Virovitica u Domovinskom ratu bila je prvo oslobođeno područje RH. Donosimo kronologiju otpora JNA, ratni put 127. brigade, Otkos-10 i 81. gardijske bojne.
Virovitica u Domovinskom ratu zauzima strateški presudno mjesto u modernoj hrvatskoj vojnoj povijesti kao prvo područje na kojem je 1991. godine slomljena operativna moć Jugoslavenske narodne armije (JNA) te uspostavljen prvi trajno oslobođeni teritorij Republike Hrvatske. Kroz intenzivan ciklus obilježavanja 35. obljetnice početka oružanih sukoba, koji je vrhunac dosegnuo danas, 11. studenoga 2026. godine , komemorativno-edukativnim programom u Gradskom muzeju Virovitica, oživljena su sjećanja na rani otpor iz 1989. godine, siječanjsku blokadu vojarne, oslobodilačke operacije Otkos-10 i Papuk-91 te herojski put 50. samostalnog bataljuna, 127. brigade HV-a i elitne 81. gardijske bojne „Kumovi“.
Dinamika ratnih zbivanja na ovom prostoru, koja je započela rano organiziranim otporom još 1989. godine, eskalirala siječanjskom krizom 1991. te kulminirala jesenskim vojno-redarstvenim operacijama, pretvorila je Viroviticu u svojevrsni inkubator hrvatske obrambene doktrine. Time je oblikovana strateška dubina obrane ne samo zapadne Slavonije, već i šireg podravsko-bilogorskog prostora. Tijekom jeseni 2026. godine, u jeku mjeseca koji je u hrvatskoj kolektivnoj memoriji duboko obilježen sjećanjem na žrtvu Vukovara i Škabrnje, Virovitica je održala strukturirani historiografski podsjetnik na rane faze rata koje su omogućile kasnije vojne pobjede.
Središnji program u Dvorcu Pejačević: Virovitica u Domovinskom ratu i počeci otpora
Danas, 11. studenoga 2026. godine, u povijesnom ambijentu Dvorca Pejačević u kojem je smješten Gradski muzej Virovitica, održan je središnji program pod nazivom „Virovitica 1991. – počeci Domovinskog rata u našem gradu“. Organizacijsku okosnicu događaja činili su Gradski muzej Virovitica u bliskoj suradnji s Udrugom hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a) Grada Virovitice. Program je imao jasnu pedagošku i komemorativnu intenciju: ispreplitanjem teških povijesnih svjedočanstava s umjetničkim izričajem sadržaj se nastojao približiti široj publici, a napose mlađim generacijama koje nemaju neposredno iskustvo rata.
Događaju je prisustvovao velik broj hrvatskih branitelja, članova obitelji poginulih i nestalih te građana. U formalnom dijelu protokola okupljenima su se obratili visoki uzvanici: zamjenik župana Virovitičko-podravske županije Marijo Klement, zamjenica gradonačelnika Grada Virovitice Vlasta Honjek-Golinac, predsjednica Gradskog vijeća Grada Virovitice Ivančica Fett-Škvarić te voditeljica Područnog odjela Ministarstva hrvatskih branitelja Marina Kraljić. Program je moderirao Trpimir Markotić, dok su u glazbeno-umjetničkom dijelu nastupili Sara Zeba, vokalni sastav Contesse, Grupa Artes te Snježana Lančić.
Mirko Poljanac: Sveta je dužnost ponavljati istinu o prvim danima obrane
Središnji historiografski diskurs s pozicije neposrednog sudionika i zapovjednog kadra iznio je Mirko Poljanac, predsjednik HVIDR-e Virovitica, dekonstruirajući uvriježeni mit da je obrana započela tek u ljeto 1991. godine. Naglasio je da su pripreme započele još tijekom 1989. i 1990. godine kroz poluilegalno organiziranje dragovoljaca i mukotrpnu nabavu prvog naoružanja. Posebno je istaknuo ulogu hrvatske policije (MUP-a) kao prve i jedine legalne oružane formacije, iz čijih su redova regrutirani prvi zapovjednici i borci koji su kasnije činili okosnicu 50. samostalnog bataljuna, 127. brigade i 81. gardijske bojne.
