Danas u Vukovaru 05. srpnja, na 16. obljetnicu od smrti zapovjednika legendarne 3. bojne 204. brigade HV-a- Trpinjska cesta pukovnika Hrvatske vojske, Marka Babića, okupili su se uz obitelj, državna izaslanstva, mnogi njegovi suborci i prijatelji.
Marko Babić bio je zamjenik zapovjednika treće bojne 204. vukovarske brigade te jedan od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog zapovjednika general bojnika Blage Zadre. Ime Marka Babića pamtit će se iz još jednog razloga. U obrani Vukovara krvave 1991. godine na trpinjskoj cesti Babić je uništio 14 tenkova u jednom danu, a organizirao je i iznimno uspješnu protuoklopnu borbu. U zoni odgovornosti treće bojne, posebno protuoklopne vodove, Žuti mravi i Pustinjski štakori. Nakon pogibije Blage Zadre preuzeo je zapovjedništvo trećom bojnom. Nažalost, Marko Babić je preminuo od posljedica moždanog udara na današnji dan 5. srpnja 2007. godine, u 42. godini života, no uspomena na njega, kao i na sve heroje obrane našega grada, živi i danas.

Svečanost obilježavanja započela je u 9.30 na njegovom posljednjem počivalištu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, gdje su položeni vijenci i zapaljena svijeća.
Fotografije s obilježavanja: 16. obljetnica od smrti pukovnika HV-a Marka Babića | Flickr
Svečanom odavanju počasti i polaganju vijenaca sudjelovali su; obitelj Marka Babića, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske, zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu Fran Krsto Frankopan iz Osijeka, brigadni general Željka Ljubas, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Otoka, Josip Šarić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, državni tajnik Zvonko Milas, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, državni tajnik Špiro Janović, izaslanik ministra obrane Republike Hrvatske, posebni savjetnik general bojnik u miru Željko Živanović, saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava sa suradnicima, zapovjednik GOMB-a Hrvatske kopnene vojske brigadir Valentin Skroza, zapovjednik interventne policije PU vukovarsko-srijemske Ivan Matić, načelnik Policijske postaje Vukovar Vlado Božić, gradonačelnici i načelnici, pripadnici Hrvatske vojske i policije, Udruge proistekle iz Domovinskog rata, suborci i prijatelji.

Molitvu za pukovnika Marka Babića te za sve hrvatske brnaitelje koji su svoje živote položili za obranu svojih domova, predvodio je fra Mislav Lukačević, župni vikar župe sv. Josipa Radnika.
Nakon polaganja vijenaca, za pokojnog Marka Babića, služena je sveta misa u crkvi Gospe Fatimske u Borovu Naselju.
Prigodni program obilježavanja održan je ispred Spomen doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti.
Solistica Ivona Krajinović izvela je Himnu Republike Hrvatske i otpjevala pjesmu Dajem ti srce.

Prigodnim riječima obratio se Tomislav Josić, predsjednik savjeta za branitelje gradonačelnika grada Vukovara i Markov suborac; Na ovu šesnaestu godinu zaredom iskazujemo poštovanje prema preminulom pukovniku. Hrvatske vojske Marku Babiću. Što reći o Marku da nije već rečeno i da se ne ponavljam. Marko je bio jedan od mnogih koji su branili ovaj grad. A t ime smo branili Hrvatsku, Vukovar su branili ljudi iz cijele Hrvatske. I to je bilo to zajedništvo o kojem svakodnevno pričamo tada nitko od nas nije spominjao nikakve činove, nikakvo odličje, nikakva priznanja, a boga mi nismo pričali ni o strankama. Nama je bilo bitno da obranimo Hrvatsku. Hvala Bogu, uspijeli smo obraniti Hrvatsku ali nažalost, puno ljudi je izginulo, puno njih ima koji se nikad ne spominju i danas kad sam razmišljao o tome svemu puno ljudi mi je palo na pamet koje vjerujem da nitko nikad nije ni spomenuo, a oni su poginuli ovdje, u gradu Vukovaru. Ali ne možemo svakodnevno imati nekakvih obilježavanja, život mora ići dalje. Moramo se okrenuti prema budućnosti, ali moramo se sjetiti tih dana i tih ljudi koji su, po meni, najzaslužniji da imamo danas suverenu i slobodnu Hrvatsku. Posebno bih se htio zahvaliti Ani, Barbari, Zlatku i Kristini. Oni su i osmislili i dogovorili ovaj program i tako ide već godinama. Nikad ih nitko ne spomene, pa bio je red da ih bar ja danas spomenem da znate da ima tu ljudi koji se bave time i koji to rade.

Izaslanik Vlade Republike Hrvatske, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Zvonko Milas, Markov suborac, obratio se riječima ; Mnogi od nas koji smo poznavali Marka, imamo različite događaje s Markom, u različitim situacijama. Tada, 91. bilo nas je malo, ali smo bili složni, danas nas ima puno manje. Pošto je izrazio poštovanje obitelji istaknuo je kako je Marko ostavio jasan trag, duboko vidljiv. Sve što je Marko radio, radio je drugačije nego bilo tko drugi. Marko je bio vođa, ne podložan utjecajima, bio je svoj i neovisan. Na nama je da ga se sjećamo. To će tako bit dok dišemo, dok nas ima, dok posljednji iz naših generacija bude živ. Bit će tada i Marka Babića. I ovog našeg grada. U kojem smo zajedno posijali sjeme slobode, ujedinili Hrvatsku i Hrvate bez obzira gdje žive. I to je ono. Najbolje što smo dali.

Po riječima Kate Lozančić, sestre Marka Babića, uvijek je teško kada se sjeti Marka i onih riječi kada je, nakon što su se vratili u Vukovar iz progonstva; Otvoreno mi je rekao kad sam ja govorila zašto ne spava kod mene, kaže, ja nikad nisam potpuno siguran, moj auto sutra može odletjeti u zrak. Ja ne želim ugroziti tebe i tvoju obitelj. I uvijek je negdje u podsvijesti, kaže, neću ti previše biti blizak da ne bi tebe i djecu ugrozio. Teško mi je i radi roditelja, koji se još uvijek smatraju nestalim, iako su odvedeni 14. rujna 1991. u selo Trpinja, danima ih mučili i na kraju i ubili. Tijela su zakopali u okolici Trpinje, ali po pričanju, često su znali iskopavati tijela i seliti ih u neka druga područja. , kazala je.

Marin Mrđen, prijatelj i suborac podijelio je svija sjećanja o Marku; Ne možemo ga nikad zaboravit, pamtit ću ga po junaštvu. Kao čovjek je bio velik, u ratu se sve zna. Jako mi nedostaje i to svim ljudima koji su ga poznavali. Imao sam sreću da ga imam za prijatelja, njega Andriju Marića, Vinka, Budimira i ovaj je mrtav. Ja svaki dan čekam da se pojavi. I mislim, sad će doći .. Bio je čovjek koji skuplja ljude oko sebe. Jednostavno bio je velik. Volio bih da ga svi pamte, da nikad ne zaborave na njega i njegova djela.