Španovica, 04. siječanj 2025. – U organizaciji Udruge ratnih veterana 63. „A“ samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde Požega, u Španovici, u subotu je održana komemoracija za četvoricu hrabrih branitelja koji su prije 33 godine dali svoje živote za slobodu Hrvatske.
Na spomen obilježju, počast poginulim hrvatskim braniteljima odali su članovi njihovih obitelji, suborci, te brojni predstavnici državnih, županijskih i lokalnih vlasti. Među njima su bile i saborske zastupnice Anamarija Blažević i Martina Vlašić Iljkić, izaslanstvo Požeško-slavonske županije predvođeno Ferdinandom Trohom, te predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i policije.
Molitvu za duše poginulih predvodio je vojni kapelan Željko Volarić, podsjećajući okupljene na važnost zajedništva u očuvanju sjećanja na one koji su dali najviše što su mogli – svoje živote.
Na dan 3. siječnja 1992. godine, Nikola Blagojević poginuo je u Kričkama, Ivica Šimunović u Donjoj Šumetlici, Stipo Kovačević u Gornjoj Šumetlici, dok je Vinko Pečur život izgubio nešto kasnije u Cicvarama. Njihova pogibija bila je dio akcije „Orada“, posljednje u sklopu operacije „Papuk 91.“
Španovica, maleno naselje smješteno na prijelazu između Papuka i Psunja, nekoć je bila živopisno mjesto hrvatskih doseljenika, uglavnom iz Gorskog kotara, koji su se ovdje naselili sredinom 19. stoljeća. Njihov život bio je obilježen mukotrpnim radom u šumama, poljodjelstvom i stočarstvom. No, povijest je prema Španovici bila surova, obilježena tragedijama koje su je gotovo izbrisale s karte.
U rujnu 1942. godine, selo je poharano i spaljeno od strane partizanskih jedinica, a 142 stanovnika izgubila su živote. Uništeno je 227 kuća, a preostali su stanovnici protjerani. Komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata nisu dopuštale obnovu sela, pa je Španovica ostala simbol prešućene povijesti. Tek devedesetih godina prošlog stoljeća, s povratkom demokracije, ponovno se počinje govoriti o sudbini ovog mjesta.
Tijekom Domovinskog rata, Španovica – preimenovana u Novo Selo – bila je u središtu sukoba. Srpsko stanovništvo, koje se u međuvremenu naselilo na ovo područje, pridružilo se ustanku, a selo je postalo poprište napetosti i borbi. Godine 1991., nakon vojnih akcija hrvatskih snaga, mjesto je evakuirano, ostajući pusto sve do konačnog oslobođenja u operaciji “Bljesak” 1995. godine.
Danas Španovica nosi ožiljke svoje teške povijesti, ali i simbolizira snagu za novi početak. Zavičajna zajednica Španovčana od 1993. godine neumorno radi na obnovi sela i povratku imovine njegovim pravim vlasnicima. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011., Španovica je brojala tek 23 stanovnika – odraz povijesnih trauma i neprestanog odlaska ljudi.
Skrivena među blagim brežuljcima i strmim obroncima, uz mirnu rijeku Pakru, Španovica ostaje tiha svjedokinja povijesnih previranja, ali i simbol otpornosti i nade. Njena priča nije samo podsjetnik na strahote prošlosti, već i na važnost očuvanja kulturne baštine i zajedništva.