Poljanac je izdvojio dva prijelomna trenutka. Prvi je bila siječanjska blokada vojarne od 21. siječnja 1991. godine – prva borbena operacija hrvatskih oružanih snaga u kojoj je vojni objekt opkoljen bez ispaljenog metka, dok je postrojavanje 500 naoružanih dragovoljaca usred noći na Sajmištu dokazalo spremnost Virovitičana na totalni otpor. Drugi ključni trenutak bile su rujanske oslobodilačke operacije: oslobađanje prigradskog naselja Jasenaš 2. rujna te sustavno oslobađanje pogranične karaule, vojnog skladišta i same vojarne u središtu grada od 14. do 17. rujna 1991. godine, čime je eliminirana topnička prijetnja gradu i osigurana golema količina naoružanja za obranu šire regije, uključujući Bjelovar i Grubišno Polje. Tijekom završnih borbi 17. rujna poginuo je hrvatski branitelj Grga Bampovac, čija je žrtva na predavanju posebno komemorirana.
Govor je zaključen snažnom porukom usmjerenom prema kulturi sjećanja: „Mi koji smo preživjeli, mislim da je naša sveta dužnost obilaziti ta mjesta i uporno ponavljati istinu. Mi smo obranili svoju državu, stvorili je i oslobodili.“
Andrej Malek: Muzeologija kao štit od zaborava i revizionizma
Drugi ključni govornik, kustos dokumentarist Gradskog muzeja Virovitica Andrej Malek, ponudio je institucionalnu perspektivu, upozorivši na ozbiljan deficit sadržaja o lokalnoj povijesti Domovinskog rata u formalnim školskim kurikulumima. Budući da učenici kroz obrazovni sustav uče samo opće nacionalne crtice, muzejske institucije postaju kritično važne za prijenos znanja o lokalnim žrtvama i pobjedama, poput akcije u Jasenašu kojom su neprijateljske snage trajno potisnute prema Đulovcu.
Predstavljajući stalni postav „Virovitica u Domovinskom ratu“, za koji je uprava Muzeja osigurala potpuno besplatan ulaz svim posjetiteljima, Malek je istaknuo: „Djeci su eksponati često posebno zanimljivi, ali vole slušati i nešto o ratnom putu lokalnih branitelja, o čemu u školi, nažalost, imaju vrlo malo prilike učiti. Ovdje im to nastojimo približiti kroz eksponate, fotografije i priče o ljudima koji su sudjelovali u obrani našega grada.“
Veliki jubilej: 35 godina slavne 127. brigade Hrvatske vojske
Studenački događaj bio je finale komemorativnog ciklusa započetog početkom listopada 2026. godine, kada je Virovitica obilježila 35. obljetnicu ustrojavanja 127. brigade Hrvatske vojske. Zapovijed za formiranje ove postrojbe izdana je 2. listopada 1991. godine na čvrstim temeljima dotadašnjeg 50. samostalnog bataljuna ZNG-a.
Protokol je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gradskom groblju u 8:30 sati, uz odavanje posebne počasti na posljednjem počivalištu prvog zapovjednika brigade, pokojnog general-pukovnika Đure Dečaka. Potom je ulicama grada održan veliki svečani mimohod u kojem su, rame uz rame s braniteljima, koračali virovitički gimnazijalci.
Na središnjoj svečanoj akademiji u Tehnološko-inovacijskom centru (TIC), smještenom upravo na prostoru bivše virovitičke vojarne, okupljenima se obratio Vlado Paurić, predsjednik UDVDR RH Podružnice Virovitičko-podravske županije. Podsjetio je na hrabrost pripadnika brigade pod vodstvom zapovjednika Đure Dečaka i načelnika stožera Marka Krstanovića – od oslobađanja Bilogore u operaciji „Otkos-10“, borbi na pakračkom ratištu i operacije „Papuk-91“, pa sve do teškog angažmana Taktičke grupe 127 u Bosanskoj Posavini. Kroz brigadu je prošlo više od 4.500 pripadnika, ranjeno ih je 186, dok su 63 izgubila život (uz napomenu da stariji arhivski podaci Grada i Županije ponegdje navode brojku od 67 poginulih, što ukazuje na potrebu daljnjeg historiografskog usklađivanja).
Paurić je akademiju zaključio emotivnim riječima: „Mi koji smo imali čast nositi znak 127. brigade znamo kolika je cijena plaćena za slobodu u kojoj danas živimo.“
Korijeni otpora: KOS, „Afera Špegelj“ i siječanjska kriza 1991.
