Osječka Tvrđa, srcem i dušom Slavonije, ponovno je postala snažno duhovno središte na blagdan svetog Antuna Padovanskog. Tisuće vjernika iz svih krajeva Slavonije, Baranje, Srijema, ali i šire, slile su se 13. lipnja u drevnu osječku jezgru grada, hodočasteći iz zahvalnosti, nade, boli i radosti – vođeni vjerom i odanošću „svecu svega svijeta“, sv. Antuna Padovanskog.
Sve počinje poniznošću i molitvom
Već od ranih jutarnjih sati, točnije od 3 sata, svetom Antunu su u Tvrđi bile posvećene svete mise koje su se slavile neprekidno sve do 21 sat. U tišini zore, u suzama, mirisu svijeća i ljiljana, u redovima za ispovijed – više od 16 svećenika neumorno je služilo narodu Božjem, dok su vrijedni volonteri iz katoličkih udruga, poput FRAMA-e Tvrđa, SKAC-a Osijek i DUHOS-a, s osmijehom i strpljenjem pomagali hodočasnicima i svećenicima.
Uvodnu misu predvodio je fra Ivan, koji je okupljene podsjetio kako su došli „s hvalama i zahvalom Gospodinu, u poniznosti, kako bi u zajedništvu slavili Boga čudesnoga i divnog u svojim stvorenjima“, osobito u svetom Antunu, čiji je život – kako je rekao – bio trajna milost oslobođenja od navezanosti i posveta dobrim djelima. U propovijedi je govorio o svetosti koja se ogleda u ljudima – tihim nositeljima Božje dobrote.
Središnje euharistijsko slavlje i riječi koje odjekuju
Vrhunac dana bila je svečana misa u 10:30 sati koju je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u zajedništvu s brojnim svećenicima: dekanom Osječkog istočnog dekanata preč. Alojzom Kovačekom, p. Ivanom Matićem, superiorom Družbe Isusove u Osijeku, te domaćim gvardijanom fra Venancijem Mihaljevićem.
Biskup Ćurić je u propovijedi podsjetio okupljene kako je sveti Antun „snažno utkan u vjerničko srce našega naroda“ te istaknuo da na riječi poznate himne „Ako čudo tražiš, gle“, ne ostaju ravnodušni ni oni izvan Katoličke crkve. Posebno je naglasio tri ključne dimenzije Antunova života: duboko razmatranje Božje riječi, spremnost na žrtvu i misijsko-mučeničko svjedočenje, te neuništivo pouzdanje u vječno zajedništvo s Kristom, koje je Antun potvrdio svojim posljednjim riječima: „Vidim svojega Gospodina“.
Obitelji, djeca i blagoslov ljiljana
Popodnevni sati donijeli su osobit ugođaj zajedništva obitelji i djece. U 18 sati, u dvorištu samostana, slavljena je sveta misa s posebnim blagoslovom djece i ljiljana, koju je predvodio pater Boris Jozić. Brojna djeca primila su sličice svetog Antuna i slatkiše, a njihovi roditelji sklapali su ruke u zahvalnosti i molitvi za zdravlje, sigurnost i mir.
Kako je rekao fra Venancije Mihaljević, gvardijan franjevačkog samostana u Tvrđi:
„Sveti Antun bio je sav Božji, i možemo reći da se Bog njime služio da nam pokaže svoju dobrotu u tolikim zgodama našega svagdašnjeg života.“
Vašar na rubu, duhovnost u središtu
I dok se trgovinski sadržaji i vašarska ponuda premještaju u obližnji park kod spomenika palom domobranu, duhovni sadržaj ostaje čvrsto ukorijenjen u franjevačkom samostanu i njegovoj povijesnoj crkvi sv. Križa. To sveto mjesto svjedoči o 335 godina neprekinute pobožnosti svetom Antunu, koja seže sve do 1687. godine, kada je fra Šimun iz Bača – nakon oslobođenja od Osmanlija – sagradio prvu crkvicu i donio u Osijek duh franjevačke obnove.
Prema riječima fra Paškala Cvekana, već se 1697. godine u pismu caru Leopoldu I. ističe kako se „na blagdan svetog Antuna okuplja velik broj vjernika“, što svjedoči o dubokom korijenu vjere u slavonskoj zemlji.
Danas, svakog utorka, osječki vjernici mole pred svečevom slikom na pokrajnjem oltaru crkve sv. Križa, pale svijeće pred njegovim kipom u hodniku samostana i u osobnim molitvama traže zagovor u svakodnevnim izazovima.
Više od tradicije – duhovna snaga naroda
Antunovo u Osijeku nije samo datum u kalendaru. To je višestoljetna vjernost, odanost, duhovna žila kucavica koja povezuje naraštaje – bake i djedove koji vode unuke, majke koje u naručju nose djecu, mlade koji pronalaze smisao i mir.
U tihom redu za ispovijed, u zajedničkom pjevanju „Pozdravljen budi, o Antune sveti“, u blagoslovljenim ljiljanima, u molitvi uz svečev kip – osječka Tvrđa i ove je godine postala mjesto gdje Bog dotiče srce naroda kroz svetog Antuna, svjetionika u svakodnevnoj borbi između dobra i zla.
I zato dok odzvanjaju riječi biskupa Ćurića – da „ono zajedništvo s Kristom nikada ne prolazi i nadilazi smrt“ – ostaje jasno: duhovna snaga Antunova u Osijeku i dalje traje, čvrsta kao kamen, postojana poput vjere naroda koji zna kome se obraća u nevolji – i tko ga nikada ne ostavlja.
