Burno u Saboru! Zatražen opoziv Vlade, oporba optužuje Plenkovića da je glava hobotnice. Saznajte detalje žestoke rasprave i međusobnih optužbi.
ZAGREB – Hrvatski sabor danas je bio poprište žestokog obračuna vladajućih i oporbe, a na dnevnom redu našla se inicijativa za opoziv Vlade Andreja Plenkovića. Rasprava o povjerenju Vladi ubrzo se pretvorila u salvu teških optužbi, pri čemu je oporba premijera izravno prozvala zaštitnikom korupcije i “glavom hobotnice” otpadne mafije. Sjednicu su obilježile brojne uvrede, prekidi i podjele opomena zbog zlouporabe povreda Poslovnika.
Atmosfera u sabornici ovoga tmurnog i maglovitog jesenskog jutra mogla se rezati nožem. Ono što je trebalo biti jedno od najvažnijih godišnjih izlaganja – predstavljanje Godišnjeg izvješća o radu Vlade Republike Hrvatske koje tradicionalno podnosi predsjednik Vlade Andrej Plenković – pretvorilo se u prvorazredni politički spektakl, obilježen žestokim uvredama, salvama opomena i, u konačnici, dramatičnim napuštanjem sabornice od strane gotovo cjelokupne opozicije.
Umjesto konstruktivne rasprave o smjeru u kojem država ide, svjedočili smo pravom rovovskom ratu u kojem su se s jedne i druge strane saborskih klupa ispaljivale teške optužbe. Parlamentarna govornica pretvorena je u poligon za obračune, a institut “povrede Poslovnika” još jednom je zloupotrijebljen do krajnjih granica kako bi se političkim suparnicima nanijela što veća šteta. Sjednica je od samog početka krenula u potpuno nepredviđenom smjeru, a glavna tema nije bio gospodarski rast, inflacija ili vanjska politika, već – smeće.
Most: “Sve vodi do premijera”
Prvi je u ime Kluba zastupnika Mosta istupio Miro Bulj, koji je svoj govor usmjerio na problematično gospodarenje otpadom i navodne veze najviših državnih dužnosnika s osobama iz tog miljea. Bulj se referirao na izjave Andrije Mikulića, glavnog državnog inspektora, tvrdeći da je njegovo najavljeno imenovanje u Europol zapravo nagrada za “odrađen posao u Hrvatskoj”.
“Izjava Andrije Mikulića ‘Uskoro ću u Europol, ne možeš ništa sam’, govori da je glava hobotnice Andrej Plenković lobirao za njega”, ustvrdio je Bulj, pitajući se je li premijer lobirao za Mikulića jednako kao za Primorca, Vujčića ili Pejčinović Burić.
Bulj je otišao i korak dalje, izravno optuživši premijera: “Glava hobotnice otpadne mafije je premijer Andrej Plenković. To, narode, nemojte zaboraviti.” Zastupnik Mosta podsjetio je na ujedinjenje inspektorata, tvrdeći da je upozoravao kako će to omogućiti kontrolu nad kriminalom oko otpada. Vladajuće je optužio za povezanost s Petrom Pripuzom, ali nije poštedio ni platformu Možemo!, koju je prozvao da šuti jer ih Pripuz navodno “kljuka eurima”.
Možemo!: “Premijerova strategija je upravljanje krivnjom”
U ime Kluba zastupnika Možemo! govorila je Sandra Benčić, koja je oštro kritizirala premijerovo odbijanje preuzimanja odgovornosti za afere i probleme u državi, s posebnim naglaskom na ekološke katastrofe. Osvrnula se na premijerovu izjavu da bi se oporba trebala ispričati građanima zbog situacije u Gospiću.
“Opozicija, koja je cijelo vrijeme upozoravala na to što se događa u Gospiću, treba se ispričati, a ne on koji je zakonodavno, institucionalno, previdima i namjerom omogućio da se zatruju Gospić i Lika”, izjavila je Benčić.
Nabrojala je niz afera vezanih za otpad (Poznanovec, Benkovac, Belišće…), ističući kako je premijerov odgovor uvijek isti – “nije znao”.
“Jedina strategija koju za upravljanje ovom državom Plenković ima jest strategija upravljanja krivnjom. Nije riješio nijedan strateški problem države, već se isključivo bavio svojim imidžom”, zaključila je Benčić, poručivši da premijer koji ne govori istinu narodu mora otići.
Kaos u sabornici i pljuštanje opomena
Oporbeni istupi izazvali su burne reakcije iz redova vladajućih, ali i međusobne obračune opozicije, što je rezultiralo nizom traženja povreda Poslovnika. Zastupnik Hrvoje Zekanović koaliciju Možemo!, SDP-a i Mosta nazvao je “političkom nakazom”, usporedivši je s Frankensteinovim čudovištem.
