Skupština Osječko-baranjske županije bila je poprište žestoke rasprave o Livitu, Orlovnjaku, Nexe cementari, novom KBC-u Osijek i mjerama za mlade.
Skupština Osječko-baranjske županije održala je 19. studenoga svoju 15. sjednicu, na kojoj je druga točka dnevnog reda — vijećnička pitanja upućena županici Nataši Tramišak — prerasla u žestoku i višesatnu raspravu kojom je apsolutno dominirala kriza gospodarenja otpadom. Od više od 7500 tona nezbrinutog materijala na lokaciji tvrtke Livit u Belišću i poništenih natječaja za Regionalni centar za gospodarenje otpadom Orlovnjak, preko spaljivanja otpada iz Gospića u našičkoj cementari Nexe i nepravilnosti u obračunu imovinskog cenzusa u županijskim domovima za starije, pa sve do sudbine postojećih zgrada KBC-a Osijek, prometnog čepa kod Portanove, kontinentalnog turizma i stambenog zbrinjavanja mladih — županica Tramišak punih je sat vremena odgovarala na prozivke oporbe i inicijative vijećnika, pritom otkrivši da je zbog slučaja Livit podnijela kaznenu prijavu te da je zbog sumnje na kartelsko udruživanje ponuđača za Orlovnjak zatraženo postupanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Skupština Osječko-baranjske županije u znaku žestoke rasprave o otpadu i slučaju Livit
Gotovo kompletan oporbeni blok iskoristio je aktualni sat kako bi pred županicu stavio pitanje odgovornosti za višegodišnji problem neugodnih mirisa i nezbrinutog otpada u Belišću, ali i cjelokupnog sustava gospodarenja otpadom na istoku Hrvatske. Prva se za riječ javila dr. sc. Sanja Bježančević iz SDP-a, otvorivši temu koja je potom povukla niz novih pitanja i teških optužbi iz klupa Možemo!, Mosta i SDP-a.
Sanja Bježančević (SDP): „Došlo je vrijeme da se prestane prebacivati odgovornost”
Sanja Bježančević upozorila je kako je tvrtka Livit zatvorila pogon za obradu otpadnog mulja u Belišću, no da je iza nje na lokaciji ostalo više od 7500 tona materijala koji tek treba zbrinuti, uz otvoreno pitanje kamo će ubuduće odlaziti mulj iz županijskih pročistača. Istodobno je podsjetila da županija ni nakon 25 godina najava nema funkcionalan regionalni centar za gospodarenje otpadom, pri čemu su u posljednjih nekoliko mjeseci poništena dva natječaja za izvođače radova.
„Dakle, nemamo funkcionalan centar. Sad imamo i problem s obradom mulja, imamo tisuće tona nezbrinutog materijala i moje je pitanje zapravo ima li županija uopće plan za gospodarenje otpadom na području naše županije”, poručila je Bježančević.
Poseban naglasak stavila je na kronologiju izdavanja dozvola. Podsjetila je da je Osječko-baranjska županija Livitu izdala novu dozvolu u srpnju 2024. godine, neposredno nakon parlamentarnih izbora, iako je prethodna dozvola bila ukinuta neposredno prije tih istih izbora. Navela je i da je nadležno ministarstvo još u prosincu 2025. godine utvrdilo prisutnost opasnih svojstava materijala na području postrojenja, a da o tome nije obavijestilo građane, dok je prema medijskim napisima Županija informacije o tim nalazima dobila tek u rujnu ove godine.
Bježančević je pritom istaknula kako je od Županije službeno zatražila dokumentaciju vezanu uz izdavanje nove dozvole iz 2024. godine kako bi se rasvijetlilo na koji su način dozvole izdavane i što je utvrđeno u postupcima, ali je dobila odbijenicu. „Ako pričamo o tome da smo transparentna županija ili da želimo biti transparentna i odgovorna županija, onda ja mislim da i županijski vijećnici, ali i građani moraju imati pravo uvida u odluke koje su se u ovoj županiji donosile. Ako je županija izdavala dozvolu, ako je trebala nadzirati zakonitost postupanja, onda isto tako ima i odgovornost”, naglasila je SDP-ova vijećnica, upitavši županicu na kraju kada će se odgovornost prestati prebacivati na sve druge aktere — od ministrice do gradonačelnice.
