Godinu i pol nakon izbijanja afere, sanacija otpada u Gospiću nije ni započela. Građani upozoravaju na toksične čestice i političke manipulacije.
Slučaj ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću, koji već mjesecima potresa lokalnu, ali i nacionalnu javnost, ponovno je dospio u središte pozornosti nakon oštrog i iznimno direktnog gostovanja Darije Došen, predstavnice građanske inicijative “Gospić je naš“, na N1 televiziji. Njezino svjedočanstvo razotkriva duboku disfunkcionalnost državnog aparata, prebacivanje odgovornosti između institucija i zastrašujuću nebrigu za zdravlje građana i očuvanje osjetljivog krškog okoliša. Osamnaest mjeseci – ili točnije, punih godinu i pol dana – prošlo je od razotkrivanja ekološke afere koja je zgrozila javnost, a sudeći prema riječima gospođe Došen, pomaci na terenu ne samo da su minimalni, već su gotovo nevidljivi, dok se rješenja donose stihijski, bez ikakvog sustavnog plana.
Ovaj slučaj više nije samo lokalni ekološki incident; on je postao paradigma funkcioniranja sustava zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. Sustava u kojem se javne nabave poništavaju, u kojem operativna tijela ne znaju izraditi provediv plan, i u kojem se, umjesto stručnjacima i znanstvenicima, rješavanje krize prepušta političkim prepucavanjima i umirivanju javnosti floskulama.
Sustavni kolaps i paraliza Fonda za zaštitu okoliša
“Što se tiče sanacije, evo danas, godinu i pol nakon razotkrivanja afere, došli smo do toga da od razvrstanog otpada niti od ovog zakopanog smeća nije ništa odvezeno, niti je raspisan ijedan natječaj”, upozorila je Došen na samom početku, secirajući trenutno stanje na terenu. Njezina izjava izravno gađa u srž problema – potpunu operativnu paralizu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Natječaji za zbrinjavanje rasutog otpada redovito se poništavaju. Jedan je već pao u vodu, sada i drugi, što građanima jasno signalizira nedostatak osnovne zainteresiranosti, ali i stručnih kapaciteta unutar institucije koja bi trebala biti glavno operativno tijelo za ovakve krizne situacije. Još je alarmantnija činjenica da za zakopani otpad, koji predstavlja najveću ugrozu za podzemne vode, ne postoji čak ni odabran model sanacije.
“Nije raspisana javna nabava, ne zna se ide li se u pregovarački postupak, niti na koji način će se on zbrinuti”, ističe Došen. U međuvremenu, institucije se “na sva zvona” hvale odvozom otpada u vrećama. No, kada se zagrebe ispod površine tog PR-ovskog uspjeha, dolazimo do poraznog podatka: taj odvoz čini mizernih 1,5 % od ukupne količine otpada. Čak ni taj minijaturni postotak ne prati predviđenu dinamiku plana sanacije, što budi opravdanu sumnju da će se cijeli proces neizmjerno otegnuti.
Prekrivanje kao alibi mjera i opasnost trajnog rješenja
Posebno zabrinjava planirani model privremenog rješavanja problema. Umjesto hitnog uklanjanja, nadležni predlažu puko prekrivanje zakopanog otpada. Za građansku inicijativu, to je najgora moguća opcija u ovom trenutku.
“Prekrivanje je još gora opcija. Imalo bi smisla, kao što smo već i komunicirali, da je učinjeno godinu i pol dana ranije, odnosno u trenutku kada smo mi to prijavili i izradili rješenje za crnu hrpu”, objašnjava Došen. Da su institucije reagirale na vrijeme, otpad bi bio zaštićen od padalina. Međutim, u proteklih 18 mjeseci na to su područje pale “kiše i kiše”, ispirući toksine izravno u porozno krško tlo.
Strah građana sada je usmjeren prema onom najgorem scenariju karakterističnom za hrvatsku birokraciju – da privremeno rješenje prekrivanja ne postane trajno. “Svakako ćemo inzistirati da se otpad što prije izmjesti iz tla. Nisu to naši hirovi ni želje, nego se jednostavno sva struka slaže s tim da se taj otpad ne može i ne smije toliko dugo zadržati”, naglašava Došen, pozivajući se na zdrav razum, ali i na nedvosmislena upozorenja struke.
