Na današnji dan, prije pune 27 godine, hrvatske vojne snage u vojno-redarstvenoj operaciji “Maestral” oslobodile su hrvatski kraljevski grad Jajce.
U oslobođenju Jajca, u združenoj akciji Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća, koja je trajala nešto više od dva dana, veliki obol pod zapovjedništvom Renata Romića dali su i pripadnici 81. gardijske bojne iz Virovitice.
Svi nazočni su kod Spomen obilježja poginulim pripadnicima virovitičke 81. gardijske bojne “Kumovi” na Plivskom jezeru, a nakon toga i na Spomen obilježju poginulim braniteljima u središtu Jajca, položili vijence i zapalili svijeće. U samom obilježavanju sudjelovao je i predsjednik Republike hrvatske Zoran Milanović .
Iz 81. gardijske bojne, poginuli su: satnik Ivica Sreš te časnički namjesnici Siniša Amidžić, Ivica Grizelj, Tomislav Horvat, Silvio Hranilović, Zlatko Ivković, Željko Tišljarec i Stjepan Rajnović.
U župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije održana je koncelebrirana sveta misa koju je predvodio fra Vinko Marković, gvardijan Franjevačkog samostana Sv. Luke i župnik župe Uznesenja BDM
Operacija počinje u petak, 8. rujna iz pravca Glamoča i Kupresa – prve srpske linije su bile lako razbijene i u ruke 7. i 4. gardijskoj brigadi pada strateški važan planinski vrh Veliki Vitorog, visok 1906 m/nm, odakle se kontrolira široko područje od Kupreškog polja i Glamoča sve do Šipova, Jajca i Mrkonjić Grada. Nasuprot hrvatskim snagama bilo je 7 lakih pješačkih slabo popunjenih srpskih brigada, jedna motorizirana brigada i dva oklopljena bataljuna 2. Krajiškog korpusa VRS.
U isto vrijeme kreću napadne operacije 5. korpusa Armije BiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića iz pravca Bihaća prema planinama Grmeč i Bosanskom Petrovcu te prema Bosanskoj Krupi. 7. korpus Armije BiH pod zapovjedništvo generala Mehmeda Alagića pokreće žestok napad na Donji Vakuf.
Usporedno s tim, Armija BiH pokreće i operacije prema drugim strateškim područjima pa tako u ponedjeljak, 11. rujna 1995., pada snažno, strateško važno srpsko uporište Vozuća na cesti Banovići-Zavidovići, a narednih dana u bošnjačke ruke pada skoro cijela planina Ozren.Sutradan, u utorak, 12. rujna 1995., snage 4. gardijske brigade HV-a zauzimaju gradić Šipovo, a 7. gardijska brigada zauzima strateški iznimno važan prijevoj Mliništa na cesti između Glamoča i Mrkonjić Grada. Sljedeći dan, srijeda, 13. rujna 1995. bio je iznimno uspješan – 7. gardijska brigada zauzima Drvar, 81. Gardijska Bojna HV, 2. Gardijska Brigada HVO, Postrojbe za posebne namjene MUP-a HR Herceg-Bosne te postrojbe HVO Jajca oslobađaju grad Jajce, većinski hrvatski grad, nad slapovima Plive zavijorila je hrvatska zastava, što je za akciju Maestral značilo ono što je za Oluju značila zastava na Kninskoj tvrđavi. Istog dana pada i Donji Vakuf u ruke 7. korpusa Armije BiH.
Na južnom ratištu, HV i HVO su osvojili nekoliko brda s kojih se mogao nadzirati grad Trebinje. 15. rujna 1995. jedinice 5. korpusa Armije BiH zauzimaju Bosanski Petrovac, a idućeg dana, 16. rujna pada i gradić Ključ. Narednog dana, nedjelja, 17. rujna, 5. korpus oslobađa i Bosansku Krupu. Sljedećih dana 5. korpus zauzima šire područje u pravcu Bosanske Otoke, Prijedora i dospijeva nadomak
Sanskom Mostu, koji će biti zauzet nepunih mjesec dana kasnije.
