Predsjednički kandidat Tomislav Jonjić izdao je priopćenje u kojem oštro kritizira Dragana Primorca, nazivajući ga “alibi” kandidatom HDZ-a. Jonjić tvrdi da je Primorac postao počasnim članom Hrvatskoga generalskog zbora kao dio plenkovićevskog modela upravljanja državom, gdje opće dobro i zdrav razum dolaze na red tek nakon što se namiri malobrojna kasta poslušnika.
Jonjić ističe da je Primorčev “generalski čin” skandalozan, ne samo zato što je Primorac vrijeme rata proveo u Americi, već i zbog njegove ministarske epizode vezane uz Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest. Prema Jonjiću, taj dokument, koji je Primorčevo ministarstvo tiskalo u dogovoru sa srpskom zajednicom, izjednačava krivnju u Domovinskom ratu i prešućuje srpsku agresiju na Hrvatsku.
Jonjić naglašava da takve inicijative potkopavaju hrvatsku državu i kriminaliziraju hrvatske branitelje, te da je Primorac za to dobio pohvale ljevice i srpske nacionalne manjine. Također, Jonjić podsjeća na vrijeme Primorčeva ministrovanja, koje opisuje kao razdoblje Sanaderove srpsko-hrvatske koalicije, kada je bilo isplativo izdati hrvatski narod i sagnuti se pred srpskim agresorima, europskim birokratima i haaškim tužiteljima.
Jonjić zaključuje da će Primorac, ako mu se pruži prilika, nastaviti raditi isto što je radio tada, za šaku zobi ili stančić na hrvatskoj obali.
Objavu prenosimo u cijelosti:
“GENERAL DRAGAN PRIMORAC – Predsjednički „alibi“ kandidat HDZ-a postao je počasnim članom Hrvatskoga generalskog zbora. Prirodni je to nastavak plenkovićevskog modela upravljanja državom, prema kojemu opće dobro, zdrav razum i Hrvatska na red dolaze tek nakon što se namiri malobrojna i odabrana kasta poslušnika. Ako išta nakon njih ostane.
Dok otužno stanje Hrvatskoga generalskog zbora nije pristojno niti komentirati, nužno je reći da je Primorčev „generalski čin“ skandalozan iz više razloga, ne samo zato što je partijski omladinac Dragan vrijeme rata proveo u Americi.
Prešućuje se, naime, njegova ministarska epizoda vezana uz Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest, dokument koji su napisali Snježana Koren, Magdalena Najbar-Agičić i Tvrtko Jakovina, a koji je Primorčevo ministarstvo tiskalo i sponzoriralo u dogovoru sa srpskom zajednicom, dakle s vječnim Miloradom Pupovcem te srpskim okupacijskim gradonačelnikom Vukovara, članom vlade tzv. RSK i pripadnikom vladajuće saborske većine u Sanaderovo doba, Vojislavom Stanimirovićem.
Svrha tog dokumenta je bila da sva djeca u Hrvatskoj uče jedinstvenu i tobože objektivnu povijest, što samo po sebi i ne bi bilo sporno da to za Primorca i družinu nije značilo izjednačavanje krivnje u Domovinskom ratu te prešućivanje srpske agresije na Hrvatsku i njezinih imperijalističkih ciljeva, pa i prešućivanje zločina na Ovčari.
Iako svakome (pa i Hrvatskom generalskom zboru!) mora biti jasno da takve inicijative potkapaju hrvatsku državu, te kriminaliziraju i diskreditiraju hrvatske branitelje na čelu s hrvatskim generalima i predsjednikom Tuđmanom – drug Dragan ih je blagoslovio! Sasvim očekivano, za to je dobio pohvale ljevice i srpske nacionalne manjine, istih onih s kojima je i kasnije u političkom smislu izmjenjivao nježnosti, a izmjenjuje ih i danas.
Vrijeme Primorčeva „ministrovanja“ bilo je vrijeme Sanaderove srpsko-hrvatske koalicije, vrijeme kad je bilo uputno i isplativo izdati hrvatski narod i sagnuti se pred srpskim agresorima, europskim birokratima i haaškim tužiteljima. „Alibi“ kandidat Primorac to je uredno radio tada, a za šaku zobi (ili pak stančić na hrvatskoj obali), radit će i sutra – ako mu se pruži prilika.”
