Okupacija Tordinaca ostavila je duboke rane. Obilježeno je 35 godina od stradanja uz svetu misu i počast za 60 poginulih i nestalih mještana.
Tordinci su i ove godine, na 35. obljetnicu progona i stradanja svojih mještana, zastali u tišini. Prisjećanje na teške dane s jeseni 1991. godine iznova je oživjelo slike straha, boli i neizvjesnosti, ali i neizmjerne hrabrosti branitelja koji su svojim životima branili slobodu. Danas, više od tri desetljeća kasnije, rane su i dalje prisutne, no mjesto odiše nadom i novim životom koji je iznikao iz pepela razaranja.
Svečanost obilježavanja započela je svetom misom za sve ubijene, nestale i umrle branitelje te mještane s područja Općine Tordinci. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik Ladislav Dort, čija je propovijed duboko dirnula sve okupljene. U svom je obraćanju naglasio težinu oporavka nakon ratnih stradanja, postavljajući bolno, ali ključno pitanje: kako zacijeliti rane onih koji su izgubili najmilije i svoje domove?
“Ljudi koji su preživjeli neku tešku nesreću ili bolest obično moraju proći mukotrpno razdoblje oporavka. Ponekad čovjek mora ponovno učiti živjeti, ponovno pronaći sigurnost, povjerenje i mir. A što je s onima čija je duša ranjena? Što je s ljudima koji su izgubili svoje najmilije, svoj dom, svoju sigurnost i sve ono što su godinama gradili?”, upitao je župnik Dort, podsjetivši da i nakon toliko godina postoje rane koje još bole, prazna mjesta za stolom i pitanja bez odgovora.
U svojoj je propovijedi upozorio na zamke mržnje. Istaknuo je kako kršćansko opraštanje ne znači zaborav, opravdavanje zločina ili odustajanje od istine i pravde. “Zlo treba nazvati pravim imenom. Žrtve se ne smiju zaboraviti, a istina se mora tražiti. Ali Isus nas upozorava na još jednu opasnost: da zlo koje smo pretrpjeli ne nastavi živjeti u nama. Da mržnja ne postane nasljeđe koje ćemo predati svojoj djeci i unucima”, poručio je, dodajući kako je najveći spomenik pokojnicima upravo zajedništvo, vjera i ljubav koju ostavljamo budućim naraštajima.
Nakon svete mise, formirana je dostojanstvena kolona sjećanja. Prošavši glavnom ulicom, okupljeni su stigli do Spomen-obilježja masovne grobnice ispred katoličke crkve, gdje je održana komemoracija, polaganje vijenaca i paljenje lampiona. Počast žrtvama odali su brojni visoki uzvanici. U ime državnog i županijskog vrha prisustvovali su izaslanik predsjednika Vlade RH i ministra obrane, general bojnik u mirovini Željko Živanović, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Stipo Rimac te predstavnici Vukovarsko-srijemske županije predvođeni Markom Dikonićem, zamjenik Zoltan Čerepeš, predsjednica općinskog vijeća Karmela Horvat, načelnici prijateljskih općina (Milan Grubač, Marko Barun, Dragan Sudarević, Hrvoje Drinovac, Mario Matić, Anđelko Dobročinac) te Davor Dežić u ime PU vukovarsko-srijemske.
Ispred UDVDR VSŽ Vlado Smolčić i Tomislav Drinovac, Jakov Milanović – Brada ispred 109. brigada ZNG-a Vinkovci, Anđelko Kralj (Udruga dragovoljaca Tomislav Merčep RH iz Ćelija) te Damir Kovačević – Abid (UDVDR općine Tordinci), te ravnatelj osnovne škole u Tordincima Antun Maletić s dragovoljcima i braniteljima i izaslanici DVD-a Tordinici i nogometnog kluba.
Tokom svečanosti, učenica 7. razreda Petra Andričević, pročitala je pjesmu Tvrđava koja se ne predaje” (autora Jure Kaštelana), a imena žrtava potom je pročitala učenica 8. razreda Franka Maletić.
Komemoracija je završila molitvom i blagoslovom ispred spomen-obilježja, a predvodili su Župnik Ladislav Dort, biskup Jasmin Milić i nadglednik/biskup Matej Lazar Kovačević.
Načelnik Općine Tordinci, Davor Adžić, u svom se emotivnom obraćanju osvrnuo na povijesnu važnost otpora koji su Tordinčani pružili.
