih autobusa, odbile su otvoriti promet. Pukovnik Lazo Babić, zapovjednik 18. korpusa tzv. SVK, odbacio je sve zahtjeve međunarodne zajednice i Hrvatske.
U tom trenutku, državni vrh Republike Hrvatske donosi ključnu odluku – pokreće se vojna operacija. U noći s 30. travnja na 1. svibnja 1995., brigadni general HV-a Luka Đanko obavještava UN snage da Hrvatska ide u oslobađanje svojeg teritorija. Srpska strana je, preko nepalskog bataljuna UN-a, doznala za hrvatske namjere, ali umjesto ozbiljnih priprema, reagirali su mlako i sporadično.
A onda – udarac munjevit, precizan i razoran. Hrvatske snage kreću u operaciju. Cilj: poraz neprijatelja, uspostava suvereniteta i otvaranje ključne prometnice kroz zapadnu Slavoniju. I sve to ostvareno je u samo dan i pol. Bez dvojbi, bez zastajkivanja.
„Bljesak“ nije bio samo taktička pobjeda – bio je simbol nove Hrvatske, samopouzdane, organizirane i spremne obraniti svaku svoju stopu tla. Bio je to uvod u kasniju veličanstvenu „Oluju“, ali i jasan znak da Hrvatska više neće biti taoc bilo čije ucjene.
Točno u 5:30 sati počela je vojno – redarstvena operacija ”Bljesak”.
Napad je započeo topničkom pripremom za pješački napad na pravcu:
- Novska – Rajić,
- Novska – Jasenovac,
- Pakrac – Nova Gradiška .
Srbi su na početku napada zarobili 36 pripadnika snaga UN – a, ukrali im opremu i oteli teško naoružanje iz skladišta pod nadzorom UN – a kod Okučana.
Hrvatska Vojska
Hrvatska vojska, pod zapovjedništvom general-bojnika Luke Džanka, izvela je operaciju s nekoliko smjerova. Ukupno je bilo angažirano 20.000 pripadnika HV i Specijalne policije MUP-a, 34 tenka, 4 borbenih vozila pješaštva, 45 topničkih oruđa, 10 bitnica minobacača od 120 mm, te ostalo naoružanje.
Agresorska Vojska
S druge strane, cilj neprijateljskih snaga bio je na privremeno okupiranim područjima organizirati i utvrditi sustav obrane i očuvati dostignutu crtu razdvajanja. U tom trenutku, agresorska vojska sastojala se od 18. Korpusa s tri pješačke lake brigade, dvije satnije Specijalne policije MUP-a RS, jednom bitnicom haubica od 155 mm i četiri topa od 130 mm. Ukupno je bilo 4770 neprijateljskih vojnika, 9 tenkova, 3 oklopna transportera, 10 haubica od 105 mm, 15 minobacača od 120 mm, 6 B-1, 6 ZIS i 12 T-12. Korpusom je uoči vojno-redarstvene operacije Bljesak zapovijedao pukovnik Lazo Babić koji je na tom mjestu naslijedio pukovnika Milana Čeleketića. U Jasenovcu je obranu izvodila jedna manja taktička grupa (TG-1).
Tijek Vojno-Redarstvene Operacije
U operaciji su sudjelovale 53 postrojbe hrvatske vojske i policije. Ministar obrane u vrijeme operacije bio je Gojko Šušak, dok se na dužnosti načelnika Glavnog stožera HV-a nalazio general zbora Janko Bobetko.
Smjerom napada Zapad i Sjever (novljansko i pakračko bojište), rukovodilo je Izdvojeno zapovjedno mjesto (IZM) GS-a HV-a u Garešnici na čelu s general-bojnikom Marijanom Marekovićem.
Smjerom napada Istok (novogradiško bojište), rukovodio je IZM Zapovjedništva Zbornog područja Bjelovar u Novoj Gradiški na čelu s brigadirom Lukom Džankom, dok je zapovjednik združenih snaga SJP-a MUP-a RH bio Mladen Markač.
Postrojbe HV-a:
Snage 1., 3. i 5. gardijske brigade, oklopna skupina 2. gardijske brigade, 80. i 81. gardijska bojna Kumovi, 1. hrvatski gardijski zdrug, 52., 121. i 125. domobranska pukovnija, 104., 105. i 123. brigada HV-a, pripadnici 265. izvidničko-diverzantske satnije, 69. satnija Vojne policije, 505. mješovita satnija atomsko-biološko-kemijske obrane (ABKO).
