Saznajte zašto je spaljivanje otpada u Holcimu postalo simbol netransparentnosti i skrivanja važnih analiza. Do što je danas Helena Lozić-Doklestić o tome govorila na N1 televiziji.
Gostujući na N1 televiziji, Helena Lozić-Doklestić, donedavna članica radne skupine i predstavnica platforme Možemo! u Skupštini Istarske županije, javno je pojasnila razloge svoje ostavke na mjesto u tijelu zaduženom za praćenje kvalitete zraka u okolici tvornice cementa Holcim. Njezin istup razotkrio je ozbiljne nedostatke u sustavu kontrole, manjak transparentnosti te ignoriranje lokalne zajednice od strane državnih institucija.
Nadzor koji to nije bio
Radna skupina prvotno je osnovana nakon Vladine odluke da se balirani otpad iz Gospića dopremi na spaljivanje u cementaru u Koromačnu. Iako se Skupština Istarske županije usprotivila toj odluci, skupina je trebala poslužiti kao kontrolni mehanizam. Međutim, Lozić-Doklestić ističe kako je rad na terenu bio potpuno ograničen jer tijelo nije imalo nikakve stvarne ovlasti ni alate za rad.
Problemi su kulminirali kada su institucije, uključujući Holcim, Fond i Inspektorat, sustavno ignorirale upite ili su odgovori stizali prekasno. Kada je prva pošiljka već spaljena, članovima radne skupine uskraćen je uvid u detaljne analize.
“Pokazali su ih na papiru i rekli: ‘Ne možemo vam dati, ne smijete kopirati, niste stručni to tumačiti.’ Znači, to je bilo omalovažavanje na neki način i mene i grupe koju je imenovala Skupština,” istaknula je Lozić-Doklestić, dodajući jasnu poruku: “Nisam željela da se moje ime spominje kao nekakvo pokriće da nadzora ima, jer nadzora nema – to je sve bio samo privid.”
Ona smatra kako je radna skupina poslužila isključivo kao politički “paravan” i pokriće za župana Borisa Miletića, čija je administracija nakon slanja primjedbi Vladi propustila odraditi daljnje političko lobiranje.
Skrivanje podataka i opasnost od dioksina
Manjak transparentnosti posebno brine lokalno stanovništvo. Građani nemaju uvid u to kakav se točno otpad dovozi, budući da je materijal iz Gospića prethodno samljeven i pomiješan u Pazinu. Analize se skrivaju, a dodatni strah izaziva potencijalno ispuštanje izrazito opasnih spojeva.
“Analize, recimo, dioksina i furana – a to su izrazito otrovni spojevi – rade se samo dvaput godišnje,” upozorava bivša članica radne skupine. Na izravan upit hoće li se sada, kada se spaljuje plastika, raditi posebne analize, odgovor je bio negativan. “Ti furani, dioksini i teški metali koji ulaze u proces proizvodnje cementa ili izlaze kroz dimnjak. Nemamo dokaz da ne izlaze, a to su vrlo opasni spojevi,” dodala je.
Odluke o Istri donose se bez Istre
Lozić-Doklestić upozorava i na širi problem gospodarenja otpadom. Istarska županija još uvijek nema donesen Plan gospodarenja otpadom, koji kasni već dvije godine, a sav otpad gomila se na ŽCGO Kaštijun zbog čega se, kako kaže, “Općina Medulin guši u smradu.”
Posebno je kritična prema ulozi Vlade Republike Hrvatske koja je direktno, zaobilazeći lokalnu zajednicu i bez natječaja, donijela odluku o prebacivanju otpada u Koromačno.
“Apsolutno je odgovornost Vlade, koja donosi odluke o Istri bez Istre. To je nedopustivo,” izričita je Lozić-Doklestić. Smatra da se problem rješavao “preko koljena” zbog pritiska javnosti u Gospiću, dok se onim opasnijim otpadom nitko i ne bavi. “Znamo kako inspekcija radi – zapravo ne radi,” zaključila je.
Poruka građanima: Ustrajte u svojim pravima
Uz problem spaljivanja otpada, stanovnici istočne Istre strepe i zbog novog najavljenog projekta CO2NTESSA te postrojenja koje bi se gradilo preblizu obiteljskih kuća. Jedino rješenje za smirivanje situacije, smatra Lozić-Doklestić, bilo bi uvođenje mjerenja kvalitete zraka u stvarnom vremenu.
Na kraju razgovora, poslala je snažnu poruku podrške svima koji traže transparentnost i zaštitu zdravlja: “Građanima poručujem da imaju pravo znati, imaju pravo prosvjedovati i trebaju ustrajati.”
Foto: snimak zaslona
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
