U nedjelju 25. rujna, u 93. godini, preminuo je prvi urednik I jedan od pokretača Glasa Koncila, teolog, novinar, urednik i slikar Vladimir Pavlinić
Rođen je 5. studenoga 1929. u Dubrovčanu u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te završio Katolički bogoslovni fakultet, a studirao je i slikarstvo. Već kao bogoslov bavio se pisanjem, prevođenjem i svojevrsnom »samizdat« izdavačkom djelatnošću u ciklostilnoj tehnici. Njegovu knjigu »Rakete« izdanu u tehnici ciklostila komunistički je režim pedesetih zabranio.
Od mladenačkih dana bio je pod prismotrom jugoslavenskih sigurnosnih službi, a nekoliko je puta i završio u zatvoru. Godine 1946., kao 17-godišnjak u Klanjcu je proveo dva tjedna u zatvoru zbog »neprijateljske djelatnosti«, premda nije pripadao nikakvoj emigrantskoj ili proturežimskoj političkoj organizaciji. Najtežu zatvorsku kaznu zaradio je 1953. za vrijeme služenja vojnoga roka u Nišu, zbog »neprijateljske propagande u cilju narušavanja borbene moći JNA«. Vojni sud u Nišu osudio ga je na tri godine zatvora, a punu je kaznu, osim u srbijanskom gradu, izdržao i u KPD-u Stara Gradiška. Kasnih pedesetih obnašao je župničku službu u žumberačkom Oštrcu, odakle ga je ujesen 1963. zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, njegov nekadašnji rektor na Bogosloviji, »povukao« u novopokrenuti Glas Koncila. Jedan od prvih suradnika koje je Pavlinić angažirao u Glasu Koncila bio je njegov žumberački »susjed«, grkokatolički župnik u Sošicama Živko Kustić.
Pavlinić je uređivao Glas Koncila od 1963. do 1972. i bile su to jedine novine u komunističkoj Jugoslaviji, a vjerojatno i u ostatku Istočnoga bloka, koje nisu podlijegale režimskoj kontroli. Novinarskim profesionalizmom, izborom stručnih suradnika (koji su u početku mahom bili svećenici), dosljednim promicanjem nauka i novosti Drugoga vatikanskoga koncila, raznolikim sadržajem, novinskom opremom i fotografijom i, napose, hrabrošću da zalazi i među zabranjene teme, Glas Koncila je već od svojih prvih brojeva zaradio ne samo veliko povjerenje čitatelja nego i strahopoštovanje samoga režima. Ondašnja Vjerska komisija glavninu svojega rada posvećivala je i bavila se s tekstovima Glasa Koncila. Za njegova uređivanja Glas Koncila kao dvotjednik imao je redovitu nakladu od 120.000 primjeraka. Glas Koncila kao nositelj koncilske obnove u njegovo doba izazivao je velike otpore dijela klera koji se nije snalazio s Drugim vatikanskim koncilom, što je nerijetko iziskivalo hrabrost u uređivanju novina.
Pavlinić je Glas Koncila u prvim godinama i lektorirao. Tako je dodatna karakteristika kojom je Glas Koncila odudarao od ostalih novina svoga vremena bilo i korištenje hrvatskoga jezika umjesto nepostojećeg »hrvatsko-srpskog« jezika, koji je bio posljedica zloglasnoga Novosadskoga sporazuma i koji je uz pregršt rusizama dominirao onovremenim medijskim jezikom. Pavlinić je sredinom šezdesetih svojim tekstovima, likovnim prilozima i uređivanjem uvelike pridonio i pokretanju Maloga koncila – Maka. Sudjelovao je u pokretanju Obiteljske revije Kana koju izdaje Kršćanska sadašnjost.
Zemlju je napustio 1972. i pošao najprije u Beč, a nedugo nakon toga u London. Napustivši svećeništvo ondje je zasnovao obitelj. U britanskoj prijestolnici niz je godina surađivao s uglednim emigrantskim intelektualcem Jakšom Kušanom oko časopisa »Nova Hrvatska«. U suradnji s hrvatskim emigrantskim intelektualcima Brankom Salajem iz Švedske, Tihomilom Radjom iz Švicarske i Gojkom Borićem iz Njemačke pokrenuo je 1988. i časopis »Poruku«.
U lipnju 1990. na poziv predsjednika Franje Tuđmana vratio se u Hrvatsku, gdje je među ostalim sudjelovao u formiranju Hrvatske izvještajne novinske agencije – Hine, a za potrebe informiranja inozemnih promatrača te vojnih i diplomatskih predstavnika stranih zemalja osmislio je informativni tjednik na engleskom jeziku »Croatia Monitor«. Na privatnoj televiziji OTV bio je ranih devedesetih urednik tjednoga televizijskog programa »Treća strana medalje«. Surađivao je i s političkim magazinom »Tjednikom«, a 1998. održavao je novinarske radionice za mlade novinare Hine, iz čega je nešto kasnije nastao i Pavlinićev novinarski udžbenik »Stil i jezik novinara«. Od 1999. kao umirovljenik živi u Londonu i povremeno je pisao i nastupao u medijima.
Pavlinić je 2013. godine u Zagrebu sudjelovao u proslavi zlatnoga jubileja Glasa Koncila i u toj mu je prigodi uručena Zlatna plaketa. Godine 2019. odlukom predsjednika Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović Pavliniću je u Londonu uručeno odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njezino promicanje u Republici Hrvatskoj i svijetu.- u priopćenju piše Glas Koncila
