Na današnji dan, prije 33 godine, grad Osijek zadesila je jedna od najmračnijih tragedija u svojoj povijesti. Srpski agresor, iz privremeno okupiranog područja, izveo je brutalno masovno granatiranje, koje je rezultiralo gubicima života 20 sugrađana, a preko 100 drugih bilo je ranjeno. Sirene koje su toga dana ponovo oglasile uzbunu, označile su još jedan strašan trenutak za grad koji je već mjesecima bio pod opsadom srbijanske paravojske i JNA.
Toga 2. travnja 1992. godine, Osijek je ponovno postao epicentar nesmiljenog napada, simbol tragične borbe za slobodu, ali i nezaustavljivog otpora. Granate nisu štedjele: civilni objekti, domovi, škole, bolnice – ništa nije bilo pošteđeno. No, uprkos masovnim razaranjima i velikim ljudskim žrtvama, Osijek je hrabro stajao, branio se, i nikada nije pokleknuo.
Ovaj dan podsjeća na ono što je Osijek preživio, ali i na ono što nikada ne smijemo zaboraviti. Povijest ovog grada ne piše samo o tragediji, već i o hrabrosti, otporu i nadi. No, nažalost, unatoč mnogim žrtvama i ogromnim razaranjima, prava i pravda za žrtve još uvijek čekaju.
U ratnom razdoblju od 1991. do 1994. godine, Osijek je bio srpljen pod kontinuiranim napadima. I dok su heroji tog vremena izdržavali svaki napad, grad je istovremeno postajao simbol uništenja. Samo od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. godine, više od 5000 ljudi bilo je hospitalizirano zbog ratnih ozljeda, a 954 osobe izgubile su život. Rane su ostale neizbrisive – kako na tijelu, tako i u dušama svih onih koji su preživjeli.
Ratna šteta na stambenim i gospodarskim objektima Osijeka procijenjena je na više od 4,3 milijarde tadašnjih DM-a, a samo u tom periodu uništeno je između 15.000 i 20.000 objekata. Grad, uništen u temeljima, ali nikada pokoren, još uvijek nosi te rane, koje nisu nikada bile nadoknađene. Ni od Srbije, ni od međunarodnih institucija. Haški sud nije donio presude za te zločine, a Osijek nikada nije dobio niti centa kao odštetu za počinjenu štetu.
No, 33 godine nakon tih strašnih dana, Osijek je tu. Živ, ponosan i nepokolebljiv. Danas, kada se sjećamo tih strahota, također sjećamo i nade koja je tih godina bila prisutna među svim Osječanima, unatoč svim tragedijama. Nade koja je kasnije prerasla u povjerenje, solidarnost i obnovu. Osijek, grad hrabrosti, ponovno je oživio. Niti vrijeme, niti ratovi, nisu uspjeli uništiti njegov duh.
Osijek danas nije samo grad s bolnom prošlošću. On je grad koji je iz tih rana izrastao, koji je naučio vrijednost slobode i mira, ali nikada nije zaboravio. Iako još uvijek čeka pravdu, Osijek je i dalje primjer snage, ponosa i nade. Grad koji se ne povinuje, koji pamti, ali i ide naprijed – zajedno sa svim svojim ljudima.
U danima koji dolaze, ne zaboravimo sve one koji su dali svoje živote za našu slobodu. Ne zaboravimo žrtve, ali ne zaboravimo ni hrabrost svih onih koji su u tim danima pokazali što znači biti Osječanin, što znači biti Hrvat. Na današnji dan, Osijek se sjeća, i ponosno ponosno korača naprijed, ne zaboravljajući svoju prošlost, ali usmjeren ka boljoj budućnosti.
Osijek – nikada zaboravljen, uvijek ponosan.
