Voćin, 13. prosinac 2024. – U Voćinu je u petak obilježena 33. obljetnica masakra nad 47 hrvatskih civilima koje su počinili srpski agresori, te je u programu obilježavanja održano 16. po redu hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije Gospi Voćinskoj i komemorativni skup za 47 ubijenih i nestalih mještana i branitelja Voćina u Domovinskom ratu.
Svečanost obilježavanja započela je okupljanjem ispred prostrijeljenog raspela na voćinskoj Prebendi, odakle su hodočasnici, njih par tisuća i preko 400 djece i mladih, krenulo u impresivnoj pokorničko-molitvenoj procesiji s križem i zavjetnim svijećama do župne i svetišne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije, uzdignute na dostojanstvo Manje bazilike.
Kod spomenika voćinskim žrtvama Domovinskog rata »U Majčinu naručju« pročitana su imena ubijenih, upaljene svijeće i položeno cvijeće, a nakon svete mise zadušnice u bazilici, koju je požeški biskup Ivo Martinović predvodio u zajedništvu s brojnim svećenicima, održan je komemorativni skup i polaganje vijenaca kod spomenika u središtu Voćina.
Polaganju su prisustvovali izaslanik Hrvatskog sabora, župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović, izaslanik Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, predstavnici gradova i općina te brojnih braniteljskih udruga s područja Virovitičko-podravske županije i građani iz cijele lijepe naše.
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved obratio se okupljenima u Voćinu, mjestu koje nosi neizbrisive ožiljke prošlosti, ali i simbolizira snagu hrvatskog naroda.
„Nalazimo se na mjestu boli, ali i mjestu ponosa,“ istaknuo je Medved, podsjećajući na nezamislivi zločin iz prosinca 1991. godine, kada su četničke postrojbe masakrirale 47 nevinih ljudi – žena, staraca i djece – samo zato što su bili Hrvati.
„Zlo je tada pokazalo svoje pravo lice,“ kazao je ministar, osvrćući se na nehumane uvjete života, torturu i okrutnosti kojima je bio izložen nesrpski narod ovog kraja koji su ostali na svojem ognjištu. Spaljene kuće, oskrnavljena tijela i uništena crkva do temelja – simbol vjere i nade – svjedoče o strahotama koje su zadesile Voćin.
Unatoč tim tragedijama, Voćin se uzdigao. Danas, 33 godine kasnije, ponovno je mjesto života, nade i zajedništva. „Raduje spoznaja da je Voćin danas ugodno mjesto za život, s mladim generacijama koje kroje njegovu budućnost,“ poručio je Medved, naglašavajući važnost čuvanja uspomena na nevine žrtve.
Zločin u Voćinu, dodao je, nije samo podsjetnik na patnju i razaranje, već nas obvezuje da očuvamo duh otpora, zajedništva i sjećanja. „Imamo odgovornost čuvati uspomene na sve naše žrtve,“ zaključio je, odajući počast svim stradalima i preživjelima čije rane, vidljive i nevidljive, ostaju zauvijek dio naše povijesti.
Voćin danas stoji kao svjedočanstvo boli, ali i nepokolebljivog duha naroda koji se uvijek iznova uzdiže iz pepela.
Medved se dotaknuo i pitanja nestalih. “Najbolnija otvorena rana još uvijek su naši nestali, i ovdje iz Voćina. I zato kao država ulažemo ogromne napore u pronalasku naših nestalih. Danonoćno radimo na tom procesu, i nikad nećemo stati, i umoriti se” – poručio je Medved te u završnici svoga govora poručio” Progonit ćemo sve one počinitelje ovih teških ratnih zločina”.
Župan Virovitičko-podravske županije Ivo Andrović obratio se prisutnima snažnim i emotivnim riječima koje su odjeknule u srcima okupljenih.
„Danas se okupljamo s osjećajem tuge i dubokog poštovanja, prisjećajući se jedne od najtragičnijih stranica naše povijesti,“ započeo je Andrović, naglašavajući težinu zločina iz prosinca 1991. godine, kada je 47 nevinih civila – žena, staraca i djece – brutalno ubijeno u nečovječnom činu agresije i mržnje.
