Prve granate koje su pale u srpskoj agresiji na Jarminu, bile su iz smjera Gaboša 17. kolovoza 1991. godine. Otada je iz okolnih srpskih sela Jarmina napadana bezbroj puta topovima, tenkovima, minama i bombama. Crkva je bila najvidljiviji i glavni cilj. Prva teška oštećenja crkvenog krova i zvonika dogodila su se u nedjelju 3. listopada 1991. godine.
Sljedećeg dana kazetna bomba ubila je tri osobe, a 12 je teško ranjeno. U studenom 1991. Jarmina je napadana 21 puta, u prosincu 17 puta. U siječnju 1992. podnijela je 6 napada, u veljači 12, u ožujku 9, u travnju 23.
Zvonik je pogođen dvadesetak puta, crkva je dobila više stotina pogodaka, teško je stradao župni dom. U subotu, 2. svibnja 1992. god., zvonik je tenkovskim granatama srušen. Do 7. svibnja bilo je još 5 napada. Iz Karadžićeva (nekadašnjih Križevaca), Markušice i Gaboša razarano je cijelo selo. Crkva je potpuno razbijena, strop se urušio u lađu, uništena je unutrašnjost.
Od sredine rujna 1991. Vinkovci i okolica bili su izloženi sustavnom razaranju iz svih vrsta topničkog dalekometnog oružja i vojnih zrakoplova. Civilno stanovništvo nije bilo pošteđeno; ono je bilo jedan od ciljeva napada, što je očito iz velikog udjela civila u ukupnom broju smrtno stradalih. Nakon okupacije Vukovara (18. studenog 1991.) Vinkovci su, uz Nuštar, Jarminu i Komletince, postali prva crta obrane ne samo grada, nego cijele Hrvatske. Sustavno su razarani svi vjerski, upravni, zdravstveni, socijalni, kulturni i gospodarski objekti u gradu i okolici.
Brigom i darovima Talijanskog Caritasa obnovljene su oštećene kuće, opremljena je vodocrpna stanica i podignut vodotoranj. Zatim je sagrađen veliki društveni dom za mjesne vatrogasce, općinske urede i druge potrebe. Sagrađene su zatim i opremljene mjesna ambulanta i apoteka, a osmogodišnja škola snabdjevena je namještajem.
Posljednja je bila na redu najrazorenija zgrada u mjestu – župna crkva. Već u rujnu 1994. godine obnova crkve bila je završena. U četvrtak, 20. listopada 1994., na dan zaštitnika župe Sv. Vendelina, opata crkva je svečano blagoslovljena i predana vjernicima. Blagoslovio ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, a uz njega je bio dijecezanski biskup Ćiril Kos te nadbiskup iz Udina u ime Talijanskog Caritasa.
Velikodušnim darovima Talijanskog Caritasa i njegovom brižnom skrbi u tijeku cijele obnove Jarmina je prvo mjesto u Hrvatskoj koje je nakon rata cjelovito obnovljeno.
POGINULI TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA EVIDENTIRANI NA ODJELU ZA PATOLOGIJU MEDICINSKOG CENTRA VINKOVCI (od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992.)
Obuhvaćeno je razdoblje od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992. godine i to zato što su se upravo tada na vinkovačkom području događala najžešća ratna zbivanja
Obradom podataka utvrđeno je da je u navedenom razdoblju evidentirano 319 osoba smrtno stradalih od posljedica ratnih zbivanja. Većinu stradalih čine pripadnici hrvatskih vojno-redarstvenih snaga2 ; njih je 201 ili 63% ukupnog broja poginulih. Stradalih civila bilo je 111 ili 35%. Tako veliki postotak stradalih civila pokazatelj je karaktera rata koji su vodili neprijateljska JNA i srpski pobunjenici, koji su kao sredstvo provedbe svoga cilja na tom području, tj. okupacije istočne Slavonije, sustavno razarali gradove i sela (civilne ciljeve), te na taj način provodili nasilje nad civilnim pučanstvom. Među poginulima evidentirano je 7 neprijateljskih vojnika, od kojih su šestorica bili pripadnici JNA s prebivalištem na području Srbije te Bosne i Hercegovine, a jedan stradali imao je prebivalište u Mirkovcima.
Toga dana, 3. listopada 1991. na vinkovačkom području stradalo je 16 osoba, najviše u prigradskim naseljima Ceriću i Nuštru.
Izvor : Općina Jarmina , Ivo Pilar