Zanemarena upozorenja USKOK-a i toksična tempirana bomba
Kako bi ilustrirala apsurdnost trenutnog odugovlačenja, Došen se vratila dvadeset mjeseci unatrag, točnije na 15. veljače 2024. godine, kada je USKOK izdao dramatično priopćenje o stanju u Gospiću. U tom dokumentu državne institucije jasno su navele kako je zakopani plastični otpad i otpad s opasnim tvarima iznimno teško razgradiv, te da prilikom razgradnje ispušta toksične čestice pogubne za zdravlje ljudi i životinja.
“Ukoliko takav otpad dugo stoji, može doći do daljnjeg onečišćenja okoliša. Skladištenje mljevenog plastičnog i mješovitog otpada u rasutom stanju u količinama većim od dopuštenih dovodi do ugrožavanja zdravlja ljudi i šireg okoliša radi fragmenata plastike koje se raznose vjetrom i oborinama”, citirala je Došen. Pitanje koje se logično nameće jest: ako su državna tijela znala za ovu razinu opasnosti još početkom 2024. godine, tko je i zašto zaustavio hitnu sanaciju i dopustio da otpad nastavi trovati Liku?
Političke mantre premijera protiv znanstvenih činjenica
Uprkos jasnim dokazima i nalazima vještaka, najviši državni dužnosnici, uključujući i samog premijera Andreja Plenkovića, u više su navrata pokušali relativizirati problem. Premijerove izjave u stilu “tamo su svi zdravi, nikome se ništa nije dogodilo, nitko nije u bolnici”, među građanima Gospića izazivaju mješavinu nemira i bijesa.
“Kontroliramo se, pokušavamo sve riješiti na kulturan i civiliziran način. Ipak, vrijeme pokazuje da naša država očito ne prepoznaje takav pristup”, ogorčeno konstatira Došen. Ta krajnje neozbiljna politička mantra, kojom se voda proglašava zdravom bez transparentnih dokaza, ide u izravnu kontru stručnim nalazima i mišljenjima vještaka. Umjesto da rješavaju problem, političari svojim izjavama samo dodatno produbljuju jaz nepovjerenja između institucija i građana.
Struka je, s druge strane, jasna. Na nedavnom okruglom stolu akademske zajednice, kojem su prisustvovali i predstavnici inicijative “Gospić je naš”, znanstvenici i stručnjaci za gospodarenje otpadom nedvosmisleno su potvrdili da se iz tijela odlagališta šire toksične čestice. Te su čestice, prema dostupnim nalazima, već prodrle u podzemne vode, što je posebno opasno s obzirom na krški reljef koji ne filtrira vodu, već je mrežom podzemnih pukotina brzo prenosi na šire područje.
Misterij nestalih analiza i kontaminacija podzemnih voda
Jedan od najšokantnijih aspekata ove krize je potpuna netransparentnost nadležnih službi kada je riječ o analizama kvalitete vode. Analize podzemnih voda na pijezometrima nizvodno od odlagališta potvrdile su prisutnost zagađenja, a tragovi su pronađeni i u bunaru udaljenom samo 500 metara od samog smetlišta.
Međutim, institucije i dalje taje ključne podatke. “Ako država želi umiriti građane, to može učiniti jedino dokazima i analizama. Mi ovdje imamo situaciju da su uzeti uzorci iz tog sumnjivog bunara i još jednog u naselju, prije mjesec i pol dana, a rezultati na PFAS spojeve i teške metale još uvijek nisu poznati”, ističe Došen. Dodatni uzorci uzeti su početkom listopada, no ni ti rezultati nisu dostupni javnosti.
Zašto se na nalaze čeka mjesecima, ako su prve analize bile gotove u roku od 15 do 20 dana? Ovaj “zavjet šutnje” izaziva opravdanu sumnju građana da se podaci namjerno zadržavaju kako bi se kupio politički mir, dok se zdravlje lokalnog stanovništva stavlja na kocku.
Interaktivna mapa odgovornosti: Svi su krivi, nitko ne preuzima krivnju
U pokušaju da rasvijetli nevjerojatnu mrežu institucionalnog nemara, građanska inicijativa izradila je interaktivnu mapu koja točno prikazuje nadležnosti i propuste državnih i lokalnih tijela. Od Državnog inspektorata, MUP-a i Carine, pa sve do Ministarstva zaštite okoliša – propusti su evidentirani na svim razinama.
