Ovo je moj tata. Možda ga je netko iz grupe poznavao . Na poleđini ove male slike vidi se datum 22.11.93. (tada sam imala 3 godine, skoro pa 4) .. Može se reći da je tata izgledom uvijek bio isti..
Ne znam da li je imao PTSP, navodno nije, ali je bio vrlo strog roditelj i moralo je sve biti po špagi. Ništa labavo. Kasnije je dobio zloćudni tumor na želucu, a nije ni pušio ni pio. 2 godine se mučio. Osjetio je i rekao da pozovemo svećenika. Sve se stiglo na vrijeme. Jedna od njegovih posljednjih želja je bila da se sahrani sa familijom,a ne sa Hrvatskim braniteljima. Nije htio ni nikakvu odštetu kad je bio ranjen u nogu.. Rekao je “Vidio sam svašta, njima je to potrebnije”. Vjerojatno je imao pravo na neku braniteljsku mirovinu. A on, kao da se osjećao nedostojnim takve mirovine, izabrao je radničku plaću i radio dokle god je mogao, do kraja života mu je išao staž uz bolovanje zadnje 2 godine.
Napisala je Marija Fischer na svom FB profilu
