Današnja rasprava u Saboru otkrila je duboke podjele. Oporba je oštro kritizirala premijera zbog afere u Lici i zagađene vode. Saznajte sve detalje.
Zrak u sabornici ovog utorka, 13. listopada 2026. godine, bio je neobično težak, nabijen onom specifičnom vrstom političkog elektriciteta koji se rađa samo kada se umjetno stvorena slika blagostanja frontalno sudari sa surovom, opipljivom stvarnošću. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković, stao je pred zastupnike Hrvatskog sabora kako bi podnio svoje godišnje izvješće o radu Vlade. Za premijera i njegovu parlamentarnu većinu, trebao je to biti rutinski dan trijumfalizma, dan u kojem se nižu postoci, gospodarski rast, kreditni rejtinzi i hvalospjevi o nepogrešivosti vladajuće politike. No, sabornica je vrlo brzo prestala biti pozornica za hvalisanje i pretvorila se u poprište jedne od najžešćih i najizravnijih političkih konfrontacija u novijoj povijesti parlamentarizma.
Nakon što je premijer završio svoje jednosatno izlaganje – izlaganje iz kojeg su, indikativno, izostavljeni neki od najvećih skandala i sigurnosnih propusta koji tresu državu – uslijedila je rasprava Klubova zastupnika. Led su probili zastupnici iz Kluba Mosta, a njihovi istupi, precizno kalibrirani i lišeni svake diplomatske suzdržanosti, pretvorili su se u seciranje onoga što su nazvali “dvjema Hrvatskama”. Prvi je za govornicu stao Nikola Grmoja, a ono što je uslijedilo bio je ne samo politički govor, već dijagnoza jednog duboko narušenog sustava koji, prema njegovim riječima, žrtvuje vlastiti narod, resurse i suverenitet radi briselskih ambicija i klijentelističkih interesa.
Sindrom “Excel nacije” i dvije Hrvatske
“Za razliku od lijeve oporbe, mi nismo uzmaknuli, niti ćemo uzmaknuti,” započeo je Grmoja oštro, fiksirajući pogledom premijera i redove vladajuće većine iz kojih se do maloprije orio pljesak. Njegov uvodni udar bio je usmjeren na samu srž premijerovog izlaganja – na brojeve. U novinarstvu, a posebno onom koje svakodnevno prati puls nacije, odavno je jasno da statistika često služi kao savršen paravan za prikrivanje institucionalnog propadanja. Grmoja je tu iluziju razbio metaforom koja će vjerojatno obilježiti ovu političku jesen.
“Ono što nam je Andrej Plenković upravo sada ispričao, potvrđuje samo jedno – da postoje dvije Hrvatske,” zagrmio je s govornice. Prva Hrvatska je ona o kojoj slušamo iz Vladinih PR biltena. To je Hrvatska postotaka, tablica i brojeva, zemlja u kojoj premijer stalno propitkuje svoje suradnike: ‘Je li postotak dobar? Uvrstite mi ga na popis! Je li broj rastao? Odmah zapišite!’ To je država kojom se upravlja kao golemom Excel tablicom, u kojoj su građani svedeni na puke znamenke, a uspjeh se mjeri parametrima koji prosječnom čovjeku ne znače apsolutno ništa kada otvori novčanik, plati račune ili pokuša osigurati krov nad glavom.
“Samo, u tablicama, poštovani premijeru, ne žive ljudi,” poentirao je Grmoja, pogađajući u živac onu tihu, trpeću većinu koja se svakodnevno bori s ogromnom inflacijom, cijenama osnovnih namirnica koje lete u nebo i potpunom nepristupačnošću stanovanja za mlade obitelji. Zatim je izvukao dvije brojke koje premijeru nisu stale u njegov pomno frizirani izvještaj: 1700 i dopunski broj 37.000. To nisu apstraktne makroekonomske vrijednosti. To su bolne i brutalno stvarne veličine koje oslikavaju demografski i ekološki slom s naglaskom na Liku, regiju u kojoj se HDZ “ponosno utaborio”, a koja se sada guši u otrovu.
