Na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice obilježena je 32. obljetnica pogibije snimatelja HTV-a Gordana Lederera, ubijenog na novinarskom zadatku 10. kolovoza 1991. u srpskom napadu na Pounje.
Kod spomen-obilježja Slomljeni pejzaž u spomen na Gordana, položeni su vijenci i zapaljene svijeće na mjestu njegove pogibije na brdu Čukur.
Vijence su, između ostalih, položili članovi obitelji, izaslanstva Vlade, Sabora, grada Zagreba i Hrvatske Kostajnice i HRT-a.
Vijence su među ostalim položili članovi obitelji Lederer, izaslanik predsjednika vlade RH, potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik glavnog ravnatelja HRT-a Renato Kunić, gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, župan sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak , članovi Zbora ratnih izvjestitelja HRT-a, Hrvatski generalski zbor, izaslanstvo Grada Zagreba te predstavnici lokalne vlasti i braniteljskih udruga.
Župan Ivan Celjak kazao je kako je kukavički, podli hitac ovdje prekinuo život hrabrog čovjeka koji je savjesno radio svoj posao, a njegov posao i poziv bio je prenositi istinu, hrabriti nas i otvarati oči svijetu, koji nije vidio ili nije želio vidjeti cjelinu zla, koje je napalo naš san o neovisnosti, slobodi i demokraciji. Zločinac je prekinuo život, ali nije zaustavio istinu.
Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Dalibor Bišćan – Njegova sposobnost da prenese poruke kroz slike i pokrete bila je jedinstvena – ostavljajući nas zapanjenima i duboko pogođenima. Njegova predanost istini neka nam bude inspiracija da se borimo za istinu i pravdu u svemu što radimo.
Naš Gordan dao je život za istinu, za nas koji smo s njim dijelili dane i Gordan nije bio samo snimatelj – on je bio jedan od nas. Gordanova Banijska ratna praskozorja i danas svjedoče o agresiji, ratnim razaranjima i ugašenim životima mladih ljudi koji su u zajedništvu branili svoju domovinu i na nama je pronositi istinu kako je to činio Gordan, poručio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Ana Lederer, supruga Gordana Lederera kazala je kako sa kćeri svake godine 10. kolovoza odbrojava minute da dan prođe. To je, dodala je – najteži dan u njihovom životu. Izrazila je zahvalnost gradonačelniku Hrvatske Kostajnice i ministru Medvedu, čovjeku koji je Gordanu pokušao spasiti život – što obilježavaju ovaj dan.
Dan-dva prije toga s 1. gardijskom brigadom Tigrovi bio je u akciji na Šupljem kamenu. Zadaća Tigrova bila je štititi komunikaciju Hrvatska Dubica – Hrvatska Kostajnica.
Cijelo vrijeme je bio s nama. Nakon tih dana na Šupljem kamenu imali smo odmor u Hrvatskoj Kostajnici. Gordan je s pripadnicima Gavrana otišao snimati na neki drugi teren i predvečer smo, oko 17 sati, od Damira Tomljanovića Gavrana dobili dojavu da je došlo do pucnjave – prisjetio se svojedobno za 24sata tog tragičnoga kolovoškog dana Miroslav Vrčković, pripadnik 2. bojne, 3. satnije 1. gardijske brigade.
Nas šest krenulo je u izvlačenje dok su drugi ostali pokrivati nas. Gordan je bio teško ranjen u ruke, prsa, nogu, imao više rana od gelera i snajperskog metka. Previli smo mu sve rane, razgovarali s njim i govorili mu kako će biti sve OK. Bio je pri svijesti, sjetio se naših trenutaka na Šupljem kamenu i tad nam je rekao: ‘Evo, dečki, prvi put sam se razdvojio od vas i pogodilo me’ – ispričao nam je u razgovoru jednom prilikom časnik 1. gardijske brigade Siniša Turkalj
Transportirali bismo ga odmah sanitetom, no problem je bio u tome što učestali četnički napadi tu cestu nisu činili sigurnom. General Medved tražio je od JNA i generala Andrije Rašete da pošalje helikopter i kontrolira četničke napade kako bi se Lederer što brže prebacio na zagrebačko Rebro. No Rašeta nije dao ni helikopter ni garanciju te to što je Lederer preminuo leži isključivo na njemu i JNA .
Daljnja sanacija ozljeda i operacija zahtijevala je kontrolirane bolničke uvjete i kiruršku ekipu, među kojom je bila i njegova majka Vlasta. Ugledna anesteziologinja kroz 30 godina rada spasila je mnoge živote. Čekala je da spasi život i sinu jedincu.
Kad smo shvatili da neće stići helikopter, oko 21 sat smo ga odlučili odvesti u Zagreb sanitetnim vozilom. Bio sam mu pratnja s policijskim Land Roverom da ga možemo obraniti od eventualnog napada.Vozio sam bez svjetala jer bi četnici uvijek zapucali čim bi vidjeli svjetla na vozilima. Transport je trajao sat i pol, no nisu nam odmah rekli je li još bio živ kad je stigao. Kasnije smo saznali da je preminuo -ispričao je Turkalj
