Politički sukobi na vrhu: Plenković i Milanović – igra moći koja ne prestaje

Domovinski rat KOLUMNA Nove obavijesti Politika Riječ branitelja Vijesti

Neprimjerni razgovori između dva predsjednika ( Milanovića i Plenkovića) se nastavljaju. Jedan optužuje drugoga, dok drugi pokušava “dokazati” kako onaj prvi “laže”.

To nije ništa nova, mi građani Republike Hrvatske, naviknuti smo na tu vrstu komunikacije između njih dvojice, odnosno, između vrha dvije institucije, Ureda Predsjednika RH i Vlade RH. Njihovo ponašanje mi, građani, kažnjavamo na izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Europski parlament, predsjedničkim, pa i onim lokalnim izborima. Tako da, mi građani, prepoznajemo one lidere koji su u politiku ušli da nas zaštite, i to kako nas tako i našu domovinu.

Evo i danas traje rasprava o tome kako predsjednik Republike Hrvatske i zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, Zoran Milanović ne dozvoljava da Hrvatska vojska sudjeluje u aktivnostima NSATU-a, u Wiesbadenu, jer kako to kaže vrhovni zapovjednik OS RH: “Dok sam predsjednik, hrvatske vojnike se neće gurati u rat“.

Hrvatska ima obavezu pomagati isključivo saveznicima i to svakodnevno radimo. Sve ostalo je uključivanje u rat, što nisam i neću dopustiti. Ja odgovaram isključivo hrvatskim ljudima, a ne Washingtonu i Briselu – tako će i ostati.

Milanović uporno tvrdi da, kao Vrhovni zapovjednik i predsjednik Republike Hrvatske ne želi da se Hrvatska vojska, a tako i sama Hrvatska, miješa u ratni sukob između Ukrajine i Rusije, iako Hrvatska pruža svu humanitarnu, a i vojnu pomoć Ukrajini. Dakle, mi, Hrvatska, već smo upleteni u taj rat. Često Hrvatsku i Domovinski rat uspoređuju s Ukrajinom, ali to nije niti približno slično i ne može se uspoređivati, jer Hrvatska 1991. godine nije bila naoružana, odnosno, bila je razoružana, i od niti jedne zemlje nije dobila podršku, a da ne pričam o vojnom naoružavanju, odnosno o pravu na obranu, tada smo dobili embargo, odnosno, zabranu uvoza oružja. Dakle, nije bilo Njemačke, Francuske ili Ukrajine da stanu uz slabiju i nenaoružanu Hrvatsku, na koju je izvršena agresija od strane jedne velike sile, gledajući u moći oružja, treće sile u Europi. Pa se pitam, čime nas je to Ukrajina toliko zadužila da se idemo miješati u taj ratni sukob ?

Zar Hrvatska nije dosta propatila ? Zar nije dovoljno majki ostalo bez svoje djece, i djece koja su ostala bez svojih roditelja ? Zar je Hrvatska danas toliko vojno razvijena da se može suprotstavljati velikim silama? I uostalom, kakve to koristi mi od toga imamo ? A sva ta ideja o bezuvjetnoj podršci dolazi od osobe koja je izbjegla braniti svoju domovinu, jer, kako se navodi, bio je anemičan. Zar danas nije ? Pitam se o čemu razmišlja Plenković kada na raznim obljetnicama polaže vijenac za poginule hrvatske branitelje, ponekad 18. godišnjake koji su svoj život dali za Domovinu, a on je u dobi od 21 godinu izbjegao rat zbog anemije? Uistinu se pitam o čemu razmišlja i kako može stajati uzdignute glave?

Dakle, ono što želim reći je da me boli gledati ovo ponašanje dvije vodeće institucije, dvije institucije koje su stvorili hrvatski branitelji, da se prikladnije izrazim, dragovoljci, odnosno osobe koje su dragovoljno stupile u redove hrvatske policije i vojske. Nisu čekali mobilizacijske pozive, nego su napustili svoja radna mjesta, svoje obitelji i uključili su se u obranu. A oružje se nabavljalo ilegalno, zapljenom od agresora, a tek kasnije kupovinom. Prvi MIG-ovi su u Hrvatsku stigli iz Rusije, jer je to bila jedina zemlja koja nam je htjela nešto “utopiti”. Možda to nije jako javno eksponirano i ne zna šira javnost te informacije, no istina je da je u vrijeme kada je Hrvatska imala embargo na uvoz i kupovinu oružja, jedino ozbiljnije oružje je u Hrvatsku stizalo čudnim, tajnim putevima i to upravo iz Rusije.

