U povodu 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak, nedaleko od Pakraca, jučer, u subotu 29. travnja 2023.godine, otvoreno je spomen-područje Logor Bučje, u sklopu kojega je postavljena i spomen-ploča s imenima ubijenih i nestalih zatočenika tog logora.
Spomen-područje otvoreno je u organizaciji HDLSKL-a, Podružnice Splitsko-dalmatinske županije, u suradnji s braniteljsko-stradalničkim udrugama s područja Pakraca i Lipika te Požeško-slavonske županije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja.
Novouređeno spomen-područje otvoreno je na mjestu bivšeg srpskog koncentracijskog logora Bučje, u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Podružnice Splitsko-dalmatinske županije, u suradnji s braniteljsko-stradalničkim udrugama s područja Pakraca i Lipika te Požeško-slavonske županije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja.
Prigodnim govorima okupljenima su se obratili ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, saborska zatupnica Ana Marija Blažević i požeško-slavonska županica Antonija Jozić, a spomen-područje blagoslovio je vlč. Jozo Zorić, župnik Župe Uznesenja BDM u Pakracu.
Uz obitelji ubijenih i nestalih u nekadašnjem logoru Bučje, otvorenju je nazočio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ujedno izaslanik predsjednika Vlade, gradonačelnica Pakraca Anamarija Blažević, izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora i saborska zastupnica, županica Požeško-slavonske županije Antonija Jozić, izaslanici MORH-a i MUP-a te Hrvatske vojske i policije, predsjednici i predstavnici udruga iz Domovinskog rata, među kojima i organizatora događanja – Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Udruge logoraša Bučje Požeško-slavonske županije te Udruge invalida i civilnih stradalnika Požeštine i drugi.
Gradonačelnica Blažević, koja i sama već 32 godine iščekuje saznanja o sudbini svog djeda logoraša, izjavila je da o ovom mjestu treba govoriti i na njemu ne treba uzimati političke bodove. „Svi moramo znati što se ovdje događalo kako bi mogli i dalje tražiti istinu. Hvala svima koji njegujete i čuvate žrtvu hrvatskog naroda“, rekla je i dodala da će se na inicijativu županice Antonije Jozić, nastaviti uređivati ovo Spomen područje, jer je Bučje bilo mjesto spajanja branitelja s pakračko-lipičkog područja i branitelja s Požeštine 1991. godine. Također, pozvala je sve koji imaju ikakva saznanja o nestalima, neka jave, jer obitelji zaslužuju znati njihovu sudbinu.
Ministar Tomo Medved poručio je kako je ovo mjesto istina, tu su zli ljudi provođeni Miloševićevom idejom o velikoj Srbiji činili veliko zlo.
Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja istaknuo je napore Ministarstva i nadležnih resora radi pronalaska svih osoba nestalih u Domovinskom ratu te istaknuo da su u njegovom mandatu identificirani posmrtni ostatci 248 osoba, a prošli tjedan u Vukovaru predani su posmrtni ostatci četvorice identificiranih njihovim obiteljima.
Uspostavili smo institucionalni sustav, osnažili međuresornu suradnju, intenzivirali sve aktivnosti na terenu, unaprijedili materijalne i ljudske resurse, sve s jednim ciljem – pronaći naše nestale kako bi obitelji mogle dostojno pokopati njihove posmrtne ostatke, rekao je i poručio da se nastavlja neumorno raditi na pronalasku i razrješenju sudbina nestalih.
Medved je istaknuo i potporu Vlade bivšim zatočenicima logora kako bi ostvarili svoja prava, dodavši kako nisu toliko važni statusi i materijalna obeštećenja, koliko je važna moralna satisfakcija za sve patnje koje su bivši zatočenici srpskih koncentracijskih logora proživjeli, odnosno priznavanje počinjenih zločina i suočavanje s istinom onih koji su te zločine počinili, izvijestilo je Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Medved se osvrnuo se i na nadolazeću obljetnicu VRO Bljesak.
Ovo mjesto označava i našu pobjedu, mjesto gdje su se spojile naše postrojbe već te 1991. godine i koje zaslužuje da ga se dostojno obilježi s odgovarajućim simbolima i jasnim porukama – da se takvo zlo više nikada i nigdje ne ponovi, poručio je.