Palača smeća i izdaja Like i Slavonije
Grmoja je izravno udario na problem ekološke katastrofe u Lici, nazivajući ju “palačom smeća” skrivenom iza stranačkih kulisa. “Smeće koje se nataložilo u tlu ostavit će trajne posljedice na to kako se živi tamo gdje se povjeruje Vama i HDZ-u,” poručio je premijeru, jasno aludirajući na nedavna uhićenja i otkrića o ilegalnom odlaganju opasnog otpada. To nije samo pitanje okoliša; to je pitanje osnovnog prava na zdrav život koje se oduzima građanima kako bi se “šutke servisirala klijentela i način upravljanja”.
No, ono što je posebno odjeknulo – a što je za nas na istoku zemlje ključno – jest trenutak kada je Grmoja izravno prozvao potpredsjednika Vlade Ivana Anušića. “Zašto on šuti o tome da mu se sada ovaj otpad iz Gospića dovodi u njegovu Slavoniju i spaljuje u Našicama?” upitao je, izazvavši nelagodu u redovima vladajućih. Za Anušića, koji je godinama gradio imidž zaštitnika slavonskih interesa, ovo je bio izravan udarac u politički integritet. “Zar Vas je toliko stegnuo Andrej Plenković da ne možete ustati i dignuti glas za ljude koji su Vam dali više glasova nego premijeru Plenkoviću?” To je pitanje koje će danima odzvanjati slavonskim ravnicama. Kako je moguće da se slavonska zemlja, natopljena znojem i krvlju u Domovinskom ratu, sada nudi kao jeftino odlagalište za toksični otpad koji nečiji stranački klijenti više ne znaju gdje bi sakrili?
Kompleks četiri “B” i demografska zamjena
Rasprava se potom preselila s ekologije na pitanje nacionalnog suvereniteta i vanjske politike, teme koja je duboko senzibilna za svakog branitelja i građanina koji pamti cijenu hrvatske neovisnosti. Grmoja je premijera optužio za dodavanje novog slova “B” na povijesni popis hrvatskih gospodara. “Nakon Beča, Budimpešte i Beograda, naš premijer trči u Bruxelles,” istaknuo je, oslikavajući sliku državnika koji, umjesto da služi vlastitom narodu, “preklinje Ursulu von der Leyen” i ostatak europske vrhuške.
Dok se građani bore s preživljavanjem, a mlade obitelji ne mogu sanjati o kupnji stana, Vlada ih, prema Grmojinim riječima, nonšalantno šalje u inozemstvo. Istovremeno, ministar Gordan Grlić Radman obilazi azijske zemlje poput Pakistana, otvarajući granice stotinama tisuća stranih radnika. “Budu li se useljavali ovim tempom, postat će ozbiljna ugroza za domaće Bangladešane negdje 2086. godine,” ironično je, ali i s dozom mračne proročanstvenosti, primijetio zastupnik Mosta. Zamjena stanovništva odvija se pred našim očima, dok oni koji su trebali čuvati granice, za čiju se opstojnost izborila “jedva naoružana, ali srčana vojska hrvatskih branitelja”, danas pate od političke anemije. Oštrica je tu zahvatila i Domovinski pokret te zastupnika Zekanovića, koje je Grmoja optužio da su, približivši se Plenkoviću, i sami postali “slabokrvni”.