Predsjednik Milanović je po svojoj funkciji i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, dakle, zapovjedna vojskom, a to mu je, zapravo, jedina važna funkcija, pa čak i tu funkciju mu želi oduzeti Plenković, predsjednik Vlade RH, i osoba koja upravlja Saborom, barem onim nategnutim mrvicu natpolovičnim zastupnicima u Hrvatskom saboru. Dakle, što ustvari želi premijer? Vladati Hrvatskom kako što je vladao Tito ? Pa mislim da to neće ići, ipak, Tito je bio vođa partizana u Drugom svjetskom ratu, a Plenković je bio “anemičan” u Domovinskom ratu, no vidimo da mu je danas bolje.

U subotu je stigao još jedan “spin”, pa je predsjednik Vlade Andrej Plenković poslao dopis SOA-i da konstatira da li raspolaže saznanjima da Vlada vodi ”veleizdajničku politiku” ili da ”izvršava naloge Bruxellesa”‘ Postavljeno je pitanjem: “Imate li ikakvih saznanja o tome da je Hrvatska demokratska zajednica, koja predvodi Vladu Republike Hrvatske i parlamentarnu većinu “kriminalna organizacija”, kao što je to izjavio predsjednik SDP-a, Siniša Hajdaš-Dončić?” Ovaj upit postavljen je SOA-i kao odgovor na prethodni upit Predsjednika Milanovića koji je tražio očitovanje o tome da li je on ruski špijun, za što ga je optužio HDZ. Ovakvo ruganje SOA-i od strane Plenkovića i HDZ-a još nije zabilježeno.

Odgovor SOA-e nismo vidjeli, ali smo vidjeli priopćenje Vlade u kojem se navodi kako je SOA konstatirala kako ne raspolaže saznanjima koji bi potvrdili takve navode.

Ne znam po kojem kriteriju je SOA donijela taj zaključak (ako je), kad je svima poznato, jer je javno dostupno, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku prema kojoj je potvrdio presudu iz ponovljenog postupka u slučaju “Fimi media”. Prema toj odluci Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) zbog izvlačenja novca iz državnih institucija i tvrtki u državni proračun morao uplatiti 14,6 milijuna kuna (gotovo dva milijuna eura), ali i platiti novčanu kaznu od 3,5 milijuna kuna (pola milijuna eura).

U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi kako su Ivo Sanader i njegova grupa od 2004. do 2009. godine postupali sa ciljem pribavljanja nelegalnih sredstava, prikrivanja ostvarenih prihoda i iz njih financirali rad političke stranke. Njegovo ponašanje je bilo usmjereno na opstanak stranke i ostanak na vlasti, stvarajući sliku politike kao zanimanja u kojem je politička korupcija pravilo, a ne izuzetak. Riječ je o najtežem obliku političke korupcije na čijem vrhu je bio premijer, stoji u obrazloženju Vrhovnog suda.

Nakon odluke Vrhovnog suda, Andrej Plenković je rekao : “Kao predsjednik stranke otklanjam bilo kakvu odgovornost aktualnog vodstva stranke za radnje koje su bile prije svega radnje pojedinca u vremenu između 2004. i 2009. godine. Mi s onim što se tada zbivalo, kad je riječ o aktualnom vodstvu, nemamo nikakve veze niti želimo preuzeti bilo kakvu vrstu odgovornost“.

A što se tiče ovoga drugog upita, to će vrijeme pokazati, kao što je vrijeme pokazalo i za premijera Ivu Sanadera.

Što se tiče zabrane načelniku GS OSRH general-pukovniku Tihomiru Kundidu pristupiti na sjednicu saborskog Odbora za obranu, Milanović je jasno rekao da vojnicima nije mjestu u politici. Uostalom, što bi to general Kundid saborskom Odboru za obranu i prezentirao, jer ta odluka o odlasku nije došla iz Glavnog stožera, nego iz Odluke Vlade.

Vojska je tu da provodi odluke, odnosno zapovjedi.

