Općina Antunovac smještena je pet kilometara južno od Osijeka, a čine je dva naselja – Antunovac u kojem je i sjedište općine i Ivanovac u kojem je sjedište Župe. Između Antunovca i Tenja (Tenje) i danas se nalazi farma muznih krava Orlovnjak.
Prije 31. godinu na današnji dan u ranim jutarnjim satima, nakon jake topničke pripreme, brojne neprijateljske snage napale su položaje istoče obrane Antunovca, Orlovnjak. Hrvatski malobrojni branitelji držali su liniju do 17 sati, kada je neprijatelj ipak s bočne strane iz pravca Seleša došao braniteljima s leđa. Tada, u obrani Orlovnjaka poginuli su : Stjepan Brezinšak, Franjo Ciraki, Milan Gajčić, Darko Kišurek, Miroslav Klarić poginuo na Bricinom Bunaru, Ivica Lovrić, Ivan Vadlja i Miroslav Varga.
Početkom listopada 1991. na prvoj crti obrane kod farme Orlovnjak, agresorska JNA zajedno s pobunjenim četnicima iz Tenje i okolnih mjesta, te iz Srbije, zarobila je i ubila osmoricu naših sumještana, Antunovčana i Ivanovčana, hrabrih hrvatskih branitelja. Milu Mišića su nakon zarobljavanja, ubrzo i razmijenili.
Miroslav (Franjo) Klarić, Stjepan (Blaž) Brezinšćak, Franjo (Josip) Ciraki, Milan (Dušan) Gajčić, Darko (Andrija) Kišurek, Ivica (Ilija) Lovrić, Ivan (Mijo) Vadlja i Miroslav (Rozalija) Varga vodili su se kao nestali, ali su njihovi posmrtni ostaci pronađeni i sahranjeni.
Na 31. obljetnicu, brojna obitelj poginulih, suborci, udruge proizašli iz Domovinskog rata, načelnik općine Antunovac Davor Tubanjski s izaslanicima, župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić, izaslanstvo osječke PU načelnik Ladislav Bece i njegov zamjenik Dario Premec, položili su vijence i zapalili svijeće u čast i spomen na žrtvu koju su dali Miroslav, Stjepan, Franjo, Milan, Darko, Ivica, Ivan i Miroslav.
U prigodnim riječima obratio se jedan od zapovjednika obrane Antunovca, bojnik Stjepan Šerić ;
Danas 31 godinu u ovo vrijeme trajao je napad na Orlovnjak. Neprijatelj je iz smjera Tenja s bitnicom od 122 mm , drugom bitnicom od 122mm iz smjera Klise, raketnom bitnicom iz smjera Tenja, dvije minobacačke bitnice iz starog Tenja, sve je to bila priprema koja je započela u 8 sati na današnji dan . Na crti obrane su se se branila naša dva voda. S lijeve strane bio je vod iz Vuke nalazio se naš 3. pješački vod. U 10. sati, naš zapovjednik Zvonko Pongrac zapovjede pojačanje s još jednim vodom na desnu stranu ( Bricin bunar), dok neprijatelj napada s jednom satnijom iz 2.mehanizirane bojne iz pravca Seleša koji zaobilaze naše snage i zaposjeda položaje gdje su djelovali naši minobacači. Nakon toga, obrana je popustila, neprijatelj je bio nadmoćan i brojčano i u oklopu. Naši branitelji su se izvukli osim prvog voda koji je došao, on je ostao u okruženju do 17 sati, kada dolazi pojačanje iz Osijeka 5 pješačke bojne i 3.pješačke bojne iz Čepina, te ivanovačake satnije, koji zaposjedaju novu liniju obrane, oko 1,5 km od starih položaja. Orlovnjak se branio od sredinom svibnja . 5 mj. gdje su antunovčani branili i održavali obranu Orlovnjaka, u tome smo i spasili tisuće muznih krava i većinu mehanizacije s farme .