Ivan Špiranović (Možemo!): Pitanje naplate jamstava i opsega revizije dozvola
Na temu tvrtke Livit nadovezao se vijećnik stranke Možemo! Ivan Špiranović, usmjerivši pozornost na financijska jamstva koja je ta tvrtka bila dužna priložiti u postupcima ishođenja dozvola. Izložio je konkretne podatke prema kojima je Livit uz prvu dozvolu priložio garanciju UNIQA osiguranja u trajanju od jedne godine, do 5. svibnja 2023., dok je uz drugu dozvolu iz 2024. godine dostavio bankovno jamstvo Slatinske banke s rokom važenja do 5. srpnja 2026. godine.
Iako je napomenuo da samo istjecanje jamstava zakonski nije sporno jer ih tvrtke mogu produljiti ili zamijeniti novima, Špiranović je postavio ključno pitanje o stvarnom pokriću troškova sanacije. „Je li županija zatražila aktiviranje, odnosno naplatu jamstva za saniranje te pokrivaju li iznosi jamstva sanaciju otpada samo u količini za koju imaju dozvolu — to je bilo 323 tone — a znamo da je tamo utvrđeno 7500 tona?”, upitao je županicu.
Osim pitanja jamstava, Špiranović je zatražio konkretan izvještaj o najavi županice od 9. listopada ove godine o preispitivanju svih izdanih dozvola za gospodarenje otpadom, zanimajući se koliko je dozvola od tada pregledano, koliko ih tek čeka provjeru te jesu li u dosadašnjem nadzoru utvrđene ikakve nepravilnosti.
Viktor Škaro (Most): Svi politički akteri snose dio krivnje, a „privremeno odlaganje” vezalo je ruke inspektoratu
Najširu političku i pravnu analizu slučaja iznio je vijećnik Mosta Viktor Škaro, koji je ustvrdio da su u višegodišnji problem smrada s kojim žive građani Valpova i Belišća upleteni svi relevantni politički akteri — HDZ, SDP i Možemo!. Izlažući kronologiju događaja, podsjetio je da je vrata tvrtki Livit još 2019. godine otvorio Grad Belišće, potpisavši s njom tijekom godina šest aneksa ugovora kojima je pravna pozicija Livita, kako je slikovito rekao, bila takva da je tvrtka bila zaštićena „kao lički medvjed”. Pritom je prozvao SDP kao stranku koja je cijelo to vrijeme u Belišću bila koalicijski partner i „držala ljestve” pokojnom gradonačelniku Dinku Buriću.
Škaro nije poštedio ni platformu Možemo!, upozorivši na licemjerje njihovih tiskovnih konferencija u Slavoniji dok istodobno Grad Zagreb, kojim upravlja upravo Možemo!, ima sklopljen ugovor s tvrtkom Livit i svoj otpad šalje u Belišće. Dodao je pritom da je identičan ugovor s Livitom imao i Grad Osijek, zbog čega je i osječki otpad završavao na belišćanskom deponiju.
Najveći dio kritike vijećnik Mosta ipak je usmjerio prema Osječko-baranjskoj županiji. Podsjetio je da je Županija uoči parlamentarnih izbora 2024. godine ukinula dozvolu Livitu, nakon čega su se županica Tramišak i ministar te potpredsjednik Vlade Ivan Anušić u Belišću pohvalili da je problem riješen, premda je tvrtka zbog uložene žalbe nastavila raditi potpuno jednako kao i dotad. Potom je opisao presudan obrat iz srpnja te godine: „Tvrtka Livit 10. srpnja povlači svoju žalbu i ja vjerujem da vi, poštovana županice, kao pravnica znate da je u tom trenu prvotna odluka Osječko-baranjske županije bila pravomoćna. U tom trenu, 10. srpnja, tvrtka Livit nije smjela nikako poslovati i raditi. To je činjenica. I sad, vidite čuda, tresla se brda, rodio se mali miš i već sutradan, 11. srpnja, Osječko-baranjska županija izdaje novu dozvolu.”
Škaro je upitao zašto je stara dozvola uopće ukinuta ako je sutradan izdana nova te što se to u međuvremenu promijenilo, upozorivši pritom na ono što je nazvao „šlagom na tortu”. Ustvrdio je da je novom dozvolom Županija uvela nepostojeći pravni pojam „privremeno odlaganje”, dok hrvatska pravna regulativa poznaje isključivo skladištenje. Posljedica takve formulacije, tvrdi Škaro, bila je izravna blokada postupanja Državnog inspektorata, jer je Livit u sudskim postupcima dokazivao da na temelju županijske dozvole smije privremeno odlagati materijal na platou uz samo postrojenje. „Summa summarum cijele te priče, evidentno je da su svi relevantni politički akteri — i HDZ, i SDP, i Možemo! — imali svoj utjecaj u situaciji s tim smradom s kojim građani Valpova i Belišća, nažalost, godinama žive”, zaključio je Škaro.