Zrakoplovnu potporu u provedbi operacije pružale su snage Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Topničko-raketnu i protuzračnu potporu pružale su postrojbe iz sastava 123. i 127. brigade HV-a, 13. protuoklopnog topničko-raketnog divizijuna (POTRD), 15. protuoklopne topničko-raketne brigade, 16. topničko-raketne brigade, 18. topničkog divizijuna te 201. i 202. topničko-raketne brigade PZO-a i 1. samostalne topničke bitnice 57/2 mm PZO-a. Zadaće su provodili i Vod za elektroničko djelovanje, Vod besposadnih letjelica, 350. odred diverzanata GS HV-a, 50. bojna ABKO te postrojbe 34. inženjerijske bojne, 255. satnije veze i 312. logističke baze.
Postrojbe MUP-a ;
Antiteroristička jedinica (ATJ) Lučko, Specijalna jedinica policije (SJP) Alfa Policijske uprave (PU) zagrebačke, SJP Omega PU bjelovarsko-bilogorske, SJP Ban iz PU križevačko-koprivničke, SJP Šimini anđeli pakla PU brodsko-posavske, SJP Bak PU istarske, SJP Osa PU sisačko-moslavačke, SJP Ris PU sisačko-moslavačke/Kutina, SJP Orao PU osječko-baranjske, SJP Trenk PU požeško-slavonske, SJP Grom PU karlovačke, SJP Tigar PU ličko-senjske, SJP Ajkula PU primorsko-goranske, SJP Poskoci PU zadarske, SJP Delta PU vukovarsko-srijemske/Županja, SJP Krpelj PU vukovarsko-srijemske, SJP Roda PU varaždinske, SJP Barun PU krapinsko-zagorske, SJP Jastrebovi PU šibensko-kninske te SJP BATT PU splitsko-dalmatinske.
Operacija “Bljesak” izvedena je na nekoliko smjerova, a napad je uspio preko svih očekivanja.
Glavni udar hrvatskih snaga krenuo je istodobno iz smjera Novske i Nove Gradiške. Zapovjednik smjera Novska bio je general – bojnik Ivan Basarac, dok je zapovjednik smjera Nova Gradiška bio general – pukovnik Petar Stipetić.
Na pravcu Novska – Jasenovac dijelovi 125. domobranske pukovnije HV – a i specijalne policije RH napali su Jasenovac koji je branila TG – 1 potpukovnika Borivoja Pavlovića koji u trenutku napada nije ni bio u zoni odgovornosti postrojbe. Grupa je brojala oko 60 vojnika koji nisu pružili otpor nadirućim hrvatskim snagama. Nakon topničkog napada od strane HV – a pripadnici postrojbe povukli su se bez borbe preko rijeke Save na prostor Republike Srpske (RS). Zajedno sa vojskom povuklo se i civilno stanovništvo. Postrojbe HV – a i MUP – a RH ušle su u Jasenovac 1. svibnja oko 8 sati ujutro čime su izbile na rijeku Savu i državnu granicu RH. Drugog dana operacije, oslobođeni su Okučani.
Na pravcu Novska – Rajić koji je branila 98. lbr. SVK, napad su izvršili dijelovi 125. dp., 1. i 2. gbr. HV – a i specijalne policije MUP –a RH. Hrvatske snage ubacile su se pravcem Bročice – Malo polje – Roždanik i Kričke – Kričko brdo čime su došle srpskim snagama iza leđa. Ovim manevrom 2. bataljon 98. lbr. i selo Paklenica stavljeni su u potpuno okruženje. Napadom na 4. bataljon i njegovim razbijanjem na pravcu Kričke – Rađenovac hrvatske snage ugrozile su zapovjedno mjesto 98. lbr. u selu Rajić. Zauzimanjem sela Rajić hrvatske snage nastavile su napad u smjeru komunikacije Okučani – Pakrac i izvršile odsijecanje sjevernog dijela Zapadne Slavonije. Nakon neuspjelog pokušaja organiziranja obrane 98. lbr. povlači se zajedno s civilima prema selima Nova Varoš i Stara Gradiška. Razbijanjem 98. lbr. došlo je do sloma srpske obrane Zapadne Slavonije. Brigada je izgubila oko 70 vojnika dok je 50 zarobljeno. Ostatak pripadnika spasio se bijegom preko Save u RS. Sva materijalno – tehnička sredstva brigade zarobljena su od strane hrvatskih snaga
Napad na pravcu Stara Gradiška – Okučani koji je branila 54. lbr. hrvatske snage izvršile su na tri smjera:
- Katolička Šagovina – Gajevi – Smrtić,
- Trnava – Dragalić – Gorice,
- Pivare – šuma Prašnik.
Dijelovi 3. gbr., 121. dp. i 81. gb. izvršili su napad na pravcu Šagovina – Gajevi – Smrtić koji je branio 2. bataljon 54. lbr. koji je odbačen prema selu Ratkovac. Izbivši na položaje iznad sela Ratkovac HV se približio Okučanima sa sjevera. Uskoro je zapovjednik 54. lbr. naredio evakuaciju civilnog stanovništva i povlačenje brigade. Brigada je bila u rasulu jer su vojnici počeli napuštati položaje da bi se pobrinuli za svoje obitelji. Većina pripadnika brigade izvukla se tijekom noći s obiteljima prema Staroj Gradiški i dalje u RS .