Grmoja je svoj govor zaključio porukom o neizbježnom padu rejtinga vladajućih i porastom premijerovog ega, poželjevši im cinično “sretno s Bruxellesom i s bauljanjem“, uz jasan pozdrav u ime uništene i zatrovane Like: “Doviđenja.“
Troskotov udar na srž nacionalne sigurnosti
Ako je Grmoja postavio široku dijagnozu bolesnog sustava, Zvonimir Troskot je, uzevši riječ odmah nakon njega, preuzeo ulogu kirurga koji bez anestezije reže pravo u gnojno tkivo korupcije, ekološkog terorizma i potpunog kolapsa nacionalne sigurnosti. Njegov je govor bio fokusiran, činjenično nabijen i, što je najvažnije, vizualno upečatljiv – onako kako se to u novinarstvu najviše cijeni kada želite razotkriti licemjerje sustava.
Troskot je započeo demistificiranjem samog premijerovog izvješća. “Današnji govor predsjednika Vlade nije bio ništa drugo nego osobna prezentacija prema europskim institucijama,” rekao je, povlačeći paralelu između pretenzija Andrije Mikulića prema Europolu i premijerovih osobnih ambicija unutar Europske unije. No, ono što je Troskota najviše sablaznilo bila je činjenica da premijer u 60 minuta svog izlaganja, a posebice u dijelu koji se ticao trećeg stupa, odnosno sigurnosti, niti jednom jedinom riječju nije spomenuo aferu u Lici.
“To je bio najvažniji teroristički čin nakon Domovinskog rata 90-ih godina,” izjavio je Troskot, podižući ulog i stavljajući ekološki kriminal u ravan s napadom na same temelje države. Odbijanje premijera da preuzme odgovornost – uz opasku “Kakve to veze ima s nama?” – Troskot je srušio podsjetnikom da su upravo ljudi poput Paška Dodića i Andrije Mikulića, ključnih aktera u ovim aferama, bili lica s HDZ-ovih izbornih spotova. “To su Vaši ljudi koje ste Vi instalirali i koje ste gurali,” podsjetio je, najavljujući s nevjerojatnom preciznošću da 14. veljače 2025. godine završavaju uskočka ispitivanja u aferi Turudić i poveznim slučajevima.
PFAS u podzemnim vodama i “europske” spalionice na otvorenom
Izvještavajući godinama o komunalnim i sigurnosnim problemima, rijetko se svjedoči ovakvom direktnom prozivanju institucija za nečinjenje. Troskot je upozorio na godinu i pol dana institucionalne šutnje tijekom koje su otrovne kemikalije – teški metali i PFAS otrovi – nepovratno prodirali u podzemne vode Like. Pitanje koje je postavio premijeru bilo je lišeno svake politizacije, bilo je to čisto tehničko i egzistencijalno pitanje: “Kako mislite sanirati teške metale i otrove koji se nalaze u podzemnim vodama i bunarima?” Odgovora, naravno, nije bilo.
Ono što je uslijedilo bio je secirajući prikaz apsurda hrvatskog sustava javne nabave i sanacije. Kompanije koje su sudjelovale u onečišćenju (Cezar, Kemis, Termoclean) sada se misteriozno pojavljuju kao subjekti koji će obavljati proces sanacije. Još skandaloznije, Troskot je otkrio da su te iste tvrtke, unatoč pismenim upozorenjima državnim institucijama, i dalje legitimni dobavljači Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane i Ministarstva zaštite okoliša.
Posebno je bio upečatljiv trenutak u kojem se Troskot ironično obratio Europskoj uniji, razotkrivajući hrvatski apsurd “spalionica”. “Ova Vlada Republike Hrvatske razvila je posebnu tehnologiju spalionica gdje kompanije koje su povezane s Pripuzom spaljuju na otvorenom bez ikakvog problema,” izjavio je, nabrajajući 24 požara u zadnjih petnaestak godina. Od Pule, preko Zaprešića do Sesveta, opasni otpad nestaje u plamenu i dimu, čestice truju zrak, a institucije šute. Dok Vlada šalje elitne antiterorističke jedinice (ATJ) da figuriraju na ceremonijama za Macrona, nitko ne istražuje sustavno ugrožavanje zdravlja vlastite nacije.