Jedan od zapovjednika obrane Antunovca – bojnik Stjepan Šerić
Župan Ivan Anušić i sam sudionik bitke na Orlovnjaku prisjetio se današnje tragedije ;
Prije 31. godinu na Orlovnjaku, na položaju farme Orlovnjak, antunovačka satnija je držala liniju ujutro u 8 sati, točno kada je započeo njihov napad. Sedam hrvatskih branitelja je tada ovdje poginulo, a za petoricu još i danas ne znamo gdje su im grobovi. Jedan je bio zarobljen i uspjeli smo ga zamijeniti. Nestali se vode i dan danas i nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Taj dan je bio jedan od najtragičnijih dana Antunovca. Početak otvorene i brutalne agresije koja se kasnije i pokazala na cijeloj teritoriji RH. Nakon toga, 20.11.1991. godine, dogodio se i pad Seleša, i nakon toga 5.12.-og pad i samog Antunovca. Svo to vrijeme držala se linija i to južna linija grada Osijeka koja se uspjela držati dovoljno dugo, naravno, i uz pomoć Laslova, Ernestinova, Tenja i Ivanovca. I na kraju uspjeli smo obraniti Jug, odnosno južni dio grada Osijeka i spriječili smo presijecanje Osijeka što je i bio konačni plan srpske vojske, četnika i svih onih koji su tada bili s njima. Bitno je, naravno, se sjetiti svih onih koji su svoje živote ostavili. To su mladi ljudi bili, to su ljudi koji su bili na pragu punoljetnosti, neki nisu bili ni punoljetni, a ostavili su svoje živote za današnju Hrvatsku, za slobodu koju uživamo, koju živimo. I ponovit ću, svaki put ponovim, oni su najteži dio posla napravili, na nama još ostaje da taj posao uradimo onako kako su to oni vidjeli, kako smo to vidjeli kada smo krenuli u obranu i kada smo imali želju za samostalnošću Republike Hrvatske. I naravno trebamo se sjećati. Ono bitno, a što je po meni političko pitanje u ovom trenutku, je pitanje nestalih. Još uvijek ljudi koji su sudjelovali u ovom zločinu, ljudi koji su sudjelovali u prikrivanju, na kraju krajeva, tragova zločina, su ovdje, žive ovdje, politički su aktivni, politički funkcioniraju, imaju apsolutno sve povlastice od strane Hrvatske. Ti ljudi, ljudi s povlasticama Republike Hrvatske ne želeći reći samo jednu informaciju, a to je gdje su sahranjeni, gdje su posmrtni ostaci tih ljudi? Gdje obitelj može zapaliti svijeću? Više nitko ne traži krivca, više nitko ne traži niti da netko odgovora, to je gotovo i nemoguće, prvenstveno, na kraju krajeva, sve mi izgleda da je to tako i rađeno, ali da se da informacija, da se da podatak koji može biti i anoniman, ne mora se znati od koga je došao, da ovi ljudi koji dolaze iz godine u godinu pronađu bar jednu kost koju mogu sahraniti. Da imaju mjesto gdje će zapaliti svijeću, na dan njihove pogibije, na dan Svih Svetih i svih onih katoličkih blagdana koji mi obilježavamo. Ovu liniju obrane farme Orlovnjak je držao 21 hrvatski branitelj. Kada je neprijatelj okupirao ovo područje i zarobio civile nije ih smio dirati. Po niti jednoj međunarodnoj konvenciji ili po nikakvom pravu ratovanja civile se nije smjelo dirati. A neprijatelj, ne samo da je pobio hrvatske civile, nego su se iživljavali na njima. Zna se točno, praktički, tko je sve sudjelovao u tome napadu, jer su postrojavanje neprijatelja snimali su odmah ujutro, davali su izjave, snimali se na tenkovima i oklopnim vozilima i tako dalje. Neki su još uvijek tu u Tenju. Zašto ih se ne pita? To nije pitanje za mene, ja nisam onaj koji o tome odlučuje, da odlučujem ja bih to odradio davnih dana. A to se još nije dogodilo, vjerojatno se neće niti dogoditi. Iz razno raznih okolnosti u kojima se Hrvatska nalazi. Što je moja poruka? Rat koji je bio 1991. godine je rat koji je Srbija izgubila, a tako i ideju o Velikoj Srbiji. Danas, ako to želimo, suživot i uzajamno poštovanje i uvažavanje između Hrvatskog i Srpskog naroda, srpske zajednice koja živi u Hrvatskoj, jednostavno se mora to pitanje riješiti. Dok se te stvari ne riješe, vječito će se postavljati pitanje, vječito će se ta tema vraćati nazad i ta tema će prevagnuti i onda ćemo imati isti problem. I poruke srpskoj zajednici i njihovoj aktualnoj srpskoj politici koja vodi.; To moraju reći, jer inače politika koja je pred nama neće biti dobra niti za nas niti za njih. Ova pitanja nestalih se mora riješiti.
župan O-B županije Ivan Anušić
Do sadašnji predsjednik udruge gospodin Ilija Lovrić, koji evo na žalost nije dočekao da se pronađe njegov sin koji je u vrijem nestanka jedva imao 18 godina. On je jedan od četiri osobe koje još tražimo s područja općine Antunovac i jednina poruka koju ponavljamo na svakome polaganju, na svakim ovakvim obljetnicama je da oni koji znaju gdje su ti njihovi grobovi, gdje su sahranjeni, gdje su ubijenim, enak kažu, da ih možemo dostojno sahraniti i obiteljima pružiti utjehu i mir.
Predsjednica Udruge obitelji nestalih i nasilno odvedenih branitelja Domovinskog rata Osijek- Marija Dujić
Molitvu ispred spomen obilježja na Orlovnjaku vodio je župnik Andrija Vrbanić.