“Trideset i pet godina nakon, Tordinčani se sjećaju teškog dana za mnoge od njih koji su izgubili članove obitelji. Iako, ne možemo baš reći da je to samo tužna obljetnica, jer su naši branitelji na današnji dan pružili zaista jak otpor neprijatelju, što je u ratnoj literaturi opisano kao ‘Bitka za Tordince'”, istaknuo je Adžić. Pojasnio je kako je mjesto bilo doslovno okruženo sa svih strana teritorijem pod kontrolom neprijatelja, no branitelji su uspjeli nanijeti ozbiljne gubitke napadačima. Tek nakon njihovog povlačenja prema Nuštru, u mjesto su ušli pripadnici zloglasnih “Arkanovaca”, nakon čega je uslijedio masakr nad civilnim stanovništvom.
Adžić je naglasio koliku je žrtvu podnijela ova zajednica: “Za jedno malo mjesto, koje je tada imalo nešto više od tisuću stanovnika, kada čujete da je 57 poginulih iz Tordinaca, a šezdeset ukupno iz općine, svima je jasno kolika je to žrtva. Tragamo za još troje mještana iz Tordinaca, a na razini cijele općine za još njih 11.” Unatoč tragediji, načelnik je izrazio ponos zbog uspješnog povratka i obnove. Tordinci danas žive punim plućima, bilježe porast broja učenika i imaju novoosnovani vrtić. “Zlo nikad nema zadnju riječ – nakon tog zla, život je pobijedio”, zaključio je načelnik.
Sjećanja na samo jutro napada, 25. listopada 1991., i dalje lede krv u žilama onih koji su ga preživjeli. Jedan od sugrađana podijelio je svoje mučno svjedočanstvo o danu kada se pakao sručio na selo.
“Bilo je gadno. Teško mi je o tome pričati, jer to je bio pravi pakao. Sa svih strana okruženi, padala je granata za granatom. Lete krovovi, leti sve na sve strane. Tenkovi su se čuli cijelu noć kako polako dolaze i bruje, sve bliže i bliže. Negdje prije šest sati ujutro počeo je teški napad. Lega sam na ulicu, pod kuću… Kad mi je tenk prišao na 200 metara do kuće, morao sam pobjeći. Nema tu izgleda, panika. Niste nikad bili u tome pa ne znate kako je. To je strašno.”
Vojna povijest bilježi kako je prvi izravni pješačko-oklopni napad na Tordince odbijen još 6. rujna 1991. godine, kada su branitelji uz potporu 109. brigade nanijeli velike gubitke JNA. Ta je obrana imala ključnu stratešku ulogu jer je na sebe vezala goleme neprijateljske snage tijekom presudne bitke za Nuštar. No, završni, odlučujući napad 25. listopada donio je neopisivu silinu. Udarnu snagu činila je 12. proleterska mehanizirana brigada JNA s oko 60 tenkova i 90 oklopnih vozila, kojom je zapovijedao pukovnik Boro Ivanović, uz potporu paravojnih postrojbi “Arkanovaca”.
Unatoč strašnoj nadmoći, malobrojni branitelji priredili su agresoru neočekivan otpor. U uličnim borbama iz neposredne blizine uništeno je šest tenkova JNA i tri oklopna transportera. Posebno se istaknuo heroj Ninoslav Marjanović, koji je bestrzajnim topom samostalno uništio šest tenkova prije nego što je položio svoj život na oltar domovine. Kada je ponestalo protuoklopnih projektila, donesena je teška odluka o povlačenju. Deseci branitelja i civila spas su potražili očajničkim probojem i preplivavanjem ledene rijeke Vuke pod kišom metaka. Branitelji su u ovoj višetjednoj epopeji iz stroja izbacili do 200 agresorskih vojnika, što je bio jedan od najtežih udaraca za JNA na ovom ratištu.
Upravo su ti teški vojni gubici izazvali sadistički nagon za odmazdom nad preostalim civilnim stanovništvom. Po ulasku u selo, brutalno su ubijena 22 civila.
Tijekom Domovinskog rata u selu Tordinci poginulo je, ubijeno ili nestalo ukupno 57 osoba. Od tog broja, 43 žrtve su mještani Tordinaca, dok 14 osoba dolazi iz drugih mjesta, uključujući Vinkovce, Antin, Aljmaš i Zagreb. Tragična bilanca uključuje pronalazak tri masovne grobnice iz kojih je ekshumirano 31 tijelo te još devet pojedinačnih ekshumacija, što ukupno čini 40 pronađenih žrtava. Za tri osobe još se uvijek traga.