Vjeran Marijašević (SDP): Zakonski propisi ne poznaju sintetički termin „privremeno odlaganje otpada”
Pravnu dimenziju županijske dozvole dodatno je razložio SDP-ov vijećnik Vjeran Marijašević, upitavši zašto je Osječko-baranjska županija dopustila tvrtki Livit obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom i na prostoru izvan samog postrojenja. Pozvao se na desetu stranicu Elaborata gospodarenja otpadom u kojoj stoji da će se biološki stabiliziran materijal, kojemu bi se ukinuo status otpada, trakastim transporterom usipati u vozilo ili privremeno odlagati na plato gotovog proizvoda uz postrojenje.
Marijašević je opisao mehanizam kojim se Livit koristio u praksi: miješanjem triju vrsta otpada stvarao je smjesu kojoj bi ukinuo status otpada, proglasio je građevinskim materijalom i jednostavno je prebacio na drugu stranu platoa. Međutim, upozorio je da je takvo postupanje u izravnoj suprotnosti s važećim propisima. „Prema Pravilniku o ukidanju statusa otpada, status otpada ne ukida se samim završetkom tehnološkog procesa, već u trenutku prodaje drugoj osobi ili u trenutku korištenja, ako ga koristi sam oporabitelj, što je izričito navedeno u Dodatku 1., dijelu 6., točki C, stavku 2. Pravilnika”, naglasio je Marijašević.
Ponovivši da hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje pojam privremenog odlaganja otpada, već samo skladištenje u za to predviđenom skladištu — kojeg u ovom slučaju nema jer postoji samo otvoreni i nenatkriveni plato — Marijašević je otvoreno upitao je li Županija uvođenjem „nepostojećeg sintetičkog termina” svjesno pogodovala tvrtki Livit.
Zlatko Ađulović (SDP): Odbacivanje prozivki zbog rada u Kombelu i pitanje poraza županijskog sustava
Posljednje pitanje iz bloka o otpadu postavio je SDP-ov vijećnik Zlatko Ađulović, koji je najprije odlučio odgovoriti na učestale političke napade usmjerene protiv njega zbog činjenice da je već petnaestak godina zaposlen u belišćanskom komunalnom poduzeću Kombel na općim, pravnim i kadrovskim poslovima. Demantirao je tvrdnje da je u Belišću sudjelovao u vlasti ili držao leđa bivšem gradonačelniku, iznijevši točan omjer snaga u prošlom sazivu belišćanskog Gradskog vijeća.
Objasnio je da je od 15 vijećnika tadašnji gradonačelnik Burić imao svojih 11 vijećnika te još jednog koalicijskog partnera iz HSU-a, čime je većinu činilo 12 ruku, dok su u oporbi sjedila tek tri vijećnika — dvije vijećnice HDZ-a, od kojih je stranka povremeno imala samo jednu jer nije imala zamjenu, i on sam. Podsjetio je da je upravo on, unatoč radu u Kombelu, još 2020. godine prvi progovorio o neugodnim mirisima u Belišću. „Onda su me vijećnici HDZ-a u Belišću i vaše kolege ismijavali. Zvali ste me ‘onaj koji voli mirisno Belišće’. Ali to je onda samo bilo smiješno. Kad sam počeo govoriti o smradu u ovoj Županijskoj skupštini, e onda je bilo manje smiješno”, uzvratio je Ađulović, odbacivši pritom i netočne izjave s prošle sjednice da je bio dio izvršne vlasti.
U meritumu svog pitanja Ađulović je ocijenio da županija nema rješenja ni za otpadni mulj, ni za plastiku, ni za biootpad, dok je regionalni centar nazvao „pustom željom” s obzirom na poništavanja javnih nabava. „Mene zanima možemo li napokon priznati da je sustav gospodarenja otpadom u našoj županiji doživio konačan poraz, s obzirom na to da nemamo ni za što rješenja?”, upitao je županicu. Pritom je ustvrdio kako je Tramišak u lošim odnosima s nadležnom ministricom koja odobrava financiranje Orlovnjaka, ali i s gradonačelnicom koja ima ingerenciju nad najvećim odlagalištem u županiji predviđenim da se zatvori posljednje, zatraživši odgovor kako namjerava sanirati te narušene odnose i sustav učiniti održivim.