Predsjednik županijske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Ivan Turudić istaknuo je kako je spomen-područje otvoreno radi očuvanja sjećanja, ali i obveze traženja svih zatočenih i nestalih u Domovinskom ratu.
Podsjetio je da je logor Bučje mjesto nekadašnjeg zloglasnog neprijateljskog uporišta, koje prema iskazima svjedoka karakterizira izrazito nehumano postupanje prema zatočenicima koji su bili podvrgnuti ispitivanjima praćenim brutalnim fizičkim zlostavljanjima i verbalnim ponižavanjima.
Većina zatočenika bili su hrvatski branitelji i civili zarobljeni na području zapadne Slavonije, a među njima je bilo žena, djece i starijih osoba.
U spomen na sve ubijene i nestale logoraše vijence su položili i svijeće zapalili: obitelji ubijenih i nestalih logoraša zajedno s udrugama logoraša srpskih koncentracijskih logora, izaslanstvo Hrvatskog sabora predvođeno izaslanicom predsjednika Sabora, saborskom zastupnicom i gradonačelnicom Pakraca Anamarijom Blažević, izaslanstvo Vlade RH predvođeno potpredsjednikom Vlade i ministrom branitelja Tomom Medvedom, izaslanstvo Požeško-slavonske županije predvođeno županicom Antonijom Jozić, izaslanstvo gradova Pakraca i Lipika, predvođeno Miroslavom Ivančićem i Slobodanom Katunarom, koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici policije i vojske te svi ostali koji su željeli odati počast žrtvama logora Bučje.
Mjesto Bučje nalazi se 20 km istočno od Pakraca. Tu je bio vojni i administrativni centar “SAO Krajine zapad” Logor je bio u centralnom spremištu (gospodarska zgrada) gdje su bili zatočenici iz okolnih mjesta. Od kolovoza do studenog 1991, zatočenici su danonoćno ispitivani, tučeni a mnogi i ubijeni. Zatočenicima su ruke vezane lisicama, preko očiju su imali poveze, a straža ih je tukla. Zatočenik koji je bio i u Staroj Gradiški je komentirao” Gradiška je bila blagoslov u usporedbi sa Bučjem”. Liječnik iz Pakraca svjedoči kako je bio zatočen u veterinarskoj ambulanti, u sobi bez kreveta koja je prije služila kao staja. Pod je bio vlažan, dobio je samo jednu deku, a nakon nekoliko dana i spužvu za spavanje. U sobi do njega je bila zatočena odvjetnica, a još 40 osoba u drvenom spremištu. Liječnik je prepoznao neke vojnike u JNA uniformama, koji su dovodili zarobljene Hrvate u logor. Po njemu bilo je oko 150 zatočenika. Za šestoricu svjedoči da su bili ubijeni u logoru, a žene su silovane.
Što se tiče uvjeta života, treba znati da je u sobi 6×6 nas 25 do 33. Spavamo na daskama na kojima su kartoni, a na dvojicu ili čak trojicu dobivamo po jednu deku. Tople odjeće gotovo i nema. U drugoj prostoriji 3×3 je devet žena u istim uvjetima. U zgradi u dvorištu u dvije prostorije ima 40 zatvorenika. Sada sve manje dovode nove zarobljenike, a neke odvode na razmjenu. Teško je govoriti o stanju zatvorenika. Uglavnom se kod njih javlja jaki egoizam. Kod pojedinaca dolazi do pojave agresivnosti, svi su jako osjetljivi i skloni svađi. S druge strane pojavljuje se potištenost, apatija, bezvoljnost. Pojedince vode, koji su boljeg zdravlja i mlađi, raditi. Popravljaju cestu, pripremaju drva ili istovaraju kamione koji dovoze oružje. Onima koji rade daju nešto pojačani obrok.
Nakon otvorenja i polaganje vijenaca podno spomen obilježja, uzvanici su posjetili Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu, u dijelu kojega je uređen i drugi dio spomen-područja, a predstavnici Zaklade “Dr. Ivan Šreter” tom prigodom predali su vrijedne predmete vezane uz dr. Šretera, koji je zadnji put viđen u logoru Bučje.
On je jedan od najmanje 23 osobe čije su neriješene sudbine vezane za taj logor, a Republika Hrvatska još uvijek traga za 1812 osoba nestalih i smrtno stradalih u Domovinskom ratu.