„Prošlo je više od tri desetljeća, ali rane nanesene tom tragedijom još uvijek su svježe,“ istaknuo je, podsjetivši da su životi tih žrtava utkani u temelje slobode i suvereniteta Hrvatske. „Njihova stradanja simbol su nevinosti koja je uništena u ime ideologije i zla.“
Župan je u svom govoru poseban naglasak stavio na pravdu i istinu. „Zločini počinjeni u Voćinu, kao i u mnogim drugim dijelovima naše domovine tijekom Domovinskog rata, ne smiju ostati nekažnjeni. Pravda za žrtve mora biti ostvarena, a svi odgovorni moraju odgovarati pred sudovima.“
No, i u najtežim sjećanjima, kako je rekao, Voćin nosi lekciju o snazi zajedništva, solidarnosti i ljubavi. „Ujedinjeni u tuzi, ali i nadi, pokazali smo da zlo ne može uništiti naše vrijednosti. Neka nas njihove žrtve potaknu da živimo u miru, svjesni kolika je cijena slobode bila velika.“
Andrović je završio svoje obraćanje dirljivim pozivom na trajno sjećanje: „Neka se žrtve Voćina nikada ne zaborave, neka počivaju u miru.“
Na obilježavanju 33. obljetnice masakra u Voćinu, načelnik Općine Voćin Predrag Filić uputio je snažne riječi okupljenima, pozivajući na sjećanje, osudu zločina i institucionalnu borbu za pravdu.
„Pozdravljam vas na ovom mjestu stradanja naših mučenika, mjestu koje je zauvijek obilježeno ljudskim posrnućem,“ kazao je Filić, osvrnuvši se na izdaju koja je prethodila masakru. „Oni koji su bili susjedi, prijatelji, kumovi, suigrači, pa čak i rodbina, postali su zvijeri. Jedni su zlodjela činili egzekucijom, a drugi okretanjem glave.“
Govoreći o dubokoj boli koju je Voćin pretrpio, Filić je istaknuo da nevina povjerenja tadašnjih žrtava nije mogla zamisliti razmjere ljudske okrutnosti. „Čovjek je ovdje postao zvijer, natopivši krvlju ovo Sveto Marijansko mjesto na način koji je začudio cijeli svijet.“
No, unatoč boli, poruka načelnika bila je jasna – pravda mora biti ostvarena. „Vjerujem da ova žrtva već 33 godine vapi za osudom krvnika,“ rekao je Filić, apelirajući na institucije Hrvatske da nastave borbu za pravdu i pozovu na odgovornost one koji su štitili zločince.
Posebno se osvrnuo na odgovornost Republike Srbije. „Vjerujem da će društveno-političke prilike koje dolaze omogućiti da krvnici, uz Božansku pravdu na onome svijetu, dožive pravdu i na ovome svijetu,“ naglasio je.
Filić je zaključio s porukom nade i obveze: „Ovo mjesto nije samo spomen na prošlost već i opomena za budućnost – da nikada ne zaboravimo cijenu naše slobode i da se uvijek borimo za istinu i pravdu.“
Njegove riječi snažno su odjeknule, podsjetivši prisutne na obvezu da se, unatoč bolnoj povijesti, zajednički borimo za pravedniji i sigurniji svijet.
Svirepo i bezdušno ubojstvo u Voćinu započelo je 3. prosinca, kada su srpski agresori iz svojih domova, uz prisilni rad na poljima, odveli Ivicu Bona, dragu Ivankovića, Gorana Salaća i Vladu Supana. Nakon što su odradili što im je naređeno, srpski agresor ih je streljao i ostavio u kanalu pokraj ceste.
Svoj bezdušni hir, nastavio se 12. a završio je 13. prosinca, kada su dojučerašnje “komšije” odlučili lišiti svoje mještane na najokrutniji mogući način, osjecanjem glave, klanjem, spaljivanjem vađenjem očiju i ostalim neljudskim iživljavanjem.
Najmlađa žrtva masakra u Voćinu Goran Salać, imao je 19 godina, dok je najstarija žrtva, Antun Buljevac imao 84 godine.
Za ove brutalne zločine, i nakon 33 godine, gotovo nitko nije odgovarao, dok se krvnici slobodno šeću ulicama susjedne Srbije. Godine odlaze u prošlost ali ne i u zaborav na nevino stradale civile.
U noći 13./14. prosinca 1991. srpski ekstremisti i teroristi su iz tenkova ispalili više topovskih granata u toranj rimokatoličke župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu i djelomično ju urušili. Crkva je sakralni spomenik nulte kategorije, koja je upisana u Registar spomenika kulture rješenjem regionalnoga Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku od 6. lipnja 1969. godine. Nakon toga, teroristi su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitoga streljiva i eksploziva, uslijed čega je župna crkva svete Marije srušena i u potpunosti uništena. Nakon miniranja crkve u radijusu od tristo metara zračne linije uništeni su svi stambeni, javni i gospodarski objekti.