Nakon tjedan dana borbi, operacija završava.
Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je danas na obilježavanju 27. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Maestral“ i oslobođenja kraljevskog grada Jajca te je tom prigodom, za iskazano junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu, odlikovao brigadu „Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ Jajce.
U prigodnom govoru , predsjednik RH Zoran Milanović kazao je :
„Poštovane obitelji hrvatskih branitelja – živih i palih hrvatskih vitezova, građani Jajca – stanovnici ovog prekrasnog, povijesnog grada koji svjedoči o neuništivosti i neiskorjenjivosti hrvatskog identiteta, imena i sjećanja,
Dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati, braćo i sestre, Sretan vam dan oslobođenja Jajca!
Kažu da čovjek umire dva puta – prvi puta kada mu srce stane i drugi puta kada ga obuzme i prekrije zaborav, bijeda ništavila, ono od čega čovjek ima najveći strah. Ljudi koji su pali i dali sve što su imali za Jajce ni u kojem slučaju ne moraju strahovati od te bijede ništavila i zaborava, jer vaš broj danas i duh i energija u kojoj ste se okupili govori da će biti pamćeni vječno i da ih nikada zaboraviti nećemo. Slava im!
Kažu mnoge poslovice koje čovjek nauči, provari, po njima razmisli do svoje pedesete, šezdesete godine. Pola tih poslovica i narodnih mudrosti su zaista mudrosti, pola su besmislene. Jedna od takvih besmislenih poslovica koje se u pravu često ponavljaju je ‘Tko previše dokazuje, ne dokazuje ništa’ . To je jednako netočno kao i ona poslovica da se o ukusima ne raspravlja. Kao što se o ukusima isključivo i cijelo vrijeme raspravlja tako i onaj koji previše dokazuje ne može dokazati previše. Mora dokazivati još. Mi i vi moramo cijelo vrijeme zdravim argumentima otvorenog i čistog srca i bistrih očiju tumačiti, objašnjavati, dokazivati zašto je ova cijela hrvatska priča – epopeja s elementima tragedije, ali i rapsodije – u Bosni i Hercegovini poštena, ispravna, zašto je to pravi puti i zašto smo na pravoj strani povijesti.
Bez Hrvatske vojske, bez hrvatskih gardijskih brigada, bez hrvatskih domobranskih postrojbi i pukovnija, bez gardijskih brigada Hrvatskog vijeća obrane, domobranskih brigada Hrvatskog vijeća obrane – Bosna i Hercegovina ne bi bila oslobođena, Bosna i Hercegovina ne bi završila krvavi rat i okupaciju, Bosna i Hercegovina danas ne bi bila cjelovita država!
Ta zahvalnost o kojoj je govorio i ratni zapovjednik 3. gardijske brigade Nekić, to je ono što ne vidimo. To je ono što smeta, to je ono što neke boli, to je ono što mnoge iritira i to je ono na čemu ćemo ustrajati u dokazivanju da smo ispravni i da smo napravili pravu stvar. I vi koji ste se borili i mi koji smo to sa sigurne udaljenosti gledali. Ne samo Jajce u operaciji ‘Maestral’, nego i Mrkonjić Grad i drugi prostori koje su Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane, braća po oružju, zajedno – uz povremenu, ali vrijednu pomoć, i to treba pošteno naglasiti, Petog korpusa vojske Bosne i Hercegovine, Armije Bosne i Hercegovine – oslobodili u operaciji ‘Južni potez’, mjesec dana nakon ove operacije omogućilo je da se sjedne za stol. A vi znate da neke treba malo više potjerati na to, nisu spremni sjesti za stol. Ako su dominantni, osjećaju se prejaki. Da su te pobjede u devetom, a posebno u desetom mjesecu ’95. godine dovele do toga da se tadašnji neprijatelj, vojska Karadžića i Mladića natjera da sjedne za stol u Daytonu. To je istina. I ništa drugo.