Od cementare u Našicama i domova za starije do sudbine starih zgrada KBC-a Osijek
Osim belišćanskog slučaja i regionalnog centra za otpad, vijećnici su pred županicu iznijeli i pitanja izravno vezana uz zaštitu zdravlja stanovnika našičkog kraja, pravednost socijalnog sustava za umirovljenike te budućnost najvrjednijih zdravstvenih nekretnina u središtu Osijeka.
Violeta Pancer (Možemo!): Konkretni rezultati iz Našica i rupa u imovinskom cenzusu domova za starije
Vijećnica stranke Možemo! Violeta Pancer u prvom se dijelu svog obraćanja osvrnula na spaljivanje otpada dovezenog iz Gospića u cementari u Našicama. Podsjetila je županicu Natašu Tramišak da je ranije javno jamčila dodatne analize, nadzor nad procesom spaljivanja i objavu rezultata mjerenja nakon provedene oporabe, no da građani ni danas nemaju jasnu informaciju je li i kada postupak završen, o kojim je točno količinama riječ ni kakvi su konačni pokazatelji kvalitete zraka i okoliša. „Posebno vas molim da nam iznesete konkretne podatke i rezultate, a ne samo uvjeravanja da je sve provedeno sigurno”, zatražila je Pancer.
U drugom dijelu izlaganja upozorila je na ozbiljnu nelogičnost u primjeni imovinskog cenzusa za određivanje cijene smještaja u sva tri doma za starije i nemoćne osobe kojima je osnivač Osječko-baranjska županija. Kao dokaz prihoda korisnika trenutačno se traži potvrda Porezne uprave o primanjima, no ona ne mora obuhvaćati inozemne mirovine ako nisu evidentirane u hrvatskom poreznom sustavu. Na taj se način, upozorila je Pancer, otvara prostor da korisnici s kombinacijom domaće i inozemne mirovine prikažu samo hrvatska primanja i ostvare znatno nižu cijenu smještaja, dok su korisnici koji uredno prijavljuju sva svoja primanja u Hrvatskoj dovedeni u nepovoljniji položaj. „Uvođenje imovinskog cenzusa ima smisla samo ako se kod svih korisnika utvrđuju stvarni ukupni prihodi i ako za sve vrijede ista pravila”, istaknula je, upitavši hoće li Županija od uprava sva tri doma zatražiti reviziju postupka utvrđivanja prihoda i obvezu prijave svih domaćih i inozemnih primanja.
Zoran Vinković (HSU): Đakovačko odlagalište i budućnost starih bolničkih zgrada u Osijeku
Vijećnik HSU-a Zoran Vinković uvodno je tek kratko dodirnuo problem otpada, upozorivši da je to kriza čitave Slavonije jer na području triju županija — Brodsko-posavske, Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske — praktično postoji samo jedno odlagalište s urednom dozvolom za rad, ono u Đakovu, koje je prema njegovim riječima već pretvoreno u regionalno odlagalište.
Svoje glavno pitanje Vinković je ipak posvetio strateškom projektu izgradnje novog Kliničkog bolničkog centra u Osijeku. Pohvalivši samu investiciju, zanimalo ga je postoji li već izrađen plan ili studija o tome što će se dogoditi sa svim postojećim nekretninama u kojima je danas smještena osječka bolnica i na koji će se način taj vrijedni prostor iskoristiti jednom kada se izgradi novi bolnički kompleks.
Sat vremena odgovora županice Nataše Tramišak: Sumnja na kartel oko Orlovnjaka i kaznena prijava za Livit
Nakon što su svi vijećnici iznijeli svoja pitanja i inicijative, županica Nataša Tramišak za govornicom je provela punih sat vremena, iscrpno odgovarajući na svaku pojedinačnu temu — od višemilijunskih javnih nabava za CGO Orlovnjak i kaznenopravnog epiloga slučaja Livit, do rezultata iz Našica, novog KBC-a, turizma, prometne infrastrukture i stambenog zbrinjavanja mladih obitelji.
