Ako još niste čuli za famozni „Tripl Day“, ne brinite – niste propustili akciju dva plus jedan gratis. Nema tu Red Bulla, nema ni sniženja na patike, riječ je o osječkom paketu „tri u jedan“: Dan osječkih branitelja, Dan 106. brigade ZNG RH i Dan hrvatskog dragovoljca Osječko-baranjske županije. Sve to u jednom danu, svečano, funkcionalno i – bogu hvala – daleko od prometa.
Jer, kako bi to izgledalo da se zbog onih koji su, onako usput, branili grad u ratu – zatvori ulica? Halo, pa Osijek je europski grad, centar mobilnosti, metropola električnih romobila i prometne protočnosti! Ako već imamo zahvalnost, neka to bude diskretno, skoro pa neprimjetno. Na promenadi, recimo, gdje se savršeno može pomiješati kolona branitelja s konobarima koji nose soju latte i vozačima bicikala koji ne znaju koči li im lijeva ili desna ručica.
Gradski stratezi mudro su zaključili – mimohod? Da. Ali samo ako se ne vidi iz tramvaja i ako ne traje dulje od dvije stanice. Ruta je pažljivo odabrana: od Trga Ante Starčevića (ali bez puno zadržavanja, molimo), preko pješačkog mosta (pazite, sklizak je), do Kapelice Kraljice Mira. Jer ako već nema topova, počasne čete i vojnog orkestra, neka barem ima pogled za Instagram. Filter „patriotizam“, kontrast pojačan.
Naravno, večer završava pravim simbolom domoljublja – bakljadom. Ne bojte se, nije riječ o bakljadi s Poljuda ili Maksimira. Ovo je kulturna, suradnička, gradski odobrena bakljada – 34 baklje za 34. godišnjicu brigade. Možete pljeskati, možete slikati, samo nemojte tražiti grah. Jer u Osijeku, to košta. Grah je luksuz, grah je stavka u proračunu. A domoljublje mora biti isplativo.
Zamislite sada tu scenu: branitelji prolaze pokraj terasa na kojima građani piju svoje veganske frappee s bademovim mlijekom i pitaju se tko su ti ljudi i gdje je kviz večeras. Ali plješću. Jer netko je rekao da je red.
Gradonačelnik Ivan Radić, kako kažu upućeni, otvoreno je poručio da ga Domovinski rat ne zanima. Fair. Demokratsko pravo. Ali postavlja se pitanje – zanima li ga Osijek? Jer otkad je HDZ preuzeo kormilo grada, ratne zastave više ne vijore centrom. Mimohod je, oprostite na izrazu, izgurani fenomen. Bio je nekad u središtu, sada je na rubu – tik uz suncobrane.
Drugdje – svečani ručkovi, počasne bojne, vojni preleti. U Osijeku? Samo da tramvaj ne kasni. Čak ni grah. Ma ni napuhanci za djecu. Jer, što će ti proslava, kad možeš imati event na plaži s DJ-em iz Belišća i rasvjetom iz studentske prakse.
A kad smo već kod sadržaja „Tripl Daya“, tu je i – film. U petak, 27. lipnja, u kinu Urania, projekcija dokumentarca “Škabrnja”. Sjajno! Osijek se prisjeća branitelja Osijeka – gledajući film o Škabrnji. Genijalno rješenje. Multibraniteljski pristup. Možda iduće godine prikažu i film o Vukovaru. Ili Dunkirku.
Nakon filma, ide i koncert. Moto klub Osijek organizira nastup tribute benda “Svetinje”, inače Thompsonova glazbena kopija – što zapravo i nije loše. Jer ako već branitelji nemaju grah, barem će imati refren “Lijepa li si”. A Grad uskače s pozornicom. Jer, znate kako to ide – Moto klub zna s pozornicom, a Koordinacija s mimohodom… manje.
Subota, 28. lipnja – misa ujutro, pa pauza do navečer. Ako preživite dosadu do 18 sati, mimohod kreće. Kroz šetačku zonu, naravno. Jer promet je svetinja. U Osijeku vrijedi pravilo: poštuj svakog, ali izbjegavaj kolonu. Vijenac, svijeća, baklja. Gotovo. I za kraj, koncert Daleke obale – Moto klub opet vodi glavnu riječ. Zaključak? Ako si branitelj, učlani se u Moto klub. Oni bar imaju program.
Osijek danas broji više od 50 braniteljskih udruga. I tu dolazimo do ključnog pitanja: gdje su ostale? Šute. Gledaju. A Koordinacija – ta slavna elita domoljublja – i dalje bira predsjednike iz udruga u koje nisu ni pripadali. Demokracija, rekli bi neki. Rotacija fotelja po uzajamnim simpatijama. Branitelji koji su rat prošli na bojišnici – zamijenjeni su “braniteljima po opisu osjećaja”. Ili po rodu.
I onda, svake godine isti scenarij: isti organizatori, isti broj branitelja, ista ruta. Lani ih je bilo možda 160. A koliko ih je branilo grad 1991.? Više od 2.500. a do kraja preko 10.000. Ali za njih – ni zatvorene ulice, ni grah, ni priznanje. Samo selfie i tiha zahvala uz šank.
Zato, pitanje za sve one van Osijeka i koji nisu u “Glavnoj” Koordinaciji: jeste li znali da je 28. lipnja Dan hrvatskog dragovoljca OBŽ? Je li vas netko kontaktirao? Ako nije, možda to i nije vaš dan. Jer, znate kako to ide – ako nisi u Koordinaciji, nisi ni branitelj. Tako ispada.
Zaključno – Osijek voli branitelje. Ali samo ako hodaju po rubu i ne ometaju promet. Grad koji zatvara ulice za asfaltere i marketinške balone, ne može si priuštiti da ih zatvori za ljude koji su ga branili. Jer, čini se, u ovom gradu – cesta je važnija od časti.
Napomena: Ako želite zahvaliti braniteljima – učinite to 28. lipnja. Ali ne zaboravite – ne parkirati na promenadi. Jer domovina da, ali kazna za nepropisno parkiranje – još više.