Mrtva SOA, bačena Strategija i čaša crne karlovačke vode
Kao kruna rasprave o sigurnosti, Troskot je potegnuo pitanje potpune paralize ključnih sigurnosnih aparata. Ministarstvo obrane već godinu dana ne donosi provedbene dokumente, stvarajući sivu zonu idealnu za manipulacije u javnim nabavama opreme za Oružane snage. Još je opasnija situacija u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA). Činjenica da SOA već dvije godine funkcionira bez ravnatelja i zamjenika ravnatelja, dok sustavom iz sjene, kako tvrdi Troskot, upravlja siva eminencija Davor Franić, dokaz je potpunog zapuštanja nacionalne sigurnosti. Strategija nacionalne sigurnosti, dokument iz 2017. godine za koji se Vlada obvezala da će ga ažurirati i predstavljati svake godine, zadnji put je u Saboru viđena davne 2019. godine.
I tada je uslijedio najdramatičniji trenutak današnje sjednice. Troskot je podignuo bocu ispunjenu mutnom, smeđom tekućinom. “Ovo Vam je voda iz Karlovca,” rekao je, a muk u sabornici mogao se rezati nožem. Tekućina, kako je primijetio, tamnija od kave, trebala bi biti pitka voda desetog po veličini grada u Republici Hrvatskoj. S tim vizualnim dokazom u ruci, Troskot se izravno obratio potpredsjedniku Vlade i ministru branitelja Tomi Medvedu.
“Uputili smo Vam pismeni poziv, kao čovjeku koji je 90-ih godina branio Republiku Hrvatsku: nas zanima zašto ste sada svoju Karlovačku županiju napustili i zašto ste dozvolili da ekipa oko gradonačelnika Mandića napravi ovo?” Troskot je izravno prozvao beskičmenost onih koji su u Saboru 2019. i 2021. digli ruku za zakone koji su omogućili ovakvu katastrofu.
U vremenu kada diljem Europe presušuju rijeke poput Rajne i Dunava, kada njemačka jezera gube vodu, Hrvatska, koja leži na jednom od najvećih bazena pitke vode u Europi, dopušta si luksuz da vlastite resurse truje teškim metalima i nebrigom.
Šutnja za kraj
Kako je rasprava odmicala, postajalo je sve očitije ono na što je Troskot ukazao na samom kraju: vrli “europski premijer”, koji redovito docira o tome kako zastupnici trebaju biti u sabornici i sudjelovati u radu, sam nije udostojao prisustvovati ovom dijelu rasprave. Izvještaj je podnesen, brojevi iz Excel tablice su pročitani, kamere su zabilježile pljesak vladajuće većine, a onda je uslijedio uzmak pred teškim pitanjima.
Ovaj utorak u Hrvatskom saboru nije bio samo još jedan dan političkog prepucavanja. Bila je to kirurški precizna demonstracija potpune diskonekcije između političke elite, fokusirane na briselske fotelje i makroekonomske statistike, i građana koji piju zagađenu vodu, udišu toksični dim i svjedoče rasprodaji djedovine i domovine. Mostovi zastupnici, Grmoja i Troskot, uspješno su ogolili tu “drugu Hrvatsku”, Hrvatsku u kojoj institucije žmire na ekološki terorizam, u kojoj su tajne službe paralizirane, a demografski slom se maskira uvozom jeftine radne snage.
Dok izvješćujemo s ovakvih događaja, nama, čiji su se djedovi, očevi i suborci borili za svaki pedalj ove zemlje, ostaje gorak okus u ustima. Gledati kako se strateški resursi poput vode i zemlje uništavaju pod okriljem noći i političkog pokroviteljstva, dok ministri iz tih istih krajeva šute pognute glave, jasan je znak da bitka za suverenu i pravednu Hrvatsku nije ni izbliza gotova. Dapače, sudeći po današnjem saborskom danu, prava borba za goli opstanak hrvatskih resursa i zdravog razuma tek počinje.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
