Selo Kusonje nalazi se istočno od Pakraca s kojim su spojene, na cesti prema Požegi. Po popisu stanovništva iz 1991. godine, u Kusonjima je živjelo 1101 mještanin, a po popisu iz 2021. godine u selu živi 257. mještanina.
Selo Kusonje još je 1991. godine bile četničko uporište lokalnih zapadnoslavonskih Srba odakle su već ranije stizale prijetnje i napadi nenaoružano hrvatsko stanovništvo Pakraca i okolice. Iz Kusonja i Bučja su dolazili neprestani napadi, zasjede i otmice Hrvata, kao i većina planova za napad na Pakrac.
U pomoć obrani Kusonje stigli su pripadnici “A” satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Na blagdan Male Gospe 8. rujna 1991. godine, izviđači 105. brigade i dobili su zadatak da izvrše izviđanje na bojišnici. Prošli su barikade te stigli u selo Kusonje u oklopnom transporteru.
Na barikadi pobunjenih Srba nije bilo nikoga i transporter je oprezno nastavio dalje. U opustjelom selu sve je bilo tiho, a onda je odjednom počela rafalna paljba. I dok se iznenađeni branitelji još nisu ni snašli, transporter je pogodila raketa iz ručnog bacača, zapalila ga i onesposobila. Gardisti su iskočili iz vozila i sklonili se od kiše metaka koja ih je zasipavala sa svih strana u kuću.
Hrvatski branitelji pružali su žestoki otpor sve dok su imali streljiva. Iako im je poslana pomoć, pomoć nikada nije stigla pošto poslana pomoć nije se uspjela probiti. U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kad su četnici uspjeli minirati kuću. Tada su izašli s uzdignutim rukama.
Sedmoricu zarobljenih, od kojih su dvojica bila ranjena, vezali su žicom i maltretirali ih na sve moguće načine. Nakon toga su ih prisilili da legnu na cestu i rafalima pucali po njima. Jedan branitelj ubijen je hladnokrvnim smaknućem metkom u glavu iz pištolja. Pobijene branitelje četnici su nabacali u kamion i prevezli do Rakovog potoka gdje su ih drugi dan ujutro pokopali pokraj smetlišta i mrciništa. Tek u zimu 1992. ekshumirana i pokopana.
Na istom mjestu gdje je 20 hrvatskih branitelja poginulo, napravljeno je spomen-obilježje. Prigodom druge obljetnice odavanja počasti i postavljanja spomen-vijenca, eksplozijom podmetnute nagazne mine poginule su tri osobe, a 11 ih je ozlijeđeno. Žrtve ovog zločina su bile majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje, koje je postavljalo vijenac. Događaj su dokumentirale i televizijske kamere.
Uvjeti za oslobođenje Kusonja stvoreni su nakon oslobođenja sela Dereza i Grahovljana. Akcija oslobođenja započela je u 13 sati, na sami Božić 25. prosinca 1991. godine. U akciji su sudjelovali pakrački 76. samostalni bataljun, grubišnopoljski 57. samostalni bataljun i jedan dio varaždinske 104. brigade. Grubišnošpoljci su napadali iz smjera prethodno oslobođene Dereze, 104. brigada krenula je iz smjera smetlišta na predjelu Zukva u Pakracu, a pakračka 3. satnija 76. bataljuna krenula je glavnim smjerom preko pilane i Pakre u smjeru Kusonja.
U šumama oko Kusonja, postrojbama su dodijeljeni domaći vodiči koji su ih doveli na polazne linije napada. Na položajima iznad samog sela, neprijatelj je imao minobacače kalibra 120 mm, kojima je prijašnjih mjeseci granatirao Pakrac i okolicu. Prve su prema Kusonjama krenule izviđačke patrole, ali na njihovo veliko iznenađenje, nije se previše pucalo. Nakon nekog vremena i dodatnih izviđanja, zaključeno je da je neprijatelj iz tog zloglasnog uporišta jednostavno – pobjegao!
Istog dana snage požeške 123. brigade, virovitičke 127. brigade i slatinske 186. brigade oslobađaju sela Dragović, Španovica, Kamenska, Mijači i Ožegovci na cesti Pakrac – Požega te selo Popovci na Psunju.
U muzeju Operativne zone i Zbornog područja Bjelovar izložena su dva predmeta, tad maloljetnog purgera N. L. koji je donirao svoj prikrivni prsluk s oznakom i grbom grada Zagreba i ispaljeni ručni raketni bacač M80 Zolja.
Maloljetni branitelj sudjelovao je u akciji oslobađanja sela Kusonja na Božić 25. prosinca 1991., a taj mu je događaj obilježio ratne dane jer je upravo on uputio prvu raketu u Kusonje i to iz bacača M80 Zolja.
Iako ne pomišljajući na to da će kontejner raketnog bacača postati povijesni događaj, nakon ispaljene rakete odlučio je vratiti čepiće za uši u džepić na remenu ispaljenog raketnog bacača, a bacač nositi sa sobom cijelu akciju.
Kasnije je, kaže, nakon dolaska u Zagreb i dalje sredstvo nosio na ramenu i potom ga spremio u svoj dom. Danas se prsluk i kontejner Zolje čuvaju u Muzeju Operativne zone i Zbornog područja Bjelovar kao sudionici jednog zaista simboličnog događaja.
Izvor: Povijest, Domovinski rat, Hrvatski vojnik Foto: Ilustracija
