Zagreb, 27. veljače 2025. – Dok su godinama njegovi suradnici i birači živjeli u iluziji nepobjedivosti, posljednji dani Andreja Plenkovića sve više nalikuju na politički brodolom. Bahatost i uvjerenje u vlastitu nepogrešivost zamijenjeni su panikom i izolacijom.
U ime Kluba zastupnika SDP-a, danas je zastupnica Mirela Ahmetović imala jedan nadahnjujući govor, vrijedan pažnje da ga se u cijelosti pročita.
Ono što je ostalo od bahatosti i nepogrešivosti Andreja Plenkovića vrlo je malo ili gotovo ništa. Svjedočimo ovih dana nesretnom zalasku karijere čovjeka koji je umislio da je veći od povijesti, sudbine i cijelog jednog naroda. Taj čovjek je Andrej Plenković, još uvijek aktualni predsjednik Vlade i predsjednik stranke koja je Hrvatsku dovela do ruba provalije, u vremenu kada cijeli svijet srlja u novi kaos – kaos u kojem male zemlje, poput Hrvatske, nitko ništa i ne pita.
Što je nakon gotovo devet godina Plenkovićeve samoljubive vlasti ostalo za Hrvatsku? Malo ili gotovo ništa. Cijelu zemlju ovaj je zaljubljenik u samoga sebe upregnuo u kola vlastite veličine, vješto polirane proračunskim novcem hrvatskih građana. Građana koje je Plenković svojim informacijama učinio siromašnijima, a svojom vanjskom politikom podanicima njegovih probitaka u međunarodnom okruženju.
Je li Hrvatska zbog toga postala otpornija na izazove? Nije. Postala je izloženija, služeći jedino interesima propagande i izgradnji kulta ličnosti “velikog vođe”. Cijelo vrijeme otkako traje ruska agresija na Ukrajinu, Plenković je podlo i kukavički u Hrvatskoj tražio neprijatelje Ukrajine i “pro-Ruse”, crtao nam mete na čelo, proglašavao nas agitatorima Putinove provenijencije i lagao čitav narod o naravi ratnih misija u koje je htio slati hrvatskog vojnika. Tri godine smo upozoravali da Plenković nema dobre namjere u vezi s opravdanom i legitimnom obranom Ukrajinaca od agresije. Njihovu nesreću koristio je isključivo za vlastite probitke i difamaciju oporbe. Jesmo li bili u pravu? Apsolutno.
Tko je to do kraja razobličio? Nažalost, novi američki predsjednik. O hrvatskom predsjedniku Plenković je godinama plasirao dijabolične narative, svojstvene ljudima koji su stasali u totalitarnom okruženju. Iako je hrvatski predsjednik godinama govorio o potrebi da prije svega čuvamo sebe i budemo oprezni – ali ne i gluhi na patnje Ukrajinaca – Plenković nas je bezočno htio isporučiti na ratni podij, kao glinene golubove.
Kad je nedavno novi američki predsjednik Zelenskog nazvao diktatorom, koji je maltene sam kriv što ga je Rusija napala, Plenković nije posegnuo za arsenalom objeda koje su, u pravilu, rezervirane samo za hrvatskog predsjednika i hrvatsku opoziciju. Nisam čula da je Trumpa nazvao “ruskim čovjekom” ili da je rekao da ga financiraju Rusi, ali ipak je ostao vjeran sebi – i dalje ne želi surađivati s predsjednikom koji je dobio 75 posto glasova. To je njegova osobna osveta zbog vlastitog poraza.
Postao je nebitan u Europskoj uniji. Europska komisija mu šalje prijavu za kriminal u hrvatskim šumama. Ankete mu predviđaju potop. Ostao je bez parlamentarne većine. Cirkus koji je priredio čitavoj naciji zajedno s Domovinskim pokretom – strankom koja je prevarila birače i u vrh vlasti instalirala bombaše i primitivce – zorno prikazuje kako završavaju diktatori koji se prekombiniraju.
Plenkoviću i ovoj ubogoj većini nazire se kraj. Odriču ga se i njegovi. U polovici Hrvatske HDZ još nema kandidate za lokalne izbore, jer ljudi ne žele biti Plenkovićevi gubitnici. Njegov lažni svijet, kojeg je opsjenarski gradio, urušio se. Gotovo je.
Narod kaže: “Svaka sila za vremena” ili, kako sam ja osobno prije pet godina rekla – “Ničija nije gorjela do zore”. Njegov dečko možda dolazi po njega, a do tada, svi će se njegovi “dečki” razbježati kao da ga nikada nisu poznavali. Naime, to tako ide sa svim predsjednicima HDZ-a.
Plenković će na kraju ostati sam i ucviljen. Bit će to mala kazna za sva nedjela njegova “liderstva”.
Radujem se danu kada će Hrvatska postati slobodna od Plenkovićeva ega.
