Na današnji dan, 21. veljače 1991., Hrvatski sabor donio je ključnu Rezoluciju o razdruživanju od SFRJ, čime je službeno započeo put prema hrvatskoj neovisnosti!
Svrha rezolucije, koju je Sabor donio na prijedlog Predsjednika Republike Franje Tuđmana, bila je da posluži kao putokaz za konačni dogovor o uređenju međusobnih odnosa Hrvatske s drugim republikama i državama, s prijedlogom da se taj sporazum dovrši do kraja lipnja 1991. Rezolucija je u tom smislu prethodila referendumu iz svibnja 1991., na kojemu je gotovo 94 posto izašlih hrvatskih građana iskazalo želju za suverenom i neovisnom Hrvatskom, a potom i saborskoj Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske u lipnju te Odluci o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ iz listopada 1991.
Proces razdruživanja
Sabor je Rezolucijom utvrdio da su nove države koje nastaju razdruživanjem suverene na cjelokupnom prostoru u okviru postojećih republičkih granica, te predložio da se postupak razdruživanja izvede postupno i demokratski, u interesu svih ugovornih strana. Utvrđeno je i da je Hrvatska spremna na udruživanje samo s onim republikama koje si uzajamno priznaju temeljna prava na samostalnost, suverenost, jednakost i međunarodni subjektivitet, te koje se obvezuju na nemiješanje u poslove unutarnje nadležnosti, osim kada to dopuštaju pravila međunarodnog prava.
Pravni okvir
Hrvatska je tada izrazila i spremnost sklopiti savez samo s onim državama koje u svojim ustavima i zakonima svim svojim građanima, neovisno od nacionalne pripadnosti i drugih razlika, jamče jednaka prava i slobode, te s onima koje se obvezuje na priznanje i poštivanje prava na jednaki postupak, sudjelovanje u političkom odlučivanju, jezik i pismo, te kulturna prava pripadnika drugih naroda i manjina.
Utvrđivanje
Rezolucijom je utvrđeno i da je Hrvatska, za nastavak pregovora između suverenih republika, suglasna utvrditi minimum saveznih funkcija u prijelaznom razdoblju do postizanja dogovora o razdruživanju. Rezolucija, koju su potpisali predsjednik Sabora Žarko Domljan te predsjednici tadašnjih triju saborskih vijeća Ivan Matija, Slavko Degoricija i Ivan Vekić, upućena je tada svim najvišim predstavničkim tijelima bivše države, njezinih republika i pokrajina.