CGO Orlovnjak: „Nismo pijani bogataši”, slučaj pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja
Odgovarajući na optužbe da se s izgradnjom Centra za gospodarenje otpadom Orlovnjak kasni četvrt stoljeća, Tramišak je naglasila kako je osobno inzistirala da trgovačko društvo Ekos pokrene procedure javne nabave i prije sklapanja svih ugovora upravo zato što iz iskustva poznaje dugotrajnost pravila Europske unije i države. Istaknula je da Županija nigdje ne kasni s rokovima te da dokumentaciju nije bilo moguće zaključiti bez potvrde neovisnih europskih stručnjaka iz tijela JASPERS, koja je stigla tek 11. travnja ove godine — u trenutku kada je postupak nabave već bio pokrenut.
Odbacila je oporbene kritike kao PR-ovska pitanja bez stvarnog uporišta u činjenicama, podsjetivši da su procjene veličine zgrada, mehanizacije i tehnologije mehaničko-biološke obrade radili vanjski stručnjaci pod strogim nadzorom Europske komisije. Potom je iznijela konkretne financijske razloge zbog kojih ugovor s izvođačem još nije potpisan: ukupni financijski okvir za cjelokupan sustav iznosi do 112 milijuna eura bez PDV-a, dok je prva javna nabava za izgradnju i temeljno opremanje zgrada procijenjena na 76 milijuna eura bez PDV-a.
Unatoč toj stručnoj procjeni, u prvom je natječaju stiglo pet ponuda u nevjerojatnom rasponu od 113, 150, 180 pa sve do 200 milijuna eura, dok su u drugom postupku pristigle četiri ponude, od kojih je najniža iznosila 122 milijuna eura, a ostale su se kretale od 130 i 140 do 180 milijuna eura. „E sad, prvo, nismo pijani bogataši, drugo, to su javni novci. Koriste se novci državnog proračuna i Europske unije, bez obzira na to što nisu županijski”, poručila je Tramišak.
Otkrila je pritom kako Ekos nije odmah poništio drugi postupak nabave dok ne prikupi sve relevantne okolnosti, te da je zbog drastičnog odstupanja ponuda zatraženo mišljenje nadležnog regulatora. „Tražili smo mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Zbog sumnje da bi se moglo raditi o gospodarskom udruživanju, odnosno o kartelu, i da onda imamo narušeno tržišno natjecanje te da su zato ponude tako velike”, izjavila je županica, dodavši da Agencija već provodi postupak i prikuplja podatke od Ekosa.
Koliko su ti iznosi nerazmjerni, ilustrirala je usporedbom s odlukom o zaduženju kod Europske investicijske banke koja se našla na istoj sjednici Skupštine, a kojom se financira čak 48 kapitalnih projekata Osječko-baranjske županije ukupne vrijednosti 160 milijuna eura — koliko ponuđači traže za samo jedan projekt na Orlovnjaku. „Dok god ne dobijemo potvrdu da je nešto od toga realno, ja kao županica ne mogu dati nikakvu suglasnost tvrtki Ekos da završi postupak”, bila je jasna Tramišak.
Podsjetila je pritom da otpad nije isključivo lokalni, već općeeuropski problem koji stvara cijelo društvo — od komunalnog i industrijskog do medicinskog otpada iz bolnica o kojem gotovo nitko ne govori — te da 99 posto građana uopće ne zna što je Orlovnjak jer komunalna poduzeća uredno odvoze kante ispred kuća, dok najveći dio tog otpada zbog skromnih domaćih reciklažnih kapaciteta i dalje završava na deponijima.
Slučaj Livit, Kombel i Državni inspektorat: Podnesena kaznena prijava i oštra prozivka Grada Zagreba
Najdinamičniji dio županicina obraćanja odnosio se na tvrtku Livit u Belišću, pri čemu je Tramišak odbacila tvrdnje o odgovornosti Županije i otvorila niz neugodnih pitanja na relaciji Državni inspektorat – Livit – Kombel. Ustvrdila je kako Državni inspektorat ima znatno šire ovlasti nego što je dosad primjenjivao te da vijećnicima nije prenio punu istinu, otkrivši da se u Belišću događaju „jako čudne stvari”. „I tko posjećuje direktora Kombela, eto prije nekih dva do tri tjedna, tko je bio kod njega na sastanku u Belišću. A nema skrivanja, što da vam kažem — gospodin Pripuz”, izjavila je županica, dodavši da u cijelom slučaju postupa i Državno odvjetništvo.
