Danas, 2. prosinca, prisjećamo se teškog dana iz 1991. godine kada su dvojica hrvatskih branitelja, Josip Crnčec i Ivan Kurtek, poginuli u zasjedi u šumi Zukva pokraj Omanovca, dok su obavljali svoju dužnost u obrani domovine. Njihova žrtva, kao i rana koju je taj dan nanijela šestorici njihovih suboraca, svjedočanstvo su o hrabrosti i predanosti u borbi za slobodu.
Smjena na položajima kod kote 225 pod vodstvom zapovjednika voda Vilka Adamića, krenula je prema koti 264 kada su upali u neprijateljsku zasjedu. Četnici su koristili pancirnu municiju, probivši kamion u kojem su se prevozili vojnici. Vozač Stjepan Brlek, unatoč ranama, uspio je zadržati kontrolu nad vozilom, a njegov čin omogućio je evakuaciju ranjenih i poginulih.
U tihom junaštvu tog trenutka, pripadnici ludbreške satnije, Mladen Bačani i Stanko Hižak, pritekli su u pomoć, dok je Krunoslav Križnjak pokazao iznimnu hrabrost izvlačeći kamion sa stradalima iz zone opasnosti. Suborci su ležali uz cestu, dok su četnici nastavili pucati prema povučenim vojnicima.
Tragedija je ostavila neizbrisiv trag. Josip Crnčec, otac dvoje male djece, i Ivan Kurtek, mladić pred kojim je bio cijeli život, položili su svoje živote na oltar domovine. Njihovo sjećanje nosimo u srcima, a njihova žrtva nadahnjuje generacije koje dolaze.
Ovaj dan, osim tuge, podsjeća nas i na ponos – na snagu i odlučnost hrvatskih branitelja koji su obranili kote 225 i 264, strateški važne položaje na komunikaciji Daruvar – Pakrac. Unatoč zasjedama i topničkim napadima, položaji su ostali pod kontrolom 104. brigade, svjedočeći o nesalomljivom duhu i zajedništvu.
Heroji nikad ne umiru. Njihova djela žive kroz nas. Hvala vam na slobodi koju danas uživamo.