Zapovjednik 54. lbr., potpukovnik Stevo Babić, pravdao je naredbu za povlačenjem činjenicom da su se u pozadini brigade pojavili tenkovi HV – a. Brigadi je također nedostajalo izučenih posada za rukovanje baterijom topova. Već prvoga dana napada hrvatskih snaga na njene položaje 54. lbr. imala je 110 žrtava.
Postrojbe 5. gbr., 121 dp. i 105. br. napale su 3. bataljon koji je branio pravac Trnava – Dragalić – Gorice i Pivare – šuma Prašnik. Hrvatske snage ovladale su selom Gorica i približile se Donjim Bogičevcima gdje je došlo do zastoja u napredovanju zbog žilavog otpora pripadnika SVK. U večernjim satima 1. svibnja snage HV – a izvršile su helikopterski desant na području šume Prašnik. Iskrcane postrojbe imale su zadaću presjeći put Stara Gradiška – Okučani kod mjesta Nova Varoš. Putem su se kretale srpske postrojbe i civili u povlačenju .
Zauzimanjem ove komunikacije prekinute su veze zapovjedništva 18. korpusa s podčinjenim jedinicama. Na samom početku hrvatskog napada zapovjednik 18. korpusa, pukovnik Lazo Babić, zapovjedio je izmještanje zapovjednog mjesta iz Okučana u Staru Gradišku. Ovaj potez loše je djelovao na borbeni moral srpskih postrojbi jer se vojnici nisu imali volje boriti kad se i samo zapovjedništvo povuklo na sigurniju lokaciju manje izloženu borbenim djelovanjima.
Drugi dan napada – 2. svibanj 1995.
Drugog dana napada, hrvatske snage uspjele su okružiti šire područje Okučana s juga i sjevera. Preostale postrojbe, zajedno s civilima, povukle su se u središte Okučana. Zapovjedništvo 54. lbr., čije je zapovjedno mjesto bilo u Okučanima, izgubilo je sve veze sa zapovjedništvom 18. korpusa koje je tada već napustilo zapovjedno mjesto u Staroj Gradiški i povuklo se sa zapovjednikom u RS.
Hrvatske snage istog dana ulaze u Donje Bogičevce i nastavljaju napad prema Staroj Gradiški gdje se spajaju sa 80. gb. koja je uz velike napore dan ranije zauzela put Okučani – Stara Gradiška.
Srpske snage pokušale su deblokirati Okučane pješačko – tenkovskim prodorom. Okupljena je postrojba od pedeset vojnika i pet T – 55 tenkova. Cilj napada bio je probiti se sa sjevera kroz selo Novi Varoš do kanala Nova Sava i zajedno s postrojbama koje su se tamo nalazile vratiti se istim putem u Okučane, izvršiti deblokadu prometnice Okučani – Pakrac na području sela Benkovac i spojiti se sa 51. lbr. koja je bila u potpunom okruženju jer su dan ranije 81. gb. i specijalna policija MUP – a RH ovladali prometnicom.
Pokušaj deblokade počeo je rano ujutro 2. svibnja. Postrojba za proboj nije izvršila zapovijed. Tenkovi su samo prošli kroz Novu Varoš bez pješaštva dok se pješaštvo moralo probijati kroz šumu zapadno od sela. Po dolasku do kanala Nova Sava tenkovi se nisu vratili u Okučane već su ostali južno od kanala.
Srpske postrojbe koje su se nalazile sjeverno od Nove Varoši odbijale su nastavak borbe za obranu Okučana već su odlučile krenuti u proboj kroz Novu Varoš ususret srpskim postrojbama na kanalu Nova Sava i zajedno s tim snagama deblokirati Okučane. Pred selom Novi Varoš nalazila se veća skupina civila koji su izmiješani sa srpskom vojskom bili u povlačenju. Nakon proboja kroz položaje HV – a, koja još nije bila u potpunosti ovladala prostorom, Srbi su došli do kanala Nova Sava gdje su zatekli samo napuštenu borbenu tehniku jer se ljudstvo zajedno sa zapovjedništvom povuklo preko rijeke Save u RS.
Hrvatske snage oslobodile su Okučane u poslijepodnevnim satima 2. svibnja i spojile se sa snagama koje su presjekle put Okučani – Pakrac. Isti dan u večernjim satima oslobođena je i Stara Gradiška. Oslobođeni su južni i središnji dio zapadne Slavonije. Na sjeveru, istočno od Pakraca u okruženju hrvatskih snaga ostale su 51. lbr., 59. i 63. odred, 1. bataljon 54. lbr. i 2. bataljon 98. lbr.