Ponovila je kako su lokaciju Livitu dali Grad Belišće i komunalno društvo Kombel te je iznijela podatak na koji se referirala preko gospodina Šege: Livit je tijekom cijele ove godine prema Kombelu nagomilao oko 139 tisuća eura duga na ime zakupa postrojenja, dok su Kombel i Grad Belišće istodobno tvrdili da nemaju pravnih elemenata za raskid ugovora. „Pa temeljni element po Zakonu o obveznim odnosima za raskidanje takvih ugovornih odnosa upravo je neplaćanje, kakav god ugovor da ste imali. Nelogično je da ste cijelu godinu čekali i niste raskinuli taj ugovor o poslovnoj suradnji, a on bi bio ključ za zaustavljanje daljnjeg deponiranja”, naglasila je Tramišak.
Detaljno je razjasnila i tijek postupka iz 2024. godine koji su prozivali vijećnici. Dozvola Livitu ukinuta je u travnju 2024. upravo po nalogu Državnog inspektorata, no tvrtka je iskoristila zakonsko pravo žalbe. Kako su takve tvrtke dobro pravno potkovane, u ljeto su u posljednjem trenutku odustale od žalbe kako bi izbjegle drugostupanjsku potvrdu ministarstva i sudski spor, čime je prvotno rješenje o ukidanju postalo pravomoćno, ali su stekle zakonsko pravo podnijeti zahtjev za novu dozvolu uz već unaprijed pripremljen elaborat samo dan kasnije. Upravno tijelo Županije, tvrdi županica, u tom je upravnom postupku moralo postupiti po zakonu. Ipak, nije ostala samo na tome: „Što se tu moglo utvrditi, a što se nije moglo utvrditi, ja u ovom trenutku detalje i ljude koji su izdavali dozvolu ne mogu tvrditi. Ono što znam, to sam vam rekla, podnijela sam kaznenu prijavu. Čekam rasplet, da vidimo tko je što znao, tko što nije znao i tko je sve ovdje upleten.”
Posebno je naglasila da Livit u praksi uopće nije radio po županijskoj dozvoli za neopasni otpad, nego ju je iskoristio isključivo kao paravan dok je na temelju ugovora s Kombelom dovozio mulj, miješao ga s pepelom i proglašavao ga građevinskim proizvodom. Kao apsolutni prioritet sada je istaknula sanaciju lokacije u Belišću, podsjetivši da prema Zakonu o gospodarenju otpadom trošak i obvezu sanacije snosi sam onečišćivač, odnosno tvrtka koja je otpad dovezla i ostavila.
Županica je pritom uputila izuzetno oštru kritiku prema Gradu Zagrebu zbog odvoza otpada u Slavoniju, pozvavši se na podatke iz službenih očevidnika. „Ono što me najviše pati jest količina otpada koja se dovozi na područje Osječko-baranjske županije, posebno iz Grada Zagreba. Onda nama zastupnici iz Grada Zagreba dolaze na naše lokacije i kažu: ‘Vidite, tu imate otpad’, a taj je otpad slučajno stigao iz Grada Zagreba”, poručila je Tramišak, ocijenivši kako su kapaciteti Jakuševca odavno prepunjeni, ali Zagreb ne želi otvarati novu plohu kod sebe nego puni tuđe kapacitete po cijeloj Hrvatskoj dok se deklarativno predstavlja kao „veliki zeleni”.
Odgovarajući Ivanu Špiranoviću na pitanje o reviziji svih izdanih dozvola, potvrdila je da se sve dozvole redovito preispituju po prijavama građana i Državnog inspektorata. Kao konkretne primjere navela je Donji Miholjac, gdje je dozvola po nalogu inspektorata već ukinuta i postupak je zaključen, te Podravlje u Osijeku, gdje je postupak na temelju prijava građana i inspekcijskog nadzora u tijeku. Iznijela je i aktualne podatke o kapacitetima odlagališta u županiji: preostalo je ukupno 396 tisuća tona prostora na postojećim deponijima i plohama, dok su tri lokacije — Našice, Beli Manastir i Semeljci — već na nuli. Zbog toga je, kako je navela, s gradonačelnicima Belog Manastira i Našica te načelnikom Općine Semeljci već obavila razgovore u Fondu i resornom ministarstvu radi izgradnje novih lokalnih ploha, kako bi svaka sredina zbrinjavala isključivo vlastiti otpad.