Kako se ne bi zaboravili ovi zločini, održava se, ova godina obilježava 16. godinu hodočašća hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i policije Gospi Voćinskoj pod geslom” Zahvalni Gospi Voćinskoj za dar života u slobodi”.
Žrtve četničkog masakra u Voćinu , lager Sekulinci, Hum, Bokane
Pobijeni Hrvati civili od 14.08. 1991. Do 13. 12. 1911.
1. Ilić Branko rođen 1956. -14.08.1991. Lager Sekulinci nestao
2. Galović Željko rođen 1949. – 26.08. 1991. Lisičine zaklan
3. Banovac Franjo, rođen 1938. -28.09. 1991. Lager Gudnoga ubijen
4. Vučeta Mirko rođen 1959. -5. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
5. Volf Antun rođen 1956. -15. 10. 1991. Lager Sekulinci nestao
6. Dorić Drago rođen 1959. -22.10. 1991. Industrija “Gaj”, Voćin nestao
7. Bon Ivica rođen 1954. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj” Voćin ubijen
8. Ivanković Drago rođen 1960. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
9. Salač Goran rođen 1972. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
10. Supan Vlado rođen 1939. -3. 12. 1991. Industrija “Gaj”Voćin ubijen
11. Šimić Ivan rođen 1932. -6. 12. 1991. Prevenda Voćin zaklan
12. Šimić Marija rođena 1934. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
13. Ament Veronika rođena 1914. -6.12. 1991. Prevenda Voćin zaklana
14. Đuzel Marijan rođen 1931. -13.12. 1991. Hum ubijen
15. Ridl Roman rođen 1932. -13.12.1991.Hum ubijen motornom pilom pa spaljen
16. Banovac Ivan rođen 1934. -13.12.1991. Hum ubijen motorkom pa spaljen
17. Vuković Marko rođen 1934. .13.12.1991. Hum zaklan pa spaljen
18. Martinović Tomo rođen 1934. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
19. Martinović Katica rođena 1936. -13.12.1991. Bokane odsječena glava
20. Jorgić Mile rođen (nema podataka) 13.12.1991. Kometnik ubijen
21. Ojkić Teodor rođen (n.p.) 13.12.1991. Voćin ubijen
22. Majić Stipan rođen 1909. -13.12.1991. Voćin Pašina ulica ubijen
23. Majić Ana rođena 1918. – 13.12. Voćin Pašina ul. ubijena
24. Šimić Jaga rođena 1929. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
25. Peršić Franika rođena 1928. -13.12.1991 Voćin Pašina ul. ubijena
26. Matanči Marija rođena 1939. -13.12.1991. Voćin Pašina ul. ubijena
27. Medić Branko rođen 1959. -13.12. Voćin Pašina ul. ubijen
28. Matanči Stjepan rođen 1932. -13.12.1991. Voćin Pašina spaljen
29. Jurmanović Stjepan rođen 1933. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
30. Štimac Stjepan rođen 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklan
31. Štimac Mirjana rođena 1959. -13.12.1991. Voćin Pašina zaklana
32. Štimac Jakob rođen 1911. -13.12.1991. Voćin Pašina ubijen
33. Štimac Angela rođena 1915. -13.12.1991 Voćin Pašina ubijena
34. Buljevac Antun rođen 1907. -13.12.1991. Voćina Pašina ubijen
35. Peršić Alojz rođen 1922. -13.12.1991. Vočin Karanova ul. ubijen
36. Tomolo Rozalija rođena 1921. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijena
37. Volf Dragutin rođen 1922. -13.12.1991. Voćin Karanova ubijen
38. Matanči Franjo rođen 1926. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijen
39. Matanči Marija rođena 1927. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
40. Šimić Julka rođena 1932. -13.12.1991. Voćin Prevenda ubijena
41. Ivanković Mara rođena 1900. -13.12.1991. Voćin Prevenda zaklana
42. Dorić Paulina rođena 1911. -13.12.1991. Voćin Prevenda Spaljena
43. Medved Mirko rođen 1929. –13.12.1991.Voćin Prevenda ubijen
44. Pajtl Josip rođen 1965. -13.12.1991. Voćin Trg Gospe ubijen
45. Laich Željko rođen 1958. -13.12.1991. Voćni Trg Gospe spaljen
46. Nenadović Stojan rođen 1914. 13.12.
Dakle, do danas nitko od “monstruma”, četnika, koji su počinili ovaj zločin, nije odgovarao pred zemaljskim Sudom, a pošto je prošlo pune 33 godine, niti hoće. Ono što je ostalo s vjerom, da ih kazna neće zaobići pred onim Nebeskim sudom.