Iako su se nakon prosvjeda vladajući prividno povukli i počeli stidljivo priznavati odgovornost, retorika se u posljednje vrijeme ponovno mijenja. Vlada sada pokušava cijeli problem gurnuti pod tepih lokalne politike, tvrdeći da je to “lokalno generirana priča” s kojom država nema ništa, ali će je “velikodušno” riješiti.
“Danas je i onima najnaivnijima jasno koliko se odgovornost prebacuje i da je nitko ne želi preuzeti. Svjesni smo da ovo sada saniraju oni koji su problem i stvorili, ali i da se bez institucija ovaj problem ne može riješiti”, naglašava Došen, podsjećajući da nebriga traje mjesecima, a konkretnih rezultata nema.
Pregaženi rokovi i stihijsko “vatrogastvo”
Kada je riječ o rokovima za sanaciju, situacija prelazi u sferu tragikomedije. Na sastanku održanom krajem srpnja pod predsjedanjem potpredsjednika Vlade Branka Bačića, činilo se da stvari kreću s mrtve točke. No, nakon početnog entuzijazma, uslijedio je hladan tuš.
Rujanski sastanak pretvorio se u fijasko. Umjesto konkretnog tehničkog rješenja i modela sanacije koji je bio obećan za 20. rujna, građanima je servirana – PowerPoint prezentacija. “Vidjeli smo kud to ide… Opet ponavljam, pokušaj umirivanja javnosti. Rješenje za zakopani otpad je izostalo”, svjedoči Došen. Novi rok postavljen za 10. listopada također je probijen u tišini, a javna nabava i cjelokupan plan sanacije i dalje “vise u zraku”. Fond za zaštitu okoliša doima se potpuno pogubljeno; nakon mjeseci “istraživanja tržišta”, nisu u stanju uspješno provesti niti jedan jedini natječaj.
Ugroza za lokalnu poljoprivredu i “lički krumpir”
Politički spinovi otišli su toliko daleko da se građanske inicijative i medije koji izvještavaju o katastrofi optužuje za urušavanje lokalnog turizma i poljoprivrede, odnosno OPG-ova. Premijerovo nedavno spominjanje “ličkog krumpira” u kontekstu sanacije ukazuje na pokušaj zamjene teza – kao da o otpadu ne treba govoriti kako se ne bi štetilo ugledu regije.
Došen na to ima jasan i konstruktivan odgovor. Problem zagađenja je trenutačno lokaliziran na nekih 50 metara od odlagališta, uz potencijal širenja putem podzemnih voda. Umjesto populističkih izjava i stihijskog mjerenja na terenu bez glave i repa, poljoprivrednicima je potreban sustavan model uzorkovanja.
“Sigurno bi puno više se umirila javnost i poljoprivrednici ako bi se radile neke konkretne mjere i ako bi postojala neka platforma ili certifikat. Time bi se vidjelo prilikom uzorkovanja da su naši proizvodi itekako kvalitetni, a poljoprivrednici bi dobili dodanu vrijednost”, predlaže Došen. Skrivanje problema i izostanak sustavnog monitoringa najviše štete upravo tim istim OPG-ovima.
Zaključak: Struka iznad politike
Kriza u Gospiću ogolila je do kosti izostanak sistematičnosti, znanja i kapaciteta unutar državnih institucija. Građanska inicijativa ne traži nemoguće; traže samo da se problem nazove pravim imenom, da se otpad izmjesti s krškog tla te da se proces sanacije preda u ruke stručnjacima.
Primjeri iz drugih europskih zemalja, poput Austrije, pokazuju da se ovakvi ekološki incidenti mogu brzo i učinkovito sanirati uz jasan konsenzus i poštivanje znanosti. “Tu smo imali primjere iz Austrije, gdje je to tako jednostavno riješeno, možemo samo prepisati, ali očito ovdje nije u interesu problem niti riješiti”, rezignirano zaključuje Došen.
Kada se nalazi akademske zajednice ignoriraju, a ozbiljan ekološki problem svede na političko prepucavanje, narušava se temeljno povjerenje građana u vlastitu državu. Gospić danas nije samo grad s ilegalnim odlagalištem; on je živi spomenik institucionalnom nemaru koji zahtijeva hitno buđenje i radikalnu promjenu pristupa. Otpad mora otići iz Gospića, a struka se napokon mora izdići iznad politike – prije nego što bude prekasno za zdravlje ljudi i prirodu ovog jedinstvenog krškog kraja.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
