Među tisućama ljudi koji su svjedočili posljednjim trenucima Isusova ovozemaljskog života, jedna figura ostala je zapamćena kao simbol suosjećanja i prisilnog herojstva – Šimun Cirenac. Ovaj helenizirani Židov, podrijetlom iz grčkog grada Cirene (danas smještenog u istočnoj Libiji), zapisao je svoje ime u povijest kada je na Golgotskom putu pomogao Isusu nositi križ.
Cirena, nekada središte grčke kulture u pokrajini Cirenaiki, bila je dom velike židovske zajednice, koja je u antičko doba brojala čak 100.000 pripadnika. Ova zajednica, prisilno preseljena za vrijeme vladavine Ptolomeja Sotera, razvila je bogat vjerski i kulturni život. Šimun, čija je obitelj vjerojatno bila dio te dijaspore, nastanio se u Jeruzalemu, gdje je živio kao poljodjelac.
Na dan kada je Isus nosio križ prema Golgoti, Šimun se vraćao s polja. U trenutku, rimski vojnici prisilili su ga da ponese križ za iscrpljenog Isusa. Evanđelist Marko bilježi ovaj događaj s posebnom pažnjom:
„I natjeraše nekog prolaznika koji se vraćao iz polja, Šimuna, Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.“ (Marko, 15:21).
Koliko je dugo Šimun nosio križ, ostaje nepoznanica. No, simbolika njegova čina nadilazi fizičku žrtvu – njegova uloga postala je metafora kršćanske solidarnosti i snage. Predaja kaže da je Šimun, zajedno sa svojom obitelji, nakon ovog iskustva prešao na kršćanstvo, postavši dio prve generacije kršćana.
Danas, petu postaju križnog puta posvećenu Šimunu Cirencu obilježavamo kao sjećanje na čovjeka koji je, makar prisilno, olakšao teret Spasitelja svijeta. Priča o Šimunu podsjeća nas da i nenadani trenuci, oni koje nismo sami birali, mogu oblikovati naš život i ostaviti neizbrisiv trag u povijesti.
Sveti Šimun Cirenac, skromni poljodjelac iz daleke Cirene, ostaje vječni svjedok univerzalne poruke ljubavi i solidarnosti.
