ZAGREB, 12. svibnja 2025. – Hrvatska je s tugom primila vijest o smrti generala Mate Laušića, jednog od ključnih ljudi obrambenog i sigurnosnog sustava u presudnim trenucima stvaranja neovisne hrvatske države. Njegova smrt ostavlja neizbrisivu prazninu u srcima hrvatskih branitelja, suboraca, prijatelja i svih onih koji cijene njegov izniman doprinos u Domovinskom ratu.
General Laušić, dragovoljac i vizionar, bio je simbol predanosti, stručnosti i odlučnosti u obrani hrvatske suverenosti. Njegov životni put obilježen je služenjem Domovini u najtežim i najsloženijim trenucima novije hrvatske povijesti, a njegova karijera snažan je temelj današnjeg sigurnosnog sustava Republike Hrvatske.
U ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, kao i svih djelatnika Ministarstva, upućena je iskrena sućut obitelji i prijateljima generala Laušića:
„Sa žaljenjem i tugom primili smo vijest o smrti generala Mate Laušića, dragovoljca Domovinskog rata čiju je bogatu vojno-policijsku karijeru obilježila uspostava, razvoj i unaprjeđenje sigurnosnog sustava u presudnim trenucima stvaranja neovisne Hrvatske.“
Rođen 1949. godine u Sisku, Mate Laušić cijeli svoj profesionalni i akademski put gradio je u Zagrebu. Završio je Višu školu za unutarnje poslove 1976., a potom i Fakultet kriminalističkih znanosti 1990. godine. Njegovo iskustvo i znanje brzo su ga istaknuli među najsposobnijim kadrovima tadašnjeg MUP-a.
Od veljače 1971. do prosinca 1991. radio je na različitim operativnim i rukovodećim funkcijama u Ministarstvu unutarnjih poslova, a u ključnim mjesecima 1991. godine postao je prvi šef osiguranja predsjednika dr. Franje Tuđmana, čime je postao važan akter u stvaranju temelja državne sigurnosti.
S prelaskom u Ministarstvo obrane, 31. prosinca 1991. imenovan je načelnikom Uprave Vojne policije, gdje je ostao na čelu gotovo cijelo desetljeće. Upravo pod njegovim vodstvom uspostavljena je i razvijana struktura Vojne policije, ključna za održavanje reda, discipline i sigurnosti unutar oružanih snaga tijekom rata i poraća.
U čin general-bojnika promaknut je 1994. godine, a umirovljen je 2002. kao general-pukovnik. Tijekom svoje službe odlikovan je najvišim državnim priznanjima, među kojima se ističu Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera te medalje „Bljesak“ i „Oluja“.
Osim vojnog angažmana, general Laušić ostavio je značajan trag i u području stručne literature iz područja sigurnosti. Bio je suautor knjiga „Jeste li još uvijek sigurni da ste sigurni?“ i „Sigurnost na službenom putu“, te urednik kapitalnog djela „Vojna policija u Domovinskom ratu“ iz 1998. godine. I nakon umirovljenja nastavio je pružati savjetodavne usluge u sektoru sigurnosti, što svjedoči o njegovom nepresušnom znanju i predanosti.
Vijest o njegovoj smrti, nastaloj kao posljedica moždanog udara, odjeknula je duboko u društvu. Sućut su uputili brojni dužnosnici, među njima i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, koji je istaknuo:
„Posebno u sjećanju ostaju izrazito zahtjevni angažmani generala Laušića kao prvog šefa osiguranja predsjednika Tuđmana i načelnika Uprave Vojne policije. Kroz cijelo prvo desetljeće hrvatske samostalnosti obnašao je najodgovornije dužnosti, a njegov profesionalizam i stručnost uvijek su bili prepoznati i cijenjeni.“
Smrću generala Laušića Hrvatska gubi ne samo časnog vojnika i vrhunskog stručnjaka, već i čovjeka koji je svoje znanje, život i srce uložio u izgradnju sigurnosti, slobode i neovisnosti svoje domovine.
Neka mu je vječna slava i hvala.
Foto: Arhiv/ MORH – J. Kopi
