Lipik, pitomi slavonski gradić, simbol je nepokolebljivog otpora, neslomljivog duha i beskrajne ljubavi prema domovini. Na današnji dan, 27. studenog 1991., Lipik je pao pod brutalnom okupacijom, ali povijest nikada neće zaboraviti one koji su položili svoje živote braneći Hrvatsku u njezinim najtežim trenucima.
Razaranje i gubitak
Već u srpnju 1991. srpske terorističke skupine, uz potporu JNA, započele su sustavnu kampanju terora i destrukcije diljem zapadne Slavonije. Lipik, smješten na strateškom položaju, našao se na udaru njihovih najtežih napada. Tijekom listopada i studenog neprijatelj je neumoljivo napredovao, koristeći tešku artiljeriju i tenkove.
Na dan 27. studenog, neprijateljski tenkovi, uključujući snage elitne 63. padobranske brigade JNA, probili su se kroz linije hrvatskih branitelja. Unatoč herojskoj borbi, koja je uključivala improvizirane taktike, manjak oružja i neprekidne napade, hrvatske su se snage morale povući prema Filipovcu. Gubici su bili strašni – šestorica branitelja položila su svoje živote, a broj ranjenih bio je još veći.
Heroji s imenom i prezimenom
Ibrahim Abushaala, zvani Gadafi, libijski dragovoljac i zapovjednik obrane Lipika, poginuo je kao simbol međunarodne solidarnosti i hrabrosti. Njegovo iskustvo iz ratova u Libiji učinilo ga je neprocjenjivim vođom, a njegova smrt duboko je odjeknula među suborcima. Njegov lik i djelo ostat će vječna inspiracija svim generacijama koje cijene slobodu.
Njegovo tijelo ostalo je na okupiranom području te su neprijateljski mediji prenijeli vijest da su ubili libijskog plaćenika koji je ratovao za „ustašku“ vlast. Ova vijest uzbunila je i libijsko veleposlanstvo u Beču. Ipak, nakon predočenih dokaza da se ne radi o plaćeniku već o dragovoljcu, nesporazum je izglađen. Gadafijevo tijelo na zahtjev obitelji prebačeno je u rodnu Mysuratu, gdje je sahranjen
Među poginulima su i Branko Marinčić, Robert Klasnić, Zoran Brkić te Marijan Sabljić. Svaki od njih dao je svoj život za budućnost svoje zemlje, za svoju obitelj i narod.
Razaranje poput Vukovara
Lipik, prvi hrvatski grad oslobođen u Domovinskom ratu, doživio je razaranja koja se mogu usporediti s tragedijom Vukovara. Do oslobođenja 6. prosinca 1991., grad je bio gotovo sravnjen sa zemljom. Crkve, domovi, škole i ceste – sve je bilo uništeno u bezumnom činu agresije. Ali ono što nije slomljeno bila je volja naroda koji je znao da se bore za pravednu stvar.
Sjećanje koje traje
Danas, 33 godine kasnije, sjećamo se hrabrih branitelja Lipika s dubokim poštovanjem i zahvalnošću. Njihova borba dokazala je svijetu da se Hrvatska neće povući pred tiranijom i agresijom. Okupacija Lipika nije samo priča o tragediji već i priča o pobjedi duha i vjere u slobodnu budućnost.
Dok se danas prisjećamo tih teških dana, neka njihova žrtva bude podsjetnik svima nama da ljubav prema domovini nije samo riječ, već zavjet koji nosimo u srcima. Lipik živi zahvaljujući njima, a Hrvatska će ih zauvijek pamtiti.