Samo tijekom bitke za Tordince, 25. listopada 1991. godine, stradale su 43 osobe – 32 mještana i 11 branitelja iz drugih mjesta. Preostalih 14 žrtava stradalo je u drugim terminima. U ovu raščlambu nisu uvršteni mještani stradali na drugim ratištima, poput Ilije Podrugovića i Ivana Lovakovića koji su nestali ili poginuli u Vukovaru i Borovu naselju, te Rajka Novakovića koji je nestao i ubijen tijekom okupacije sela.
Vrhunac neljudskosti i morbidnog nastojanja da se izbriše svaki pijetet prema žrtvama dogodio se pokraj do temelja razorene katoličke crkve Presvetog Trojstva u Tordincima. Agresor je iskopao jamu dugu 25 metara u koju su pobacana mrtva tijela. U toj masovnoj grobnici pronađeno je 208 tijela. Međutim, povijesna istina otkriva zastrašujući detalj ovog mračnog čina: od tih 208 poginulih, najmanje oko 170 pripadalo je neprijateljskoj agresorskoj vojsci i paravojnim srpskim formacijama koji su stradali napadajući Tordince. Kako bi maksimalno ponizili hrvatske žrtve i obezvrijedili njihov pijetet, agresori su u istu tu masovnu grobnicu, zajedno sa ubijenim hrvatskim civilima, pobacali i lešine ubijene te uginule stoke.
Ekshumacije žrtava provodile su se godinama. Iz prve otkrivene masovne grobnice 1999. godine ekshumirano je pet osoba, dok je 2004. godine pronađeno čak 26 tijela, među kojima i dvoje neidentificiranih. Uz navedeno, dvije osobe ranjene u bitci naknadno su preminule u bolnici, dok su tri osobe srpske nacionalnosti poginule tijekom bitke sahranjene neposredno nakon sukoba.
Prema neslužbenim informacijama, neprijateljske snage pretrpjele su teške gubitke tijekom napada na selo. Uništeno je i onesposobljeno devet tenkova i borbenih vozila pješaštva, a poginulo je oko 170 pripadnika JNA, četnika i drugih srpskih paravojnih postrojbi.
Ovaj morbidni čin genocidne namjere ostaje trajnim svjedočanstvom o zlu koje se sručilo na pitomu slavonsku ravnicu. No, 35 godina kasnije, dok zvona obnovljene crkve ponovno zvone, a dječji smijeh odjekuje ulicama, jasno je da su Tordinci preživjeli. Uspomena na heroje i nedužne žrtve živi u svakoj novoj generaciji, kao podsjetnik na cijenu slobode i snagu naroda koji je izabrao život umjesto mržnje.
Popis poginulih, ubijenih i nestalih u Tordincima abecednim redom
- Ivan Adžić
- Ljuba Adžić
- Marko Adžić
- Josip Born
- Andrija Božić
- Dragutin Božić
- Željko Crnaić
- Vladimir Doležak
- Boris Gubić (Columbo)
- 10.Stjepan Heteši (Pišta)
- Andrija Ištoković
- Josip Ištvanović
- Kaja Jančikić
- Martin Jožić
- Pero Jukić
- Andrija Katić
- Pavo Kovač
- Mato Kovačević – Dele
- Stjepan Kovačević
- Vlado Kurđipić
- Ljubica Lehota
- Stjepan Lončar
- Ivica Lovaković
- Andrija Lukadinović
- Josip Maletić
- Martin Maletić
- Ninoslav Marjanović
- Vlatko Matanović – Apač
- Adam Mišetić
- Andrija Mokoš
- .Ivan Mrđa
- Tomislav Mustapić
- Ivan Nakić – Džibuti
- Ivan Parlov
- Ivica Pecelja
- .Đuro Sabo
- Cvitan Sesar
- Iva Sesar
- Mile Sesar
- Stanko Sesar
- Milan Sičenica
- Evica Tomšić
- Ivan Tomšić ml.
- Ivan Tomšić st.
- Martin Tordinac
- Željko Tordinac
- Željko Turkalj
- Ivan Varga
- Andrija Vidinović
- Stjepan Živković
- Ivan Werner
- NN osoba br. 01
- NN osoba broj 24.
- NN osoba ekshumirana
- Osoba srpske nacionalnosti
- Osoba srpske nacionalnosti
- Osoba srpske nacionalnost
- Rajko Novaković
- Ilija Podrugović
- Ivan Lovaković