hudutsko

Ratni zločin u  Hudutsko

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Događaji ratnih zločina u rujnu 1993. godine, dogodila su se u sklopu operacije osvajanja hrvatskih prostora što su je muslimanske snage (tzv. Armija BiH i njezini mudžahedini) s nakanom uništenja HVO-a poduzele u sklopu zločinačke operacije “Neretva ’93” , koja je započela 4. rujna. Operacija “Neretva”93 poduzeta je kao odgovor na masovna izmještanja njihovih civila (djece, žena i staraca) koji su napuštali svoje domove, bježeći od srpskog agresora koji je muslimane potisnio iz istočne Bosne. Muslimansi civili su tada, bježeći ispred srpskog agresora, utočište pronalašli u srednjoj Bosni, ponajviše u Lašvanskoj dolini, ali i u Hrvatskoj, uglavnom na jadranskoj obali.

Nakon 14. rujna 1993. godine, kada je Armija BiH počinila ratni zločin u Uzolu, njihov ratni zločin nastavio se i u okolnom području, tako su 16. rujna, nakon što su mjesto prvo okružili, a zatim i probili liniju obrane i zauzeli, zarobili su 25 pripadnika brigade “Hrvoje Vukčić Hrvatinić” Hrvatskog vijeća obrane, od koji su trojicu odveli u zloglasni logor “Muzej” u Jablanici, a ostale odmah strijeljali. 

 Ubijeni su pripadnici HVO-a: Anđelko BilandžijaLjupko BilandžijaStipo BliznacJozo BogićMarko BrtanŽeljko GolubovićŽeljko JakaševićIlija JakovljevićDragan JezerčićPejo BožićJozo LadanKarlo LadanZoran MarjanovićDrago MijatovićŠimo PetrovićDrago ŽunićIlija BendraAnte BeljoAnton OdakJosip Soldo i Marin Vidić, te hrvatski civili Mato Biloš i Jagoda Mijačević.

Počast su poginulima odali članovi obitelji ubijenih, Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Jajca i Rame te politički predstavnici općina Jajce i Prozor-Rama. Nakon odavanja počasti ubijenim vojnicima HVO je služena sveta misa zadušnica, koju je predvodio fra Vinko Marković, gvardijan franjevačkog samostana u Jajcu.

Po završetku svete mise kod spomen obilježja za poginule je izmoljeno opijelo.

“Molimo, dakle, za sve nas ponaosob koji smo na bilo koji način bili pogođeni tragedijom ovdje u Hudutskom. Da kao kršćani, sljedbenici religije slobode, samim time budemo željni stanja nastojanja da budemo slobodni. Slobodni od grijeha, slobodni od mržnje, od želje da drugom nanosimo zlo. Oslobođeni od napasti da se osvećujemo, Nije to lako, ali to je naše poslanje”, kazao je tijekom propovijedi fra Vinko

Zločinačkom operacijom “Neretva ’93” zapovijedao je osobno načelnik “Štaba” tzv. Armije BiH, Sefer Halilović i ona se odvijala u koordinaciji sa snagama srpskog agresora, a cilj je bio dolinom Neretve izbiti na Jadran, uz etničko čišćenje hrvatskih područja i uništenje obrambenih hrvatskih snaga (HVO). 

Ratna djelovanja “Armije BiH” na hrvatskim područjima pratili su surovi masovni zločini nad vojnicima i civilima – pri čemu nisu bili pošteđeni ni žene, djeca i starci – a najodgovorniji iz muslimanskog političkog i vojnog vrha, nikad nisu Hrvate prihvatili iskreno kao saveznike. U njihovoj se komunikaciji (pa i presretnutim telefonskim razgovorima), Hrvate (kako iz HVO-a, tako i HV-a) u pravilu zove “ustašama” i prema saveznicima-Hrvatima se uvijek nastupa s mržnjom i podozrenjem, a pogotovu u razdoblju međusobnih oružanih sukoba (od listopada 1992. do veljače 1994.), kad se prema hrvatskim civilima i zarobljenicima oni u njihovi mudžahedini odnose jednako okrutno kao postrojbe srpskog agresora – a u mnogim slučajevima i surovije (ritualna sječenja glava, silovanja, paljenje kuća, oskvrnuća crkvi i grobalja, bezrazložna smaknuća zarobljenika koji su se predali, sakaćenja ljudi, ubijanja djece, žena i staraca itd.).