Krajem 1990. i početkom 1991. godine Virovitica je bila epicentar subverzivnih aktivnosti Kontraobavještajne službe (KOS) JNA, ali i ishodište prvog organiziranog hrvatskog otpora. Dok je JNA pripremala teren za vojni udar i rušenje legalno izabrane vlasti, Ministarstvo obrane na čelu s generalom Martinom Špegeljem započelo je tajno naoružavanje policije i dragovoljačkih odreda, pri čemu je Virovitica zbog položaja uz mađarsku granicu postala ključno čvorište.
Uhićenje „Virovitičke skupine“ i štikla Slavice Međeri u Gajevoj
U siječnju 1991. godine agenti KOS-a pokrenuli su operaciju poznatu kao „Afera Špegelj“ i uhitili tzv. „Virovitičku skupinu“ u kojoj su bili Đuro Dečak, Antun Habijanac, Franjo Kovač, Vlado Šabarić, Vinko Belobrk i Josip Kovač. Pod optužbom za pripremanje „oružane pobune protiv Jugoslavije“, u Zagrebu su podvrgnuti teškoj psihološkoj torturi uz prijetnje istraživatelja da je vojska preuzela vlast te da ih čeka isključivo „metak u čelo“.
Suđenje pred Vojnim sudom u Gajevoj ulici u Zagrebu započelo je 8. travnja 1991. godine uz masovne prosvjede građana. U vrhuncu napetosti, prosvjednica Slavica Međeri probila se do samog ulaza u sud, skinula cipelu i potpeticom (štiklom) silovito udarala i razbila mjedenu ploču Vojnog suda JNA. Taj ikoničan čin prkosa šokirao je vojnike, a unatoč zatvorskim kaznama izrečenima u svibnju (pojedinima i do tri godine), snažan pritisak hrvatskog vodstva i javnosti rezultirao je njihovim oslobađanjem.
Siječanjska noć: Blokada vojarne i postrojavanje na Sajmištu
Kao izravan odgovor na uhićenja, u noći s 21. na 22. siječnja 1991. ministar obrane Martin Špegelj izdao je naredbu o opkoljavanju vojarne JNA u Virovitici. Lokalni dragovoljci i policija s lakim pješačkim naoružanjem potpuno su blokirali garnizon JNA. Iako je političko vodstvo u Zagrebu ubrzo naredilo deblokadu procjenjujući da još nije vrijeme za opći rat, mit o nedodirljivosti JNA bio je zauvijek razbijen. Samo nekoliko sati kasnije, 22. siječnja u 3 sata ujutro, na virovitičkom Sajmištu postrojeno je oko 500 naoružanih dragovoljaca.
Od 50. samostalnog bataljuna do pada vojarne „Božidar Adžija“
Službeni prelazak na strukturirane postrojbe Zbora narodne garde (ZNG) dogodio se 28. lipnja 1991. godine osnivanjem 50. samostalnog bataljuna. Prvi zapovjednik bio je Mirko Rukavina, kojeg je naslijedio Marko Krstanović, a potom Đuro Dečak. Zajedno s Policijskom postajom Virovitica, bataljun je tijekom srpnja i kolovoza 1991. sprječavao prodor srpskih paravojnih formacija i JNA iz smjera Bilogore i zapadne Slavonije prema Podravini, djelujući i na području Pakraca, Daruvara te Grubišnog Polja.
Prešavši u napadna djelovanja, združene snage 50. samostalnog bataljuna i MUP-a 2. rujna 1991. godine oslobađaju prigradsko naselje Jasenaš, koje prema suglasju povjesničara (uključujući dr. sc. Davora Marijana) predstavlja jedno od apsolutno prvih trajno oslobođenih naselja u Domovinskom ratu.
Uslijedila je opsada vojarne „Božidar Adžija“ koja je započela 14. rujna 1991. godine. Unatoč žestokom otporu JNA i topničkim udarima po civilnim objektima, u razdoblju od 14. do 17. rujna oslobođene su pogranične karaule (čime je na prijelazu Terezino Polje uspostavljena prva funkcionalna državna granica RH prema Mađarskoj), vojno skladište, a 17. rujna i sama središnja vojarna. Zaplijenjene su kolosalne količine teškog pješačkog i topničkog oružja koje je istog i idućeg dana poslano kao vitalna pomoć braniteljima Bjelovara, Pakraca, Grubišnog Polja i Bosanske Posavine.
