Vlč. MARTIN BUBANJ – ŽRTVA KOMUNISTIČKOG ZLOČINA

Drugi svjetski rat Hrvatska Povijest Nove obavijesti Vijesti

Martin Bubanj, rođen 12. studenog 1898. u Križišću (Mali Dol), bio je svećenik, vjeroučitelj i domoljub. Njegova uloga u Katoličkom pokretu na Sušaku ostavila je dubok trag u povijesti.

Rani život i svećenički poziv

Martin Bubanj zaređen je za svećenika 1921. godine. Nakon službe kao kapelan i srednjoškolski vjeroučitelj u Ogulinu, postao je katehet na Sušaku. Godine 1934. imenovan je glavnim urednikom časopisa “Istina”, koji je bio važan dio Katoličkog pokreta na Sušaku. Časopis je promovirao ideje socijalne pravde u katoličkom duhu, suprotstavljajući se tadašnjim liberalnim i komunističkim politikama. Također je pisao protiv pokušaja nametanja pravoslavlja kao državne religije u Kraljevini Jugoslaviji.

Sušački župnik i tragična sudbina

U ožujku 1936. Martin Bubanj postao je župnikom na Trsatu. Nakon razgraničenja trsatske župe sv. Jurja i osnivanja župe sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, imenovan je prvim sušačkim župnikom. Njegova uloga u širenju domoljubne svijesti među proganjanim Hrvatima Kvarnera i Istre bila je iznimno važna.

Nažalost, nakon dolaska partizana na Sušak 21. travnja 1945., Bubanj je uhićen i odveden u pritvor u školi u Kostreni. Bez suđenja su ga ubili nad krškom jamom Bezdan pokraj Kostrene, zajedno s mnogim drugima. Iako je već bio mrtav, komunističke vlasti podigle su optužnicu protiv njega. Optuživali su ga da je bio pristalica Nezavisne Države Hrvatske, ali istovremeno da nije podržavao ustaški pokret. Njegova smrt ostala je trajni podsjetnik na surovost tog vremena.

Spomen na Martina Bubnja

Povodom pedesete obljetnice smrti Martina Bubnja, 27. travnja 1995., postavljena mu je spomen-ploča u atriju crkve Presvetog Srca Isusova na Sušaku. Na njoj piše da je bio žrtva komunističkog nasilja.

Mons. Ante Sironić napisao je članak u časopisu “Zvona” (1995.) o vlč. Martinu Bubnju kojega u nastavku prenosimo:

Tko je bio Martin Bubanj? Čovjek u punom smislu riječi, svećenik, Hrvat Dakle, grijeh mu je bio to. Zato je otpušten već prije iz profesorske službe “da ne kvari mladež”. Naime, unosio je on u duše mladih ljudi vjeru i hrvatstvo, a to “jugovna vlast” stare Jugoslavije nije odobravala. Znao je reći u razgovoru: “Svaki narod ima pravo da si kroji sudbinu. To je njegovo pravo, koje mu nitko ne smije i ne može uzeti.” Bubanj je bio intelektualac i volio mlade, a vodio je duhovno srednjoškolski “Domagoj”…

U to vrijeme na Sušaku u gimnaziji bile su tri grupe: jugovina (sokolaši), komunisti i vjerski orijentirani s hrvatskim duhom (klerikalci).Dominirala je “jugovna” grupa, jer je imala uz sebe vlast. Komunisti su nastupali i prikrivali se pod plaštem socijalno, a skrivali ideologiju, dok su klerikalci nastupali otvoreno, a čak su počeli izdavati list pod naslovom “Šum Jadrana”.

Nadalje, ta grupa imala je priredbe, kao za Papin dan, i slično. Stariji gimnazijalci, maturanti i sveučilištarci su dolazili u uredništvo “Istine”. Tu se govorilo, diskutiralo, čitalo se novine itd.

Svaki tjedan (u nedjelju iza mise) bio je sastanak, na kome je jedan đak držao kratki sastavak, a iza toga razgovor i debata.

Župnik Bubanj vodi novoosnovanu župu sv. Ćirila i Metoda i tako ovdje dočeka talijansku okupaciju.

Partizani su se počeli pojavljivati s obećanjima da će donijeti slobodu, a znamo da su donosili smrt i punili jame brojnim žrtvama. Župniku Bubnju su prijetili i neki su govorili da se na neko vrijeme skloni. No, on reče, da nije nikad nikome naškodio, štoviše mnoge je pomogao.

Dakle, dolaze partizani i odmah Bubanj već u skloništu biva prozvan, odveden i nikad se nije vratio. Bačen je u kostrensku jamu, nazvanu Bezdan. Ta jama je ravno od škole prema moru. Dakako nije samo župnik Bubanj bačen u nju, nego i mnogi drugi.

(Wiki, “Zvona”1995, Riječka nadbiskupija)

Odgovori