Danas 14. srpnja u Kulturnom centru Osijek, u sklopu obilježavanja 32. obljetnice osnivanja Zbora narodne garde u Općini Antunovac- Ivanovac, predstavljena je knjiga autora Stjepana Šerića, “Antunovac 1991./1992., ključna točka južne obrane Osijeka u Domovinskom ratu”, .
“Branili smo selo i davali sve od sebe, a rekli su da nas treba hapsiti”
Predstavljanje knjige “Antunovac 1991./1992., ključna točka južne obrane Osijeka u Domovinskom ratu”, započeo je i vodio urednik knjige, Dario Topić koji je u samom uvodu primijetio kako, iako često ide na promocije knjiga, nije bio na promociji u kojoj ima više od 200 ljudi, koliko ih je bilo na ovoj promociji. Stjepana Šerića upoznao sam prije nekih 7 mjeseci i toliko dugo smo zajedno radili na ovoj knjizi. Knjiga je u ovom trenutku najbolja knjiga o Domovinskom ratu napisana. Stjepan je u prvom segmentu knjige skupio i mi kronološki nižemo podatke koji su bitni za to razdoblje u Antunovcu i za sve postrojbe koje su bile organizirane u obrani Antunovca. Knjiga je prepuna imena, oko 500-600 imena, odnosno preko 2000 imena ljudi koji su dolazili-odlazili i povremeno se pojavljivali. Knjiga je posebna i po tome što ima oko 40-ak stranica originalnog sadržaja , odnosno vojnih zapovjedi te različitih reversa i vojnih karata. U knjizi je upisano i dosta živućih izravnih svjedok. U jednom djelu knjige Stjepan otvoreno prigovara o problemima obrane koje su tada postojale na strateškoj razini. U ovoj knjizi može se vidjeti zaključak kolika je bila važna obrana Antunovca i za sami Grad Osijek, ispričao je Topić.
Stjepan Šerić bio je sudionik obrane i jedan od zapovjednika. Svoja sjećanja je strpljivo bilježio, a razna dokumenta čuvao i sakupljao, te ih sve poslužio u knjigu. Kao predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac predložio je članovima, koji su jednoglasno pristali, te prošle godine krenuo u samu realizaciju pisanja knjige. Nakon 7 mjeseci rada, knjiga je napisana i danas se predstavlja javnosti. Stjepan je naglasio kako je, između ostalog, bilo vrlo važno napisati knjigu jer, kako poslovica kaže; “Narod koji nije napisao, ili ne pozna svoju povijest, ne može živjeti u sadašnjosti i nema budućnosti”. Drugi motiv bio je da objasnim svima da pobjedu u Domovinskom ratu nisu dobile velike generalske odluke, bivši oficiri, direktive. Pobjedu u Domovinskom ratu donijeli su zapovjednici i vojnici koji su se hrabrošću borili protiv značajnije jačeg neprijatelja. U knjizi je objavljeno 19 svjedočanstava iz dijelu svoga ratnog puta.
Nakon promocije knjige, odala se počast 68 poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom ispred župe sv. Antuna u Antunovcu, na kojoj stoji Spomen-ploča sa 68 poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