HDZ-ovci su oštro uzvratili Sandri Benčić. Marko Pavić ju je prozvao zbog afera u Zagrebu, spominjući Jakuševec i navodnu korupciju, dok je Ante Sanader optužio Benčić za licemjerje vezano uz odlagalište u Poznanovcu. Sve je rezultiralo salvom opomena koje je predsjedavajući podijelio zastupnicima, uključujući i samu Sandru Benčić, zbog korištenja povrede Poslovnika za replike.
Ekološki rat: Lika protiv Jakuševca
Rasprava je eskalirala kada se potegnulo pitanje katastrofalnog gospodarenja otpadom, pri čemu su vladajući i oporba koristili ekološke afere kao glavno oružje za međusobnu diskreditaciju. Oporba je žestoko napala HDZ zbog afere s ilegalnim odlaganjem opasnog otpada u Lici, dok su HDZ-ovi zastupnici uzvraćali udarce podsjećajući na probleme sa zagrebačkim odlagalištem Jakuševec.
Prve iskre frcale su kada je zastupnik Mosta Nikola Grmoja optužen da svojim “populističkim izjavama nanosi veću štetu Lici i Ličanima od bilo kojeg otpada.” Uslijedila je i reakcija Hrvoja Zekanovića, koji se pozvao na članak 238. Poslovnika, istaknuvši kako “najveću štetu Hrvatskoj trenutno radi politički Frankenstein sastavljen od SDP-a, Mosta i stranke Možemo!”. Taj oporbeni blok Zekanović je optužio za plašenje naroda, nazvavši njihovo djelovanje “veleizdajom”, što je odmah sankcionirano opomenom od strane predsjedavajućeg.
No, lavina je već bila pokrenuta. Marin Piletić iz redova vladajućih odmah je prebacio fokus na glavni grad, podsjetivši na “najveću ekološku katastrofu” koja se potencijalno nalazi na zagrebačkom Jakuševcu, svega nekoliko kilometara od vodospreme u Velikoj Gorici. Napad na zagrebačku vlast predvođenu platformom Možemo! nastavio je Ljubomir Kolarek, prisjećajući se štrajka radnika Čistoće kada je Zagreb bio “pun smeća i smrdio”. Mislav Herman otišao je korak dalje, izravno prozvavši Sandru Benčić zbog dva odrona na Jakuševcu u kojima je teško stradao jedan radnik, optužujući ju da nikada nije zatražila odgovornost gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Sandra Benčić i Ivana Kekin nisu ostale dužne. Kekin je u svojoj replici naglasila kako zagrebačka vlast, za razliku od HDZ-a, preuzima odgovornost i rješava probleme koje je ostavila bivša administracija Milana Bandića, s kojom je upravo HDZ godinama “šurovao”. Poentirala je teškom optužbom: “Sve to ne mijenja činjenicu da dok ste vi na vlasti, mafija odlaže 37.000 tona otpada u Gospiću!”
Ova razmjena vatre dovela je do potpune konfuzije i gubitka kontrole nad sjednicom. Predsjedavajući je doslovno morao dijeliti opomene kao na tekućoj trci, pokušavajući smiriti zastupnike koji su si međusobno dobacivali iz klupa. Piletić se ponovno javio spominjući “lokalitet Savica-Šanci” i optužujući oporbu da ne zna koliko im je kamiona opasnog otpada mafija tamo istovarila. Oporbeni zastupnici, poput Marina Živkovića i Jelene Miloš, uzvraćali su argumentom da su na Savici otpad odlagali HEP i INA te da je to područje u većinskom državnom vlasništvu.
Stanke kao uvod u bojkot: Dekice, čaj i “Zemlja Dembelija”
Kada je postalo jasno da se “povredama Poslovnika” ne može unedogled voditi rasprava, prešlo se na traženje stanki, što je bio jasan uvod u ono što će uslijediti – napuštanje sabornice.
Prvi je stanku zatražio Nino Raspudić, čiji je govor odisao sarkazmom i gorčinom. U svom prepoznatljivom stilu, pozvao je hrvatsku javnost da si u ovo “tmurno i maglovito jesensko jutro bar malo dade oduška”, skuhaju topao čaj, uzmu dekicu i poslušaju “polusatni govor premijera te zamisle da žive u toj sretnoj, prosperitetnoj zemlji Dembeliji”. Raspudić je oštro upozorio na brkanje uzroka i posljedica u aferi s ličkim otpadom, istaknuvši kako premijer Plenković možda nije osobno sjedio za upravljačem niti jednog od 1.500 šlepera koji su dovezli otrovni otpad u Liku, ali da “itekako ima političku odgovornost”. Naglasio je da bi zbog ovakvih propusta Vlada trebala pasti. Posebno je poentirao na temi trajnog narušavanja povjerenja građana u institucije, dotaknuvši se i zdravstvenog sustava te afere sa “60 tisuća beba cijepljenih sumnjivim bugarskim cjepivom“.
