Na današnji dan, u noći s 8. na 9. ožujka 1995. godine, hrvatski general Vladimir Šantić posljednji je put viđen živ. Iz hotela Sedra kod Bihaća odveli su ga pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH, nakon čega mu se gubi svaki trag. Od tog dana smatra se ubijenim, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.
General Šantić bio je istaknuti hrvatski vojni zapovjednik i domoljub, jedan od osnivača HDZ-a BiH u Bihaću te ratni zapovjednik 101. pukovnije HVO-a “Ante Knežević – Krpe”. Njegova pukovnija odigrala je ključnu ulogu u obrani Bihaća 1994./1995., kada je HVO pod njegovim vodstvom uspješno vratio izgubljene linije obrane, spriječivši napredovanje neprijateljskih snaga.
Njegova sudbina ostaje jedna od najtežih nepravdi koje su pretrpjeli Hrvati u BiH. Unatoč jasnim indicijama, zločin nad njim nikada nije adekvatno istražen, a odgovorni su oslobođeni u sramotnom sudskom procesu. Hamdija Abdić zvani Tigar, tadašnji zapovjednik 502. brigade, osoba pod čijom su zapovijedi djelovali Šantićevi otmičari, danas je politički moćnik u Bosni i Hercegovini.
Njegova obitelj godinama traži barem jednu stvar – istinu i pravdu. Sin generala, Duje Šantić, istaknuo je kako su ubojicama oprostili u duhu kršćanske vjere, ali žele pronaći tijelo svog oca i dostojanstveno ga pokopati.
Supruga generala, Jagoda Šantić prošle godine dala je intervju za hrvatsko nebo, “Prema mojim podatcima, događaji koji su neposredno prethodili nestanku mog supruga su akcija oslobađanja hrvatskih sela iz okolice Bihaća i ranjavanje pripadnika HVO-a, prijatelja mog Vlade, u kafiću Flamengo. Tog dana, 8. ožujka 1995. Vlado je za njega zajedno sa drugim suborcima otišao dati krv u bolnicu u Bihaću. Nakon povratka iz bolnice u Stožer HVO-a, njegova pratnja i on bivaju razoružani od strane pripadnika Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH, kojim je zapovijedao komandant Hamdija Abdić. Skidaju mu čak i lančić i vojne pločice, odvajaju ga od njegove pratnje te ga nasilno odvoze u hotel Sedra u Cazinu gdje su vojni zapovjednici “slavili 8. mart”. Svjedočeno je da se tamo, uz Abdića, nalazio i general Armije BiH i zapovjednik obrane Bihaća – Atif Dudaković za kojeg imam informaciju da je Vladu udario pepeljarom u glavu. Rečeno je da su se tada s generalom Dudakovićem nalazili i major Armije BiH Aleksandar Mrenica i Danijel Zulić, osoba koja je prema svjedočenjima dva dana prije pucala u leđa Vladinu prijatelju s početka ove priče – prijatelju za kojeg je Vlado sa suborcima ranije toga dana dao krv.“
U poslijeratnom razdoblju je provedeno nekoliko istraga zbog ubojstva, no nijedna nije riješila slučaj do kraja. Nakon godina tišine, istraga je ponovno otvorena 2013. na temelju iskaza zaštićenog svjedoka. Svjedok je tvrdio da je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s neidentificiranim koštanim ostatcima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća, no navodno nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu pa iskaz tog svjedoka nije mogao biti potvrđen. Tijekom 12. mjeseca 2022. sin Duje i supruga Jagoda dobivaju poziv od Županijskog suda u Bihaću da dođu kao svjedoci dati iskaz petorici optuženih za ubojstvo generala Šantića. Suđenje je završeno oslobađajućom presudom za svu petoricu optuženih i to nakon samo dva mjeseca.
Ova presuda još jednom pokazuje kako pravda za hrvatske žrtve u BiH nije jednaka za sve. Oni koji su odgovorni za mučko ubojstvo generala Šantića ne samo da nisu kažnjeni, već i dalje obnašaju visoke političke dužnosti. No, istina ne može biti izbrisana, a duh generala Šantića živi u svima onima koji se i dalje bore za pravdu.
Neka mu je vječna slava i hvala!
