Batina, 31. siječnja 2025. – Tišina Dunava bila je prekidana samo šapatima vjetra i odrazima svjetlosti s lampiona koji su polako klizili niz rijeku. Kod pristaništa u Batini, u dirljivoj i dostojanstvenoj svečanosti, okupljeni su odali počast pripadnicima Samostalne uskočke satnije, poznate i kao „Somborska grupa“, koji su prije 33 godine krenuli u hrabru diverzantsku akciju s ciljem rušenja Batinskog mosta i presijecanja ključne neprijateljske logističke linije.
Tog zimskog dana 1992. godine, poginuli su Zoran Križevac, Dario Galeta i Zlatko Turković.
Na ovom prvom službenom obilježavanju okupili su se preživjeli branitelji, obitelji poginulih heroja, lokalni i državni dužnosnici te predstavnici udruga, svi ujedinjeni u odavanju počasti onima koji su nesebično stavili svoje živote na kocku za slobodu Hrvatske. Među uzvanicima bio je i izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda – državni tajnik Darko Nekić, koji je istaknuo kako je krajnje vrijeme da ovi heroji dobiju trajno priznanje u obliku spomen-obilježja.
„Ono što moramo zajedno učiniti – a tu mislim i na općinu Draž, i na Udrugu dragovoljaca HOS-a Baranja, i na Ministarstvo hrvatskih branitelja – jest osigurati da se ovdje izgradi spomen-obilježje dostojno žrtve i hrabrosti ovih ljudi. Oni su zaslužili da se njihova akcija nikada ne zaboravi“, poručio je Nekić.
Povijesni trenutak koji ne smije pasti u zaborav
Priča o akciji na Batinskom mostu često ostaje u sjeni drugih vojnih operacija iz Domovinskog rata, ali sudionici i svjedoci podsjećaju na njezin značaj. Sudionik akcije Nikica Ćurić, koji je prošao strahote zarobljeništva, evocirao je dramatične trenutke pokušaja miniranja mosta:
„Znali smo da neprijatelj preko njega dovlači tenkove i pojačanja. Krenuli smo u zoru 31. siječnja 1992. godine, kroz rit, ali su nas očekivali. Razdvojili smo se u dvije grupe – jedna prema Mađarskoj, druga natrag preko Dunava. Nedostajalo nam je 40 minuta do mraka, ali neprijatelj je bio previše jak. Sedam i pol tisuća vojnika, psi, helikopteri… Nažalost, zarobljen sam i osuđen na 15 godina. U logoru sam proveo 711 dana.“
Slične uspomene dijelio je i najmlađi sudionik akcije, Saša Malčić, koji je u rat krenuo iz JNA, pridružio se 3. gardijskoj brigadi, a potom Samostalnoj uskočkoj satniji:
„Nismo razmišljali o posljedicama, išli smo srcem. Amfibija koja je nosila 3750 kg eksploziva pokvarila se, a situacija se brzo preokrenula. Prilikom sukoba, trojica naših suboraca poginula su, osmorica su zarobljena, a dio je uspio pobjeći prema Mađarskoj. Unatoč svemu, bili smo spremni učiniti sve za Hrvatsku.“
Spomen-obilježje kao vječni podsjetnik
Načelnik općine Draž, Stipan Šašlin, istaknuo je kako je ova akcija bila simbol odlučnosti hrvatskog vodstva da Baranju nikada neće prepustiti agresoru.
„Ova akcija bila je jedna od najhrabrijih u Domovinskom ratu. Ovi ljudi bili su spremni dati svoje živote za Hrvatsku i to ne smije biti zaboravljeno. Danas razgovaramo o izgradnji spomen-obilježja koje će svjedočiti o njihovoj žrtvi i hrabrosti, jer oni to zaslužuju.“
Nakon polaganja vijenca i cvijeća u Dunav, u crkvi sv. Valentina služena je misa u čast poginulim pripadnicima Samostalne uskočke satnije. Njihova imena i hrabrost ostat će trajno upisani u povijest, a spomen-obilježje koje se planira izgraditi bit će svjetionik sjećanja na njihovu žrtvu.
Batinski most nije srušen te noći, ali njihova hrabrost i odlučnost zauvijek su ostali upisani u temelje slobodne Hrvatske.
Tijek akcije – povjenica
Kako bi ostvarili svoj cilj, diverzanti Samostalne uskočne satnije morali su prijeći 60 kilometara pod neprijateljskom kontrolom. U samu zoru njih 21, prerušeni u vojnike JNA, krenuli su na zadatak 31. siječnja 1992. godine. Koristeći amfibijsko vozilo s 3750 kg eksploziva, krenuli su kroz Kopački rit prema Srbiji. Pritom su se uspješno predstavljali kao elitna jedinica generala Blagoja Adžića, ali su zbog kvara i nestašice goriva kod Apatina ostali otkriveni.
Rasplet akcije i zarobljavanje
Nakon otkrivanja, diverzanti su se razdvojili – neki su se pokušali domoći Mađarske, dok su drugi nastavili prema Somboru i Apatinu. Nažalost, dio skupine zarobljen je i osuđen u Srbiji pod optužbom za terorizam, dok su neki izgubili živote. Akcija je završila tragično za trojicu; Zoran Križevac, Dario Galeta i Zlatko Turković.
Zatočeništvo i razmjena
Osam zarobljenih diverzanata provelo je 711 dana u srpskim zatvorima, izdržavajući teške uvjete u Somboru i Srijemskoj Mitrovici. Nakon višestrukih diplomatskih pregovora, 12. siječnja 1994. razmijenjeni su za pripadnike srpske terorističke skupine “Štit” kod Lipovca.
Povijesna važnost akcije
Iako nije postignut glavni cilj rušenja Batinskog mosta, Somborska skupina ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. Njihova hrabrost i odlučnost primjer su nesebične žrtve za domovinu, a spomen na njihovu akciju nastavlja živjeti kroz sjećanja suboraca i povijesne zapise.