Marijana Puljak iz stranke Centar nastavila je u istom tonu, nazivajući nadolazeće premijerovo izvješće “blokom reklama”. “Deseto izvješće, deset godina iste reklame. Rekordna plaća, rekordna zaposlenost, rekordni rast. Vlada broji rekorde, a građani i poduzetnici broje račune,” oštra je bila Puljak. Optužila je vlast za nebrigu o poduzetnicima, rastuću inflaciju od gotovo 5%, nefunkcioniranje sustava upozorenja tijekom požara u Omišu, te za uvođenje novih nameta kako bi se financirala “stranačka vojska od 10.000 poslušnika”. Njezin je istup izazvao žestoku reakciju HDZ-ove Danice Barićević, koja je optužila Puljak za “nemaštovitost” i “teroriziranje javnosti glupim upadicama”, zbog čega je i sama zaradila upozorenje i opomenu predsjedavajućeg zbog neprimjerenog rječnika.
Konačni udarac i masovni izlazak ljevice
Vrhunac napetosti dogodio se tijekom izlaganja Mirele Ahmetović u ime Kluba zastupnika SDP-a. Ahmetović je održala jedan od najžešćih govora dana, najavivši konačni potez oporbe. “Ne pada nam na pamet sudjelovati u Plenkovićevoj predstavi dok bude trijumfalno mantrao o povijesnom BDP-u, o rastu plaća i mirovina,” poručila je Ahmetović, nazvavši premijera “prodavačem magle”.
U svom ekspozeu secirala je stanje u državi: od stotina tisuća građana koji nemaju svog liječnika, preko brutalnog rasta troškova života koji pogađa umirovljenike (kojih je u zoni siromaštva dvostruko više od EU prosjeka), do željezničke infrastrukture gdje “vlakovi iskaču iz tračnica, a prugama se juri brzinom iz 19. stoljeća”. Ahmetović je zaključila kako je Vlada “smećarskoj mafiji prostrla crveni tepih”, dok je Hrvatsku pretvorila u ring u kojem poduzetnici ratuju s birokracijom, mladi s cijenama nekretnina, a umirovljenici vode najkrvaviju bitku sa svojim mirovinama. Svoj je govor završila snažnom porukom: “Mi vam u tom gledalištu sjediti nećemo, za nas ste bili i ostali najslabija karika. Zbogom!”
Nakon njezinih riječi, članovi SDP-a, Možemo! i dijela ostalih oporbenih stranaka ustali su i demonstrativno napustili sabornicu. Bilo je to snažno vizualno i političko očitovanje potpunog loma u komunikaciji između vlasti i opozicije.
HDZ-ov odgovor: Kompleks uspjeha i sindrom napuštanja
Ostavši u polupraznoj sabornici, vladajući su odmah krenuli u protuofenzivu. Zastupnici HDZ-a iskoristili su izlazak oporbe kako bi poentirali na njihovom, kako su ga nazvali, “kukavičluku”. Nikola Mažar usporedio je potez SDP-a s povijesnim napuštanjem Sabora 1990. godine kada se glasalo o samostalnosti Hrvatske, kazavši: “Vuk dlaku mijenja, ćud nikada. Neka ljudi vide da je sve isto.” Josip Borić se nadovezao, tvrdeći da oporba bježi jer “imaju probleme s brojkama i rezultatima ove Vlade“.
Konačnu obranu Vlade i uvod u samo izvješće premijera dao je Ante Sanader u ime Kluba HDZ-a. Sanader je izlazak oporbe okarakterizirao kao odraz nervoze i dubokog kompleksa zbog uspjeha Plenkovićeve administracije. “Najviše nervoze izazivaju uspjesi i rezultati koje postiže ova Vlada, a za što ju je narod nagradio trećim mandatom,” rekao je Sanader. Upozorio je kako oporba ne može podnijeti činjenicu da Hrvatska napreduje unatoč teškim vremenima, ratu u Ukrajini i energetskim krizama. “Znamo da oni imaju onu mantru koju je Most davno radio, a to je ‘napakuj Andreju’, jer Andrej Plenković je problem i uspjeh je Andreja Plenkovića na čelu ove Vlade,” zaključio je Sanader, pokušavajući vratiti fokus na dnevni red.
Današnji događaji u Hrvatskom saboru jasno pokazuju do koje je mjere polarizirana hrvatska politička scena. Umjesto sučeljavanja argumenata, svjedočimo sučeljavanju ega i političkih strategija destrukcije. Dok premijer čita izvješće pred svojim stranačkim kolegama, a oporba daje izjave novinarima po saborskim hodnicima, ostaje otvoreno pitanje: tko u ovom političkom ringu zapravo pobjeđuje, a tko, kao i obično, plaća najveću cijenu ovakvih predstava? Građani, svakako, imaju o čemu razmišljati dok zbrajaju svoje račune i gledaju vijesti o novim ekološkim aferama.
Sudeći po uvodnim govorima, rasprava o opozivu Vlade bit će duga i iscrpljujuća, a političke napetosti u Saboru dosegnule su vrhunac.
What do you feel about this post?
Like
Love
Happy
Haha
Sad
