U Gustom Grabu po popisu stanovništva iz 1991. godine živjelo je 347 stanovnika, od čega je Hrvata bilo 285, muslimana 56, 4 Jugoslavena i 2 nacionalno neopredjeljeno.
Stanovništvo toga mirnog mjesta svoje domove počeli su napuštati još u jesen 1992. godine, iz razloga što su muslimanske snage (iako u to vrijeme bili su saveznici sa hrvatima), provocirali su te izazvali oružane okršaje i pojedina ubojstva.
U sijecnju 1993. godine muslimanske snage napadaju skoro napušteno mjesto, slabo branjeno u kojem ne želeći napustiti svoje kuće, ostaju 5 stanovnika između 70 i 80 godina koje muslimanske snage ubijaju, selo pljačkaju a kuće uništavaju.
Tjedan dana poslije, 26. sijecnja 1993. godine, istu tragediju i još okrutniji zločin, dogodio se u Dusini, općina Zenica. U Dusini pod vodstvom pukovnika Armije BiH, Šerifa Patkovića ubijeno je 10. zarobljenika, od kojih su 9. Hrvati i 1. Srbin. Među zarobljenim hrvatima bio je i zapovjednik HVO iz mjesne zajednice Lašva, Zvonko Rajić, njemu su nakon što su ga streljali, izvadili srce.
Ostali 9. ubijenih su : Vinko Kegelj, Draženko Kegelj, Mladenko Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Franjo Rajić, Augustin Radoš, Pero Ljubičić i Vojislav Stanišić. Ovih desetorica ubijeni su okrutno i beščutno, iako su se predali i bili nenaoružani.
Za navedeni zločin koji se dogodio u Dusini (općina Zenica), među najodgovornim zločincima bili su Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, zapovjednici 3. korpusa Armije BiH i 7. muslimanske brigade Armije BiH, kao i spomenuti zapovjednik 2.bataljuna 7. motorizirane brigade pukovnik Šerif Patković. Uz navedene odgovorni su bili i Adem Abaz zvani Brada, zapovjednik, Edin Hakanović iz Dusine ( koji je koristio Hrvatske civile kao živi štit), Niaz Helvida, Filda Čago, Bahro Čago, Ahmet Helvida, Kasim Helvida, Omer Helvida, Vehid Subašić, Ekrem Šišić, Vehid Subotić, Fahrudin Delić i Hajrudin Delić.
Na suđenju 2008.godine žalbeno vijeće haškog tribunala djelomično je uvažio žalbe bivših komadanata 3. korpusa i 7. muslimanske brigade Armije BiH, te smanjio prvostupanjske kazne Enveru Hadžihasanović sa pet godina na tri i pol godine, Amiru Kuburi, s dvije i pol na dvije godine. Amir je odmah pri izričaju presude izašao iz sudnice kao slobodan čovjek, a ubrzo je oslobođen i Enver Hadžihasanović.
Sud BiH je 2014. godine je nepravomoćno na 14. godina zatvora osudio Vehida Subotić koji je iz kuća izvodio zarobljenike a pojedine i ubijao.
Patkovića je međunarodni sud oslobodio, unatoč svim dokazima, iako je izravno kao zapovjednik zapovijedao u svim operacijama gdje se bez ikakve sumlje počinio ratni zločin, a za ratne zasluge nakon rata dobio je mjesto ministra branitelja u Vladi Federacije a 17. travnja 1993. godine od državnog vrha u Sarajevu nagrađen je “Zlatnim ljiljanom”.
Za ove i slične zločine koji su se dogodili na prostoru BiH nad hrvatskim stanovništvom ne samo da niko nije odgovarao, nego se za njih u javnosti gotovo i ne zna.
Gusti Grab i Dustina su ogledni primjeri etničkog čišćenja što su ga provodili muslimani diljem hrvatskog područja za vrijeme dok su opkoljavali gradove i sela, razarala ih, palili kuće, pljačkali, ubijali i progonila civilno stanovništvo.
U tim selima Hrvata više nema.