Nexe cementara, domovi za starije i status đakovačke Vitike
Osvrnuvši se na pitanje Violete Pancer o spaljivanju otpada iz Gospića u našičkoj cementari Nexe, Tramišak se poslužila izrekom vijećnika Škare — „tresla se brda, rodio se miš”. Istaknula je da Županija taj posao nije ni ugovorila ni naložila, već je Nexe, koji ima dozvole resornog ministarstva za spaljivanje otpada u redovnom procesu proizvodnje klinkera, sklopio izravan ugovor s ministarstvom za zbrinjavanje vreća s neopasnim otpadom iz Gospića.
Županija je, dodala je, uputila službeni dopis tražeći strogo poštivanje zakona i provođenje analiza, no sama nema ni akreditirani laboratorij ni zakonske ovlasti ulaziti u privatnu tvrtku. „Dakle, nisam šerif, ponavljam, da mogu ulaziti u tuđe privatne gospodarske subjekte, da mogu ulaziti u tuđa dvorišta ili da mogu raditi nekakve analize”, rekla je Tramišak. Prenijela je podatke koje je Nexe javno objavio 26. listopada te dostavio Županiji: ukupno su spaljene 144 tone neopasnog otpada iz vreća, što je više nego upola manje od ugovorenih 300 tona. Prema nalazima akreditiranih laboratorija, kao i prema podacima mjerne stanice koju je postavio Grad Našice, nisu zabilježene povećane štetne vrijednosti u zraku. Od Nexea je Županija zatražila da sve analize akreditiranih laboratorija javno objavi na svojim mrežnim stranicama, dok građani detaljne podatke s gradske mjerne stanice mogu zatražiti od Grada Našica.
Kad je riječ o drugom pitanju vijećnice Pancer — imovinskom cenzusu u županijskim domovima za starije i nemoćne — županica je u potpunosti podržala inicijativu. Potvrdila je da je namjera od samog početka bila uključiti i inozemne mirovine, koje su često znatno veće od tuzemnih, te je najavila da će od uprava domova zatražiti provjeru i dosljednu primjenu tog pravila.
Na opasku Zorana Vinkovića o đakovačkom odlagalištu Vitika, županica je — pozvavši se i na nazočnog vijećnika i đakovačkog dogradonačelnika Antuna Galića — pojasnila da Vitika ima novu plohu iz prošle godine kapaciteta 176 tisuća tona, ali da ni u kom slučaju nije regionalno odlagalište. Imala je tek privremeni sporazum s Našicama dok Našice ne urede vlastitu plohu. „Nećemo ni od čega raditi regionalno odlagalište, niti Orlovnjak smije biti regionalno odlagalište. Znači, nema više deponiranja i stvaranja deponija i odlagališta otpada”, poručila je Tramišak, zaključivši kako nakon prijelaznog razdoblja slijede sanacije, rad CGO-a, kogeneracijsko postrojenje, recikliranje i jasna primjena načela da onaj tko stvara otpad i onečišćuje okoliš mora platiti njegovu obradu.
Novi KBC Osijek od 850 milijuna eura i prenamjena starih bolničkih zgrada
Na Vinkovićevo glavno pitanje o projektu novog KBC-a Osijek i budućnosti sadašnjeg bolničkog kompleksa, Tramišak je donijela konkretne rokove i dobre vijesti. Potvrdila je da projekt vrijedan 850 milijuna eura, za koji je Vlada donijela odluku u svibnju ove godine, nije zastao. Provedeno je opsežno prethodno savjetovanje s velikim brojem upita gospodarskih subjekata, a samu javnu nabavu — složen postupak koji obuhvaća i izradu izvedbenih projekata i izgradnju po elementima sličnima FIDIC modelu — provodi KBC Osijek uz vanjske konzultante, dok Županija sudjeluje u timu Ministarstva zdravstva kao savjetodavna potpora.
„Nabava bi trebala biti sad raspisana u prosincu, početkom prosinca. To je bio moj zahtjev na zadnjem sastanku: da nabava krene što prije, tako da se otvori postupak nabave u prosincu, s ciljem da sljedeće godine u ovo vrijeme imamo potpisan ugovor s izvođačem radova za Klinički bolnički centar u Osijeku”, najavila je županica.
