Studeni 1991. godine bio je jedan od najtežih mjeseci u Domovinskom ratu u Slavoniji . Nakon sloma Vukovara 18. studenog, okupacijom Ernestinova 20. studenog i Laslova 24. studenog, srbočetnici pokušavaju presjeći jedinu slobodnu komunikaciju Osijek – Našice ,Osijek – Donji Miholjac.
Nakon 25. studenog, zbog učestalih i svakodnevnih žestokih raketiranja grada, civilno stanovništvo masovno napušta grad. Na izlazima grada, željezničkoj stanici, autobusnoj stanici i u osobnim automobilima, kontrolira se tko izlazi. Dopušten izlazak iz grada bio je za djecu, žene, starije ljude i invalide. Veliki broj vojno sposobnih muškaraca pokušalo se izvući iz skoro opkoljenog grada na načine da su se prerušavali u žene ..a bilo je onih koji su imali liječničku “potvrdu” o nesposobnosti.
Uglavnom, u gradu je ostalo 10% stanovnika ( računajući i prognanike). Unatoč malim brojem branitelja, obrana Osijeka se drži, dok neprijatelj pokušava probiti Južni dio obrane Osijeka.
Reklo bi se da je najteže bilo 26. i 27. studenog 1991. godine, kada je agresor uz silnu topničku, tenkovsku i minobacačku vatru, kao topničku potporu pješadijskim snagama, pokušao probiti južnu crtu obrane Osijeka, te presijecanjem komunikacije prema Našicama i Valpovu, Osijek dovesti u potpuno okruženje. Rezultat tih napada je 19 mrtvih i 24 teško ranjenih građana Osijeka.
Zabilježeno je da na lijevoj obali Drave bilo 15 pješadijskih napada koji su uspješno odbijeni.
Ipak, 5. prosinca Osijeka čeka odlučujući dan .