Okružene postrojbe izmiješane s nekoliko tisuća civila nastavile su s otporom hrvatskim snagama sljedeća dva dana. Srbi su bili utvrđeni na dominantnim kotama iznad Pakraca i Lipika odakle su granatirali hrvatske snage. Zapovjednik 18. korpusa pukovnik Lazo Babić 2. svibnja ovlastio je zapovjednika 51. lbr., potpukovnika Stevu Harambašića, da započne predaju teškog oružja i 600 komada automatskih pušaka pripadnicima argentinskog bataljuna UNPROFOR – a. Predaja se trebala odigrati 3. i 4. svibnja, ali zbog agresorskog granatiranja hrvatskih gradova borbe su nastavljene.
Hrvatska vojska nastavila je sa stezanjem obruča oko srpskih agresora. Prva skupina od 100 – 150 ljudi željela se predati 4. svibnja, dok je ostatak( oko 800 ljudi ) pružao otpor. General Petar Stipetić dobio je zapovijed da izvrši napad na preostale postrojbe četnika koji su pružali otpor i odbijali bezuvjetnu predaju
Nakon temeljite topničke pripreme po ciljevima na području sela Šumetlice, Brusnika, Kraguja, Japage, Čaglića i Omanovca započeo je pješački napad. Do 19:00 sati predalo se 1 000 Srba. Manji dio srpskih vojnika povukao se prema Papuku i Psunju zbog straha od hrvatskih vlasti. Te skupine četnika su kasnije likvidirane u operacijama čišćenja terena koje je provela specijalna policija MUP – a RH.
Glavni stožer HV – a izdao je zapovijed da se tijekom napada na pobunjenike strogo poštuju ratna pravila prema odredbama Ženevske konvencije.
Zaključak
Agresorski poraz u Zapadnoj Slavoniji imao je više uzroka. Glavni štab SVK i zapovjedništvo 18. korpusa nisu imali spremne planove u slučaju napada HV – a. Zapovjedništvo 18. korpusa na čelu sa zapovjednikom pukovnikom Lazom Babićem nije bilo u stanju organizirati rad zapovjedništva i zapovijedanje u borbenim djelovanjima. Zapovjedništvo korpusa nije pravilno i na vrijeme procijenilo ugroženost civila. Zapovjednik korpusa je 1. svibnja oko 11:00 sati naredio evakuaciju stanovništva iz zone borbenih djelovanja da bi ubrzo povukao ovu odluku. Zapovijed za evakuaciju ponovljena je oko 14:00 sati. Ovakav postupak izazvao je pometnju među civilima i prouzročio civilne žrtve. Srpsko zrakoplovstvo nije djelovalo na području Zapadne Slavonije. Zrakoplovi s uzletišta u Udbini i Mahovljanima kod Banja Luke nisu dobili zapovijed za uzlijetanje.
Zapovjedništvo 18. korpusa uzdalo se u usmeno obećanje Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ) da će se uključiti u borbe u slučaju napada HV – a. Jedina postrojba VRS – a koja je borbeno djelovala na području Zapadne Slavonije bila je 1. lbr. iz sastava 1. Krajiškog korpusa VRS – a. Sudjelovala je u borbama oko sela Novi Varoš.
Hrvatska vojska je uz minimalne napore i bez većih žrtava oslobodila je 500 četvornih kilometara. U operaciji je poginuo ili od posljedica ranjavanja preminuo 51 hrvatski branitelj, , među kojima je bio i pilot Rudolf Perešin, a ranjeno je 128 vojnika. Radi odmazde za poraz u operaciji Bljesak, srpsko vodstvo zapovjedilo je raketiranje hrvatskih gradova. Pritom je ubijeno sedmero, a ranjeno najmanje 176 civila.
Milan Martić je kasnije u Haagu osuđen na 35 godina zbog ratnog zločina, a jedan od najvažnijih dokaza bila je snimka gdje on otvoreno priznaje da je naredio granatiranje Zagreba kao odmazdu za Bljesak.
Gubitci SVK procijenjeni su između 350 do 450 mrtvih te između 1 000 i 1 200 ranjenih. Zarobljeno je šest tenkova, četiri oklopna transportera, 42 topa, dva skladišta streljiva i golema količina pješadijskog naoružanja i druge opreme, ukupno oko 250 tona, a sve je naoružanje bilo podrijetlom iz države Jugoslavije i vojske JNA.
U spomen na njihovu žrtvu u Okučanima je podignuto spomen-obilježje “Kristalne kocke vedrine” autora akademskog kipara Dalibora Stošića i projektanta Hrvoja Bilandžića na kojem svaka od 51 kocke simbolizira hrvatske branitelje koji su žrtvovali svoje živote za slobodu Hrvatske u operaciji Bljesak.
