U subotu 24. veljače bila je 31. godina od kada su srpske paravojne formacije 24. veljače 1993. godine , na okrutan način ubili četiri pripadnika 15. Domobranske pukovnije, i to ; Jakova Crvelina iz Tisnog, Borisa Kartela iz Putičanja, Borisa Troskoka iz Kašića Banjevačkog i Borislava Periše iz Krkovića.
Nakon uspješne operacije Maslenica i vraćanja ranije zauzetih područja od strane pobunjenih Srba, te radi velikih gubitaka među srpskim snagama, velikosrpske snage napale su vodičko zaleđe. Nakon žestokih borbi, neprijatelj je zauzeo kotu Gradina iznad Čiste Male i Dragišića. Pobunjeni Srbi su napale hrvatske položaje i opkolile kuću na ulazu u selo Dragišiće. U kući su bila desetorica branitelja: Dalibor Pirija, Ante Alviž, Mile Alfirev, Darko Kalpov, Fedor Ježina, Ante Ćuzela Papata, Borislav Periša, Boris Troskot, Jakov Crvelin, Boris Kartelo koja su zarobljena i još dvojica koja su uspjela pobjeći.
Nakon što su hrvatski branitelji ostali bez streljiva, a pomoć nisu mogli pozvati te su bili primorani predati se. Paravojne srpske jedinice su ih skinuli, vezali žicom i uz stalne udarce tjerali da hodaju do Čiste Male. Na tom putu Boris Kartelo iz Vodica je strijeljan, a Jakov Crvelin iz Tisnog na putu je izdahnuo od mučenja. Boris Troskot iz Kašića Banjevačkog i Borislav Periša iz Krkovića u Čistoj Maloj izdvojeni iz grupe, odvedeni i predani snagama kapetana Dragana te se za njihovu sudbinu do danas, 28 godina poslije, ne zna.
Do zloglasnog zatvora u Kninu stigla su šestorica branitelja: Ante Alviž, Milan Alfirev, Dalibor Pirija, Fedor Ježina, Darko Kapov i Ante Ćuzela Papata.
Tamo su prošli užasnu torturu i na kraju su razmijenjeni 25. svibnja 1993. godine u Podumu na UN-ovoj postaji, u blizini Otočca.
Razmijenjena su i tijela dvojice ubijenih branitelja .