Strateške oslobodilačke operacije: Otkos-10, žrtva u Kravljaku i Papuk-91
Na krilima pobjede i zaplijenjenog oružja, novoformirana 127. brigada HV-a podređena je Operativnoj zoni Bjelovar s ciljem sprječavanja presijecanja Hrvatske na relaciji Virovitica – Pakrac. Dana 31. listopada 1991. godine pokrenuta je prva velika napadna vojno-redarstvena operacija „Otkos-10“ radi oslobađanja Bilogore od snaga tzv. SAO Zapadne Slavonije i Banjalučkog korpusa JNA.
Kako u svojim radovima ističe povjesničar dr. sc. Davor Marijan, udarnu iglu na sjevernom pravcu činila je upravo 127. brigada HV-a uz specijalne jedinice MUP-a i satniju dragovoljaca iz Koprivnice. Već do 2. studenoga probijene su neprijateljske linije i spojen je teritorij na komunikaciji Virovitica – Grubišno Polje, a u dvije faze operacije (do 4. studenoga i produženo do 12. studenoga) osiguran je neprekinuti podravski koridor.
Velika pobjeda plaćena je teškom žrtvom. U diverzantskoj zasjedi neprijatelja 9. studenoga 1991. godine kod sela Kravljak te u borbama na bilogorskom ratištu u studenome 1991. godine (prema podacima HČZ Virovitica) stradali su hrabri pripadnici 127. brigade:
- Mato Čorković (poginuo kod Kravljaka, r. 1943.)
- Ivan Galeković (poginuo kod Kravljaka, r. 1955.)
- Jasminko Dervišagić (dragovoljac iz Zagreba, poginuo kod Kravljaka, r. 1966.)
- Nikola Paić (poginuo kod Removca, r. 1956.)
- Branko Klepač (poginuo kod Levinovca, r. 1953.)
- Romeo Perak (najmlađi poginuli branitelj brigade sa samo 17 godina, poginuo kod Stare Krivaje, r. 1974.)
- Goran Maljković (poginuo kod Mijokovićeva, r. 1966.)
- Zoran Glumac (teško ranjen kod Pivnica, r. 1963.)
Krajem studenoga 1991. godine uslijedila je operacija „Papuk-91“, u kojoj je 127. brigada napadala smjerom prema Đulovcu u uskoj suradnji sa 136. slatinskom brigadom i 57. grubišnopoljskim bataljunom, trajno otklonivši opasnost s virovitičkog prostora prije Sarajevskog primirja početkom 1992. godine.
Elitni „Kumovi“ u završnici rata: 81. gardijska bojna HV-a
Za potrebe završnih oslobodilačkih operacija, odlukom ministra obrane RH od 15. veljače 1994. godine u Virovitici je osnovana elitna 81. samostalna gardijska bojna „Kumovi“. Sastavljena od prekaljenih boraca 127. brigade i dragovoljaca iz Pitomače, Slatine, Orahovice i regije, pod zapovjedništvom (kasnijeg brigadnog generala) Renata Romića, postrojba je u ožujku 1995. godine promovirana u podstožernu postrojbu Glavnog stožera HV-a. S više od tisuću pripadnika i golemom vatrenom moći, u svibnju 2024. godine svečano je obilježila 30. obljetnicu osnutka.
Doprinos „Kumova“ u završnici rata bio je presudan:
- Operacija „Bljesak“ (svibanj 1995.): Proboj prvih neprijateljskih linija kroz minska polja kod sela Cage i Šagovina Pravoslavna.
- Operacija „Ljeto ’95“: Slamanje srpskog otpora na surovom terenu Šator planine, čime su osigurani strateški položaji za kontrolu Knina.
- Operacija „Oluja“ i „Maestral“: Ključna zaštita bokova 4. i 7. gardijske brigade te pobjedonosni završetak ratnog puta u zapadnoj Bosni.
U proljeće 1996. godine bojna je integrirana u sastav 2. gardijske brigade „Gromovi“. Tijekom ratnog puta poginuo je 21 gardist, 169 ih je ranjeno, dok postrojba nije imala niti jednog nestalog pripadnika. Za iskazano junaštvo, 81. gardijska bojna „Kumovi“ odlikovana je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Redom Nikole Šubića Zrinskog.