Poručnica Ana Damjanović, pilotkinja i dragovoljka 106. brigade HV-a, položila je život na posavskom ratištu. Pročitajte priču o hrabroj časnici Domovinskog rata.
Uključivanje žena u obrambene snage tijekom Domovinskog rata ostaje zabilježeno kao izniman društveni i vojni fenomen novije hrvatske povijesti. U vremenu kada se lomila sudbina domovine, one u obrambene postrojbe nisu ulazile po vojnoj obvezi, već isključivo vođene čistim dragovoljačkim duhom, domoljubljem i moralnom odgovornošću. Često su preuzimale uloge koje su u potpunosti nadilazile dotadašnje društvene i konvencionalne obrasce.
Među tim istinskim heroinama, svojom nesvakidašnjom osobnošću, rijetkim stručnim kompetencijama i beskompromisnim ratnim putem, posebno se istaknula poručnica Hrvatske vojske Ana Damjanović. Njezin put – od snova o zrakoplovnim visinama i rada u opkoljenoj osječkoj bolnici, preko rovova istočne Slavonije, pa sve do tragične pogibije na užarenom posavskom ratištu – svjedoči o cijeni kojom je plaćena sloboda hrvatskog naroda.
Od zrakoplovnih visina do osječke ratne bolnice
Priča o Ani Damjanović započinje u srcu pitome Slavonije. Rođena je 28. veljače 1965. godine u radišnoj slavonskoj obitelji Josipa i Marije Damjanović. Njezino djetinjstvo, odrastanje i obiteljski korijeni neraskidivo su vezani uz općinu Semeljci i naselje Široko Polje u Osječko-baranjskoj županiji. Od najranije mladosti, Ana se nije uklapala u uobičajene okvire svoje sredine; resila ju je snažna težnja za samostalnošću, intelektualna znatiželja i želja za profesionalnim dokazivanjem u zanimanjima koja su tada smatrana isključivo muškim rezervatom.
Letačke ambicije i tehnička stručnost
Nakon uspješno završenog srednjoškolskog obrazovanja, Ana se odlučila na korak koji je izazivao divljenje okoline: upisala je i s izvrsnim uspjehom završila specijalizirano osposobljavanje za pilota klipnog zrakoplova. Stekavši službeno zrakoplovno zvanje i zavidne tehničke vještine upravljanja letjelicama, postala je prava rijetkost u tadašnjem društvu. Te predispozicije – visoka razina koncentracije, tehnička pismenost, smirenost u kriznim trenucima i nepokolebljiva disciplina – bit će temelj njezina kasnijeg vojničkog autoriteta.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, nošena tadašnjim teškim gospodarskim prilikama, Ana je u potrazi za zaposlenjem privremeno otišla u Švicarsku. No, čim su se na političkom obzoru bivše države pojavile prve naznake velikosrpske agresije i oružanih sukoba, zov domovine bio je jači od sigurnosti zapadnoeuropskog života. Vratila se u Hrvatsku i početkom 1991. godine zaposlila se kao telefonistica u Općoj bolnici u Osijeku.
To radno mjesto, naizgled tek mirna administrativna dužnost, ubrzo je postalo poprište svakodnevne borbe za život. Kako se obruč oko grada stezao, osječka se bolnica našla na meti nemilosrdnih topničkih napada agresora. Pod kišom granata, u prašini i podzemnim hodnicima bolnice, Ana je neumorno održavala vitalne komunikacijske veze, omogućujući prijem, trijažu i zbrinjavanje stotina ranjenih hrvatskih branitelja i nedužnih civila.
Dragovoljni vojni put: Časnica na prvoj crti u 106. brigadi HV-a
Razbuktavanjem otvorene agresije na istočnu Slavoniju tijekom ljeta 1991. godine, Ana je shvatila da njezin doprinos mora biti izravniji. Donijela je sudbonosnu odluku: skinula je civilnu odjeću, napustila sigurnost radnog mjesta i dragovoljno stupila u oružane snage. Pristupila je legendarnoj osječkoj 106. brigadi Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske.
Bila je to postrojba koja je podnijela lavovski teret u obrani nepokorenog grada na Dravi i držala nepregledne, krvave linije bojišnice prema okupiranim slavonskim i baranjskim naseljima.
Hrabrost, znanje i autoritet poručnice
U postrojbi Ana Damjanović nije tražila povlastice niti je pristajala na pozadinske ili pomoćne dužnosti. Od prvoga dana stala je rame uz rame sa svojim suborcima. Njezina predratna zrakoplovna izobrazba, zavidno tehničko znanje i prirodna staloženost omogućili su joj brzo preuzimanje iznimno zahtjevnih operativnih zadaća.