Što se tiče postojećih bolničkih zgrada, naglasila je da u sektoru zdravstva i socijalne skrbi postoje goleme potrebe te da su planovi već u razradi. Prema dostupnim informacijama, Ministarstvo zdravstva spremno je novu, modernu zgradu Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP) ustupiti Domu zdravlja Osječko-baranjske županije, za što Županija ima izniman interes. Dio kompleksa koristit će Medicinski fakultet i županijska Hitna medicina, koja već koristi dio prostora u staroj zgradi KBC-a, derutne i neupotrebljive zgrade ići će u rušenje, dok bi se objekti koji se mogu obnoviti prenamijenili za palijativnu skrb, brigu o starijim osobama i druge socijalne potrebe.
Kontinentalni turizam, izlaz kod Portanove i 12 milijuna eura za stambeno zbrinjavanje mladih
U završnici svog izlaganja županica je odgovorila na inicijative vijećnika Skočibušića i Marjana Tomasa koje nisu bile vezane uz problematiku otpada. Komentirajući turistički potencijal Levanjske Varoši te pitanje geotermalnih izvora u Bizovcu — o čemu je neformalno razgovarala i s vijećnicom Mirnom Stanić — istaknula je da Županija nije vlasnik toplica niti će graditi hotele, već je za takve projekte ključan privatni kapital, koji u županiji već pokazuje snažan zamah kroz gradnju novih wellness-hotela u gradovima.
Podsjetila je da je upravo Osječko-baranjska županija prva pokrenula temu aktivacije geotermalnog potencijala u kontinentalnoj Hrvatskoj, no da je u Bizovcu prepreka bilo privatno vlasništvo, za razliku od gradova poput Bjelovara koji su imali spremne projekte u javnom vlasništvu. Ipak, otkrila je važan iskorak: KBC Osijek već pokreće izradu dokumentacije za spajanje svog rehabilitacijskog centra u Bizovcu na geotermalne izvore i njegovu temeljitu obnovu. U prilog snažnom turističkom rastu navela je brojku od 290 tisuća noćenja ostvarenih do kraja listopada te otkrila da odmah nakon sjednice Skupštine putuje u Poreč na razgovor s ministrom turizma o domaćinstvu Dana hrvatskog turizma u Osječko-baranjskoj županiji — izvorno spominjanih za 2028., ali sada s realnom mogućnošću da se održe već 2027. godine.
Druga inicijativa vijećnika Skočibušića ticala se velikih prometnih gužvi na izlazu s osječke obilaznice kod trgovačkog centra Portanova. Tramišak je potvrdila da se tom cestom vozi svakodnevno te da je još prošle godine pokrenula inicijativu prema Hrvatskim cestama, zatraživši izgradnju kružnog toka koji bi ponovno otvorio skretanja sa svih strana, uključujući smjerove prema Višnjevcu i Retfali koji su ranije nelogično ukinuti. Prema najsvježijim informacijama koje je tijekom sjednice pribavio zamjenik županice, Hrvatske ceste već imaju lokacijsku dozvolu, u tijeku je projektiranje, procijenjena vrijednost zahvata iznosi 16 milijuna eura, a realizacija je uvrštena u plan Hrvatskih cesta za 2027. godinu.
Na kraju se osvrnula na pitanje vijećnika Marjana Tomasa o županijskom programu stambenog zbrinjavanja mladih „Naša Slavonija i Baranja, naš dom”, čija ukupna vrijednost iznosi oko 12 milijuna eura i koji se provodi uz nacionalno sufinanciranje Ministarstva prostornoga uređenja i APN-a. Županica je izvijestila da se trenutačno dovršava izrada projektne dokumentacije za 43 obiteljske kuće i tri višestambene zgrade, za koje su tijekom ove godine potpisani sporazumi, te da se početkom sljedeće godine očekuje pokretanje postupaka javne nabave za njihovu izgradnju. Uz nastavak subvencioniranja povoljnih kamatnih stopa na stambene kredite, posebno je istaknula ovogodišnji prvi javni poziv za bespovratne potpore mladim obiteljima. „119 mladih obitelji dobilo je sredstva između 3000 i 10 000 eura. U prosjeku je bilo oko 6000 eura po obitelji. Te mlade obitelji imaju 143 djece. To je onaj najljepši dio priče gdje govorimo o demografskoj obnovi i o potpori revitalizaciji cijelog našeg područja”, naglasila je Tramišak, najavivši da će u proračunu za 2027. godinu ponovno biti osigurana sredstva za novi javni poziv i nastavak ove mjere u godinama koje dolaze.


