Pitomo slavonsko selo nedaleko od Vinkovaca, Nuštar, prvi put je osjetilo razornu moć rata potkraj srpnja 1991. godine. Granate su prisilile starije, bolesne, žene i djecu na bijeg u prognanstvo. Nakon okupacije Cerića i Marinaca, Nuštar je postao glavno uporište srbočetničkih snaga potpomognutih Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA).
Žestoki napadi na Nuštar započeli su nakon što je agresor zauzeo strateški važnu točku poznatu kao “Zidine”. Dana 3. listopada 1991. godine, nakon pada Cerića, Nuštar je ostao jedina prepreka agresoru na putu prema Vinkovcima.
Te krvave 1991. godine, prema Nuštru je krenula 252. oklopna brigada JNA iz Kraljeva, potpomognuta srpskim paravojnim formacijama. Na današnji dan prije 32 godine, JNA, koja je trebala biti armija svih naroda i narodnosti, okrenula se protiv legalno izabrane vlasti Republike Hrvatske. Na najokrutniji način, sa svim raspoloživim oružjem, razarala je hrvatske gradove, ostavljajući za sobom pustoš i bol.
Tako je i 3. 10.1991. godine krenula s 30-ak tenkova i oklopnjaka i velikim brojem pobunjenih Srba i srpskih dobrovoljaca na Nuštar. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici.
Stoje -Mladen Grabar, Željko Majhen, Stjepan Felja, Dane Špoljarić (pok)
Čuče – Željko Kruhoberec (pok.), Mladen Felja, Mate Kasalo
Ostali pripadnici s primarnog popisa iz 1991. Davor Rudnički (pok.) Bogdan Radovanović, Zlatko Barišić (pok.), Žarko Lukačević- Zagreb, Danko Bilić –Sl. Brod, Pero Novak, Mirko Bošnjak, Ernest Lerner
Branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84. Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba. Ljudi koji su branili selo bili su pripadnici 2. bojne 3. brigade ZNG, pripadnici MUP-a iz Vinkovaca i Županje, pripadnici HOS-a i Žuti mravi.
Nuštar se već tada nije mogao prepoznati. Ipak su hrvatski borci spremno dočekali dva srpska tenka i dva transportera, pustili ih u selo i priručnim protuoklopnim sredstvima uništili jedan tenk i jedan transporter. To je bilo prvo četničko bježanje iz Nuštar. Za većinu boraca to je bilo vatreno krštenje. Naše žrtve su dva ubijena mještanina. Četnici su ih ubili pri povlačenju. Poslije toga slijedio je neviđeni topnički napad iz svih spomenutih kalibara. Hrvatska vojska je ušla u podrume i sa zebnjom u srcu čekala slijedeći tenkovski napad.
I premda je Nuštar te večeri slavio pobjedu bio je itekako svjestan cijene koju je platio. Tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje lutale su selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a kuće su plamtjele i urušavale se – te dramatične slike obišle su svijet…
Srećko Kavka – Sl. Brod, Drago Vukoje – Ujko – Sl. Brod,………..
Dijelovi bojne su nekoliko puta bili u Nuštru, u razdoblju nakon 5. listopada 1991. Aktivno su sudjelovali u pokušaju proboja za Vukovar, 13.listopada 1991.
Nuštar je 3. listopada obranjen … neprijatelj se povukao, organizirao i pripremao još jači i brojni napad koji je uslijedio dva dana poslije, 5. listopada 1991.
