Korlat, selo samo 8 kilometara od Benkovaca, nosi bolne uspomene na zločin počinjen prije 33 godine. U Domovinskom ratu, selo je zajedno s dvije crkve bilo potpuno razoreno, a 11. studenog 1991. godine, selo je privremeno okupirano i hrvatsko stanovništvo protjerano.
Korlatski kraj, naseljen još u prapovijesti, svjedok je raznih povijesnih događanja, od rimskog doba do turskih osvajanja koja su izbrisala mnoga naselja. Ime sela potječe od Korlatovića, starohrvatskog roda Karinjana, koji su tu imali kastrum iz 15. i 16. stoljeća.
Rat na Benkovačkom području započeo je ubrzo nakon konstituiranja demokratskog Sabora. Manipulacija srpskog stanovništva i blokade cesta dovele su do eskalacije sukoba. Dana 23. studenog 1990., prva žrtva bio je policajac Goran Alavanja, ubijen u noćnoj patroli.
Jedan od najtežih napada dogodio se 13. kolovoza 1991. godine kada su srpski teroristi napali predsjednika Mjesnog odbora Korlata, Josu Buljata. Stanovnici su tada ubijeni ili protjerani, a selo je bilo razrušeno.
Sjećanja na strahote rata prenose se kroz svjedočanstva poput onoga Milana Jurjevića iz Korlata, koji je pronašao svoje roditelje ubijene i zakopane. Njihova sudbina, kao i sudbina mnogih drugih, ostaje kao vječni podsjetnik na patnje i gubitke koje je Domovinski rat donio.
Meni je cijela kuća bila srušena, osim jedne prostorije koja je ostala. U toj prostoriji je živjelo nekoliko njih civila. Prije nego su nam srušili kuću, otac im je svaki dan mora peći janjce. Dolazilo bi puno njih. Kad su odluč`li otići onda su srušili kuću. Tada je u Korlatu ostalo svega 10-12 civila. Ja sam osobno našao svoje roditelje koje su ubili, Josu i Danicu. Našao sam ih po priči Jeke Vide koja je bila u selu kada su ubijeni. Čak mi je rekla imena nekoliko ljudi koji su najvjerojatnije odgovorni za njihovu smrt. Kad sam ih pronašao već su bili u polu raspadnutom stanju. Ispod majke je već bila ulegnuta zemlja. Otac je bio sahranjen u jednom vrtu, a mater u drugom s druge dvije žene. Prije nego sam ih naša, iša san još na dva mista za koje mi je pogrešno kazano. Oca sam naša prema ruci koja je bila iznad zemlje. Već je bio u raspadnutom stanju, zbog kreča koji je bio bačen na njega. Imao je metak u čelu, dok je majka pronađena s 9 ili 12 prostrijelih rana, više nisam siguran.
Otac se inače dugo vrimena skriva u sestrinoj srušenoj kući. Vjerojatno su ga našli kad je mater poša tražiti. Imam osjećaj da su oca već na neki način ubili kad su mu odvezli konja i kravu, koji su mu život značili. Dvije i pol godine prije nego su ubijeni sam ih vidio. Tada sam otišao na teren i više ih žive nisam vidio. Zadnji civili koji su izašli iza akcije Maslenica bižali su preko Pridrage, a neki preko Nadina.
U periodu od 24. do 26. siječnja 1993. godine ubijeni su i preostali nedužni civili koji nisu napustili Korlat, a to su Darinka i Joso Jurjević koji su davne 1954. godine iz Kruševa doselili u Korlat te Đuka Modrić i Lucija Žorić. Njihova ekspresna ubojstva počinjena su kao osveta za oslobodilačku akciju Maslenica, koju je tada uspješno izvela Hrvatska vojska.
Na benkovačko područje uslijedilo je etničko čišćenje gdje je izbjeglo gotovo 10.000 Hrvata, a sela su opljačkana i spaljena. Porušeno je i 35 katoličkih crkava. Na cijelom benkovačkom području ubijeno je 335 civila a još uvijek se 10 vode kao nestali. Oni koji nisu uspjeli pobjeći, a nisu ubijeni, završili su u koncentracijskom logoru, uglavnom u Kninu.