 Okrutnost koju su u svojim pohodima prakticirale muslimanske snage dovodila je hrvatsko pučanstvo u stanje panike, a brojni masakri (Uzdol, Grabovica, Križančevo Selo, Hudutsko, Jurići, Buhine Kuće, Lužani, Dusina, Orlište, Sušanj, Trusina, Grm, Miletići, Čukle, Krpeljići, Maljina, Vitez, Jajce, Kraljeva Sutjeska, Drenovik, Slapnica, Busovačke Staje, Ljubinci, Doljani, Bugojno, Kiseljak, Zabilje, Vrbica, Kopljari, Vareš, Fojnica, Konjic itd.) uzrokovali su masovna iseljavanja i to u najvećem broju slučajeva – trajna.

Preživjeli Hrvati iz mjesta u kojima su nad njima i njihovim bližnjima počinjeni okrutni zločini s ciljem potpunog i trajnog uklanjanja s područja na kojima stoljećima žive kao autohtoni narod, danas još uvijek čekaju pravdu do koje očito, niti svijetu niti onima koji sjede u Sarajevu, nije stalo. Samo u srednjoj Bosni, od muslimanskih snaga (“Armije BiH” i mudžahedina – od kojih su mnoge skupine i odredi i formalno bili u vojnom sastavu), ubijeno je 1.606 Hrvata (1.088 civila i 518 pripadnika HVO-a) i odsječeno 400 hrvatskih glava, a iz domova protjerano preko 105.000 hrvatskih civila. Za ta zvjerstva zločinci i njihovi nalogodavci nisu položili račune, a krvavi pir mudžahedina i njihovi divljački masakri se niti ne spominju. Muslimanska je propaganda uz pomoć Turske i arapskih zemalja uspjela nametnuti crno-bijelu sliku rata u BiH, u kojem su jedine i isključive žrtve bili oni: muslimani. Rijetki su među njima oni koji poput pokojnog novinara, časnog i hrabrog Zeničanina, Esada Hećimovića, otvoreno i argumentirano pišu o okrutnim i prešućenim zločinima “Armije BiH” i njihove subraće mudžahedina. Njegova knjiga Garibi: mudžahedini u BiH 1992. – 1999. (Zenica, 2006.), autentično je svjedočanstvo o razornom djelovanju radikalnog islama koji je bio i ostao smrtna opasnost za Bosnu i Hercegovinu i sve njezine narode.

Rujan je mjesec obilježavanja tužnih obljetnica, vrijeme kad Hrvati iz ovih krajeva pale svijeće, okupljaju se u crkvama na Misama, mole, polažu vijence na grobove i spomen obilježja i sjećaju se svojih nevinih žrtava…žrtava za čije patnje i boli krivce još uvijek nije stigla pravda. I to je još jedan golemi teret na plećima onih koji su preživjeli rat. Bolna i teška rana koja ne zacjeljuje.

 Nažalost, broj Hrvata u Hudutskom, kao i u većini drugih naselja u BiH zahvaćenih agresijom u kojima su prije rata živjeli pripadnici ovog naroda, više je nego prepolovljen. U ovom oduvijek etnički čistom, hrvatskom mjestu, 1991. godine je bilo 87 žitelja, a danas (2022. godine), tu žive 23 stanovnika, od čega samo troje djece.

Izvor: Portal dnevnih novosti

Tagged

Odgovori