Orašje, 23. listopad 2024. – Na taj datum 1992..godine, tijekom Domovinskoga rata, nesebičnom hrabrošću branitelja 106 HVO br Orašje, uz potporu pripadnika drugih HVO brigada i HV-a, vraćene su okupirane Vidovice, koje su početkom svibnja te godine zauzeli srpski okupatori
Svetom misom zadušnicom podno spomen obilježja u Vidovicama, te molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, u srijedu 23. listopada 2023. obilježena je 32. obljetnica oslobođenja župa Vidovice, pokraj Orašja, u Bosanskoj Posavini. Opijelo je molio župnik vlč. Marijan Brkić, nakon čega je održan defile s ratnim zastavama do Spomen obilježja u središtu sela, gdje je služena Sveta misa zadušnica, koju je predvodio vlč. Filip Maršić, župnik u Boću, uz koncelebraciju svećenika okolnih mjesta.
“Okupio nas je upravo ovaj datum 23. listopad kada su oslobođene naše VIdovice, kada su naši branitelji svojom hrabrošću pokazali da zlo ne može imati zadnju riječ. Okupila nas je ovdje zahvalnost za njihove živote. Nemojmo dopustiti da sve ono što nam se dogodilo ovdje, a puno se zla dogodilo našim braniteljima i civilima koje su nažalost izmasakrirali, neke od njih, nemojmo dopustiti da unatoč svemu mržnja ovlada našim srcem, jer mržnja je začeta u paklu i u paklu ima svoj kraj. Budimo ljudi koji smo spremni ljubiti, pa čak i svoje neprijatelje jer to Isus od nas traži, vjerujući i znajući da je Bog ljubav, Bog je vječan i onaj tko ljubi bit će vječan“, rekao je vlč Maršić.
Naime, 23. listopada ratne 1992. branitelji iz postrojbe 106. HVO brigade Orašje oslobodili su Vidovice u kojima su živjeli isključivo Hrvati katolici i koje su početkom svibnja te godine zauzeli srpski oružnici te prognali sve žitelje, a ubili i masakrirali one koji su pronašli i srušili staru i novu crkvu kao i većinu od oko 500 obiteljskih kuća. Dva dana kasnije branitelji su oslobodili i susjednu župu Kopanice koje su srpski oružnici također zauzeli.
Program obilježavanja započeo je na Spomen obilježju Polje u Vidovicama paljenjem svijeća i opijelom, da bi u nastavku brojna izaslanstva hodočastili do Spomen obilježja poginulim braniteljima i mještanima u centru Vidovica. Vijence su potom položila brojna izaslanstva Udruga iz Domovinskoga rata, kao i brojni gosti iz RH među kojima su bili najbrojnija izaslanstva Udruga branitelja iz Republike Hrvatske. iz Županije Posavske i gradonačelnik Grada Orašja Marijan Oršolić, izaslanstva Skupštine i Vlade ŽP predvođena predsjednicima Blažom Župarićem i Đurom Topićem, predstavnici vojske, stranačka izaslanstva, i drugi.
„To su bila teška vremena u kojima su ljudi davali svoje živote radi ove sredine, radi svojih obitelji, opirali smo se svi zajedno onome zlu koje nas je tada snašlo i oslobodili smo se. Danas živimo u gradu koji napreduje, koji ima svoju budućnost, rat je prošao, mržnje više nema, danas je bila i poruka svećenika da ne dozvolimo da nas obuzme mržnja. Bitno je obilježavati ove obljetnice, jer mora se znati što je bilo. Mi smo na osnovu te naše borbe i otpora ostali ovdje. Nismo se rasuli kao mnogi drugi gradovi u BiH gdje danas neki narodi koji su živjeli tu nikada se nisu vratili, kao što su Bosanski Brod, Šamac, Derventa i mnogi drugi. Mi smo se obranili i ostali zahvaljujući našim braniteljima i to treba spomenuti i upravo zato je danas Dan Grada Orašja“, poručio je gradonačelnik Marijan Oršolić.
Program obilježavanja Dana Grada Orašja okončao je prigodnim ručkom i druženjem branitelja u kulturnom centru u Vidovicama
Datum 23. listopada određen je za Dan općine, kasnije Grada Orašja, datum iz Domovinskoga rata kada su postrojbe 106. brigade HVO Orašje oslobodile okupirane Vidovice, a 25. listopada oslobođene su i Kopanice.
