Osijek, 16. svibanj 2025. – Na 43. sjednici Državnog sudbenog vijeća, održanoj 15. svibnja 2025., donesena je odluka koja je snažno odjeknula pravosudnim krugovima i ponovno otvorila pitanja o odgovornosti i standardima u hrvatskom sudstvu. Sutkinja Jadranka Seletković, dugogodišnja djelatnica Općinskog suda u Osijeku s više od 25 godina iskustva, privremeno je udaljena s obnašanja sudačke dužnosti na razdoblje od tri mjeseca, počevši od 16. svibnja. Za to vrijeme imat će pravo na polovinu svoje plaće.
Iza ove administrativne formulacije krije se priča koja graniči s nevjerojatnim i koja je uznemirila i pravne stručnjake i širu javnost. Naime, kako je prvi objavio portal Telegram, sve je počelo još 7. studenoga 2024., kada je tijekom usmene objave presude odvjetniku Andreasu Mlikoti rečeno da je njegov branjenik, Dragan Vidaković, oslobođen optužbi. No tada mu nije uručen zapisnik s ročišta.
Uvjereni da je Vidaković pravomoćno oslobođen, odvjetnik i njegov klijent nastavili su život u duhu te informacije – sve do 10. veljače ove godine. Tada su dobili pisani otpravak presude koji je, na njihovo zaprepaštenje, sadržavao sasvim drugačiji ishod: Vidaković je osuđen na godinu dana zatvora, uz rok kušnje od dvije godine. Još veći šok izazvao je dio presude u kojem se navodi da je ista objavljena “u odsutnosti stranaka”.
Međutim, odvjetnik Mlikota tvrdio je da je bio prisutan u sudnici u trenutku donošenja presude, a tu je tvrdnju potvrdila i zapisničarka koja je vodila zapisnik tog ročišta. Tako je priča dobila ozbiljnu pravosudnu dimenziju te je, nakon žalbe odvjetnika, pokrenuta istraga pri nadležnom povjerenstvu. Ishod: Državno sudbeno vijeće donijelo je odluku o privremenom udaljenju sutkinje.
Ovaj slučaj otvara brojna pitanja – od profesionalne odgovornosti i stručnosti do povjerenja građana u pravosuđe. Kako je moguće da u jednoj sudnici u istom trenutku postoje dvije verzije istine? Je li riječ o propustu, nesporazumu, nemaru – ili o simptomu dubljeg problema u sustavu?
U međuvremenu, sudbina Dragana Vidakovića i njegov pravni status predmet su dodatnih provjera, a cijeli slučaj dobit će svoj nastavak ne samo pred vijećima i žalbenim tijelima, već i u javnosti koja s pravom traži odgovore.
Jedno je sigurno: povjerenje u pravdu gradi se upravo u sudnicama. A u ovoj priči, pravda je – barem zasad – ostala neizrečena. Ili možda – izrečena dva puta, svaki put drugačije.