Mnogi HDZ-ovci su se obrušili na predsjednika Milanovića, pa tako i Josip Lucić, umirovljeni general zbora Hrvatske vojske i ravnatelj Veteranskog centra koji je izjavio kako je načelnik Glavnog stožera morao biti na saborskom Odboru kako bi hrvatskoj javnosti podastro originalne informacije kako je taj poziv pripremljen i na temelju čega je potrebno uputiti hrvatske časnike u Njemačku.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić također je optužio predsjednika Republike Zorana Milanovića da iznosi neistine i manipulira činjenicama, ali nije objasnio što su to činjenice? Da li je činjenica da ti hrvatski časnici neće sudjelovati u vojnim operacijama protiv ruskih snaga ili je činjenica da će oni biti samo smješteni u Njemačkoj bez ikakvih vojnih djelovanja u Ukrajini. Ministar obrane politički želi iskoristiti vojne zapovjednike jer kako tvrdi: “..načelnik GS Kundid je najupućeniji u misiju o kojoj trebamo raspravljati”, iako odluka o odlasku hrvatskih časnika nije došla preko vojnih nego političkih kanala.

Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk je sazvao sjednicu na kojoj je pozvao načelnika GS OSRH general-pukovnika Tihomira Kundida, ali zapovjednik OS RH Zoran Milanović preusmjerio je Kundidov odlazak u Ured predsjednika umjesto na sjednicu. Sazvana je druga sjednica, čiji se scenarijo ponovio i načelnik Kundid nije došao, a vladajući su napustili sjednicu.

Stižu velike osude o tome kako je Sabor najveće tijelo i odakle pravo predsjedniku i Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga RH da zabrani načelniku GS da dođe na sjednicu, ali zaboravljaju da je Glavi državni odvjetnik Ivan Turudić bio pozivan na sjednicu, i napuštao ju, jer nije želio odgovarati na postavljenja pitanja, a vezna su za korupciju i otkrivanje podataka iz istraga. Dakle, radi se o dvostrukim mjerilima kada to proizlazi iz Vladajućih onda je to u redu, a kada to dolazi od nekog drugog, onda su oni uzurpatori ili Rusofobi, što god to njima značilo.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković, izvrsno manipulira medijskim prostorom, jer, ipak, njegov maturalni rad je “Sredstva masovne komunikacije”, koji je izdan 1989. godine kao priručnik. U to vrijeme Plenković je bio jedan prosječan vrlo dobar srednjoškolski učenia, socijalno osjetljiv, a često je citirao Edvarda Kardelja,  Marxa i dr. Pitanje je danas, tko su mu današnji uzori? I koga danas citira ?

Medijska hajka oko slanja časnika u Njemačku se nastavlja, pokušaj manipulacije nad “zdravim razumom” prosječnog Hrvata se nastavlja, a mi građani, nastavljamo pratiti kako nam predsjednik Vlade Andrej Plenković, kao nekom djetetu od par godina, objašnjava da se radi o pet časnika ( brojeći i pokazujući prstima, jedan, dva , tri, četiri i pet) kao da mi građani ne znamo bojati do pet. Ovakva medijska komunikacija prema svima nama nije slučajna, ona je dio provedbe vlastitih ambicija i planova da sve one koji nisu uz njega, i njegove stavove proglasi protivnicima pravde, protivnicima Hrvatske itd.

Ono što Plenković pokušava je “Ubiti” svaki smisao demokracije, a s time i preuzeti apsolutnu vlast u Republici Hrvatskoj, naravno, postepeno i na jedan perfidan način. Iako je Plenković danas Vladar, nije onaj apsolutni, jer nema potrebnu dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru, i nije predsjednik, odnosno Vrhovni zapovjednik OS.

Ono što bi Plenković želio, to se nikada neće ostvariti, a to je da postane Tito novog doba, ili Tuđman koji je okupio Hrvatski narod, hrvatske branitelje koji su bez ikakve rezerve stali u obranu napadnute Hrvatske pa i oni anemični, bolesni, stari i mladi, pa i čak i maloljetni. Danas ti istinski domoljubi nisu dio politike, oni su skromni, bave se svojim poslovima, rade u industriji, poljoprivredi .. i drugo.

Mnogi će me danas nazvati Rusofilom ili Milanovićevim jatakom. Slobodno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, to je smisao demokracije. Ali ja niti sam Milanovićev jatak, niti podržavam Rusku agresiju na Ukrajina, a ne podržavam niti Izraelsku agresiju na Palestinu o kojoj ova Vlada i ne govori ništa posebno. Ja sam svoje razmišljanje dobro argumentirao…. a vi… pokušajte i vi sami razmisliti o svemu što se događa u našoj Hrvatskoj, a da ne spomenem i van nje.

Hrvatski sabor će o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, među ostalim i o NSATU,  raspravljati u utorak, a glasovati u petak.

Domovini vjeran !

Odgovori