Srpska agresija na općinu Orašje započela je 29. travnja 1992., topničkim napadom na Vidovice. Nakon dva dana neprestanog topničkog napada, koji je trebao agresorima poslužiti za zastrašivanje i razbijanje prve obrambene crte, uslijedio je i jaki pješački napad 1. svibnja. 1992. Toga dana oko 600 pješaka potpomognutim tenkovima i oklopom, krenuli su u osvajanje Vidovica u čemu, zbog brojčane i tehničke nadmoći, i uspijevaju. Dan poslije, 2. svibnja, konsolidirane hrvatske snage, pojačane dragovoljcima iz ostalih naselja oraške općine, u protunapadu ponovo zauzimaju Vidovice. Takvo stanje nije dugo trajalo, jer su već 4. svibnja 1992. godine srpske snage potpomognute snagama iz Brčkog, sa više strana izvršili jaki napad na Vidovice, pa dolazi do borbe i prsa u prsa. Malobrojniji branitelji su ponovno napustili Vidovice i povukli se na pričuvne položaje.
U razdoblju od 29. travnja do 4. svibnja 1992. godine, u borbama za Vidovice poginulo je oko 40 branitelja, a na desetine ih je teže ili lakše ranjeno.
Ulaskom u hrvatska sela Vidovice, Kopanice i Jenjić, srpski vojnici su na najokrutniji način masakrirali i ubili desetke civila koji nisu mogli ili htjeli napustiti spomenuta sela.
Od 4. svibnja crta obrane 106. brigade HVO-a, je neprestano ojačavana i utvrđivana čvrstim rovovima i bezbrojnim tranšeama, a protezala se u duljini 27-30 km, tj. od sela Oštra Luka sa zapadne strane bojišnice, preko Boka, Matića, Kostrča, Donje Mahale i Orašja, sve do Vidovica na krajnjem istoku općine. Popunjenost brigade ljudstvom je svakim danom rasla i prelazila formaciji 100%, što samo po sebi govori o moralu i odlučnosti branitelja.
Jačih neprijateljskih pješačkih napada nije bilo sve do 19. srpnja 1992. godine, nego su se vodile rovovske bitke i diverzantske akcije. U tom periodu srpski agresor je tukao županjsko i oraško područje oružjem najveće razorne moći: Lunama, Volkovima, topništvom najtežeg kalibra, uz česta zračna bombardiranja, sa najrazornijim avio-bombama, tkz. “krmačama”. Pored crte bojišnice, na udaru su bili industrijski objekti, škole, sakralni objekti, gospodarski objekti, a nekritički je gađano i cijelo područje općine. Najveće štete trpjela su sva naselja naslonjena na prvu crtu obrane: Oštra Luka, Bok i Matići, te Orašje, kao centar općine, ali i sva prekosavska sela županjske Posavine. Svakodnevno su brojne neprijateljske granate zasipale slobodno područje, a najčešće su stradavali civili.
Takvo stanje je trajalo sve do 23. listopada 1992. godine, kada su postrojbe hrvatskih branitelja totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. listopada na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjeli teške gubitke.
Poginuli hrvatski branitelji u zauzimanju Vidovica s područja Rijeke i Osijeka: Zvonimir Kokotović (1967), Marinko Bošnjak ( 1966), Franjo Šafer (1965), Anto Matkić (1963) i Anto Knežević (1973).
Poginuli pripadnici HVO-a : Vlado Pavlak, Nedeljko Lazić, Eduard Perušić, Stjepan Oršuš, Marijan Juriša, Stevo Kuzmić, Željko Hojsak, Vladimir Galinec, Dario Cartk, Stjepan Lepčin, Dragutin Lajtman, Franjo Tomšić, Ivan Novak, Josip Petak-Đango, Nedeljeljko Horvatić, Mladen Kučina, Mladen Meštrić, Nedjeljko Semić, Dalibor Čebuhar, Ivan Marjanović, Renato Plavetić, Dragan Jovanović-Cigo, Tomislav Švab, Zdravko Štos, Radovan Mladenović, Branko Bergovec, Božidar Šuflaj, Mato Mijatović, Joso Ivkić, Zvonko Ivkić, Zlatko Ivkić, Željko Župarić i Mato Matanović.