Vojnička stega i urođene zapovjedne osobine ubrzo su valorizirane – dodijeljen joj je čin poručnice Hrvatske vojske. Time se Ana svrstala među rijetke žene s časničkim činom koje su u najkrvavijoj, početnoj fazi rata djelovale na samoj prvoj crti bojišta. Njezini suborci i danas se s dubokim poštovanjem prisjećaju njezine pojave: bila je oličenje vojničkog dostojanstva, hrabrosti koja ulijeva sigurnost i nepokolebljive vjere u pobjedu.
Pakao Bosanske Posavine i kobni 24. lipnja 1992. godine
Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja početkom 1992. godine i privremene stabilizacije bojišnice u istočnoj Slavoniji, ratni požar buknuo je s druge strane Save. Strateški prostor Bosanske Posavine našao se na udaru silovite neprijateljske ofenzive. Snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ojačane dragovoljcima i jedinicama Hrvatske vojske rodom iz Posavine i Slavonije, grčevito su nastojale spriječiti agresorski proboj kroz koridor uz Savu.
Sredinom lipnja 1992. godine započele su žestoke borbe na liniji Modriča – Gradačac – Bosanski Šamac. U tim teškim i neravnopravnim okršajima sudjelovala je i poručnica Ana Damjanović.
Tragična pogibija u selu Kornica
Toga kobnog 24. lipnja 1992. godine, selo Kornica na području općine Bosanski Šamac pretvorilo se u pravi pakao. Agresor je pokrenuo masivan pješačko-oklopni i topnički napad s namjerom ovladavanja ključnim komunikacijama. Hrvatski branitelji pružali su herojski otpor višestruko nadmoćnijem neprijatelju.
Tijekom tih izravnih i krvavih borbenih okršaja, poručnica Ana Damjanović položila je svoj mladi život na oltar domovine. U kaosu neprijateljskog proboja i prisilnog, hitnog povlačenja braniteljskih linija pod kišom granata, njezino tijelo nažalost nije moglo biti odmah izvučeno s položaja. U službenim vojnim evidencijama Ana je formalno zavedena kao nestala osoba.
Dvogodišnja neizvjesnost i potresan povratak u Osijek
Za obitelj Damjanović, roditelje i brata, toga je dana započela mučna, dvogodišnja agonija protkana neizvjesnošću, nadom i teškim iščekivanjem bilo kakve vijesti o njezinoj sudbini. Dani su prolazili u potrazi, pregovorima i provjerama, dok su obitelj i suborci neumorno tragali za posmrtnim ostacima hrabre časnice.
Gorka sudbina ispisala je nevjerojatan i potresan krug 1994. godine. Te godine Anin je brat pozvan na službenu identifikaciju posmrtnih ostataka. Identifikacija je obavljena na Odjelu patologije Opće bolnice u Osijeku – unutar onih istih bolničkih zidova u kojima je Ana provela prve ratne mjesece spašavajući tuđe živote.
Nakon završetka službenih procedura, tijelo je prevezeno u njezino rodno Široko Polje. Dana 5. srpnja 1994. godine, uz najviše vojne i državne počasti, u nazočnosti neutješne obitelji, suboraca i mnoštva mještana, poručnica Ana Damjanović ispraćena je na vječni počinak na mjesnom groblju. Za svoju nesebičnu žrtvu i junaštvo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, posmrtno je odlikovana visokim državnim odličjem.
Vječno sjećanje: Komemorativna kultura u Širokom Polju
Sjećanje na lik i djelo poručnice Ane Damjanović nije izblijedjelo s protokom desetljeća. Kako bi se trajno sačuvala uspomena na njezinu žrtvu, u samom središtu Širokog Polja podignuto je dostojanstveno spomen-obilježje koje danas predstavlja središnje mjesto memorijalne baštine ovoga kraja. Taj kameni spomenik trajni je podsjetnik novim generacijama na cijenu kojom je plaćena slobodna Hrvatska te na nemjerljiv doprinos jedne žene i časnice u najtežim trenucima opstanka naroda.
Svake godine, u prvoj polovici listopada, u Širokom Polju se s dubokim pijetetom obilježava službeni Dan sjećanja na Anu Damjanović. Obilježavanje započinje svetom misom zadušnicom u mjesnoj crkvi svetog Izidora, nakon čega se formira svečana povorka mještana, članova obitelji, suboraca i predstavnika braniteljskih udruga. Uz molitvu, tišinu i vojne počasti polažu se vijenci i pale svijeće ispred spomen-obilježja u središtu mjesta te na njezinom posljednjem počivalištu na mjesnom groblju.
Sudbina poručnice Ane Damjanović sažima u sebi sve bitne odrednice Domovinskog rata: nesebičnu ulogu visokoobrazovanih žena u borbenom sastavu, junaštvo slavonskih postrojbi u obrani Posavine te tihu, dostojanstvenu patnju obitelji suočenih s gubitkom i potragom za nestalima. Njezino ime ostaje zlatnim slovima upisano u povijest Đakovštine, Slavonije i cjelokupne domovine.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
