Herceg Novi, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.
Leopold Bogdan Mandić, hrvatski katolički svećenik i kapucin, ostavio je dubok trag u srcima vjernika diljem svijeta. Njegova predanost ispovjedničkoj službi i neumornom radu za siromašne i nesretnike obilježila je njegov život.
Mladost i obiteljsko podrijetlo Leopold je rođen u Herceg Novom, a njegovi preci potječu iz Zakučca u Omišu. Njegov pradjed Nikola preselio se u Herceg Novi, gdje je osnovao obitelj. Na krštenju je dobio ime Bogdan, no kasnije je, ulazeći u kapucinski red, odabrao ime Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić. Njegova majka, Dragica, potjecala je iz ugledne novljanske obitelji Carević, koja je posjedovala trgovačku radnju za bojenje tkanina i platna.
Život u vjeri i posvećenost misionarskom pozivu Leopold je odrastao među pravoslavcima u Herceg-Novom, gdje je rano osjetio kršćansku podjelu. Već kao dječak, izgovorio je riječi koje će obilježiti njegov život: “Postat ću njihov misionar.” Nakon školovanja u Italiji, ušao je u kapucinski red i posvetio se ispovjedničkoj službi. Njegova predanost bila je izvanredna – dnevno je ispovijedao i po deset sati.
Izazovi i proročanstvo Tijekom Prvog svjetskog rata, Leopold nije htio primiti talijansko državljanstvo, što ga je dovelo do internacije u južnoj Italiji. No njegova vjera i predanost nisu posustali. Prije smrti, prorokovao je da će kapucinski samostan i crkva u Padovi biti pogođeni bombama. Unatoč tome, njegova sobica, Gospin kip i ispovjedaonica ostali su netaknuti.
Svetac i zaštitnik onkoloških bolesnika Leopold Bogdan Mandić preminuo je 30. srpnja 1942. u Padovi. Nakon smrti, njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim na Trgu sv. Petra u Rimu 1983. godine. Njegov spomendan obilježava se 12. svibnja, a on je zaštitnik onkoloških bolesnika.
Leopold Bogdan Mandić ostaje svjetionik vjere i ljubavi, podsjećajući nas da se posvetimo služenju drugima i širenju Božje ljubavi.