Na toj istini mi gradimo sve svoje argumente u manjem ili većem zajedništvu vlasti u Hrvatskoj, vas ovdje u Bosni i Hercegovini, i uz puno poštovanje ove države. To poštovanje prema Bosni i Hercegovini moj je ljudski i politički cilj već barem dvadeset godina. Deblokadu Sarajeva i druge velike stvari u ratu ’95. godine nisu postigli ni američki, ni britanski ,ni francuski bombarderi, lovci i zrakoplovi nego čizme na terenu i krv hrvatskih vojnika. To je istina, i to dokazujte svaki puta. Za to možda na kraju ne trebamo zahvalnost, ali moramo to ponavljati.
To su strašno jaki argumenti kada za vas Hrvatice i Hrvate Bosne i Hercegovine tražimo običnu milostinju. I toga me je kao hrvatskog predsjednika stid. Tražimo toliko malo da me je stid uopće o tome govoriti i razmišljati. Tražimo temeljno poštovanje temeljnih pravila i principa koji su jednom dogovoreni i nakon toga polako metodom pokušaja i pogreške, ponavljanja, aplicirani i primjenjivani i danas se tretiraju kao usvojeni. Usvojeno je, na primjer, i o tome se ovih dana uopće ne priča, da člana Predsjedništva iz redova hrvatskog naroda, ponovit ću iz redova hrvatskog naroda, može birati tko hoće. Kakve to veze ima sa zdravom logikom, s poštenjem, s elementarnim ljudskim poštenjem?
Republika Hrvatska nije mogla sanjati da bi se približila europskim integracijama da nije uredila svoj sustav zaštita manjina, manjina u ovom slučaju. Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu manjina, ali ih se svodi na manjinu. Pogledajmo kako su manjine zaštićene u Hrvatskoj već trideset godina. One imaju svoje predstavnike u Saboru, Srbi imaju svoje predstavnike u Saboru garantirane, Bošnjaci imaju svoga predstavnika u Saboru, trenutno ga nemaju, možda će ga ponovno imati, imaju pravo na to. Tko može birati te predstavnike tih brojnih hrvatskih manjina naših sugrađana, Talijana, Mađara, Srba, Bošnjaka, Albanaca itd., tko ih ima pravo birati u Hrvatskoj? Isključivo pripadnici tih manjina, isključivo pripadnici tih identitetskih grupa koje možda nisu konstitutivni narod. Ali ovo pokazuje logiku stvari, pokazuje kako izgleda pošten pristup problemu, a ne obični lopovluk. Ovo što se događa u Bosni i Hercegovini ne mogu, nakon godina pokušaja, godina upozoravanja, godina inzistiranja, moljakanja opisati drukčije nego lopovluk, otimačina. Još više rastužuje i obezdušuje cinizam kojim se to pravda.
Dakle, svi oni koji iz dobrih namjera – ako su im namjere dobre, onda su slabe pameti – ili iz loših namjera govore o ukidanju Daytonskog sporazuma, o potrebi njegovog zamjenjivanja nekim novim aranžmanom – ja kao predsjednik hrvatske Republike, kao predstavnik hrvatske Republike, moderne europske države, članice NATO-a i Europske unije, mogu reći da to Hrvatska neće nikada podržati. I ne samo da neće nikada podržati nego će se energično svim sredstvima, svim miroljubivim sredstvima, boriti protiv toga.
Bosne i Hercegovine bez ravnopravnih Hrvata, Bošnjaka i Srba nema! To nekima u ovom trenutku nije jasno i svoju pohlepu pravdaju i sakrivaju, stavljaju pod velo ciničnih izgovora. Ne znaš što te više smeta, krađa ili bezobrazluk, ali kada djeluju zajedno predstavljaju toksičnu kombinaciju. Borite se protiv toga čašću, energijom koju imate, neiskorjenjivom voljom hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine, od kuda je skoro pola nas u Hrvatskoj ionako potječe, da opstanete, da se izborite, da napredujete, da vaša djeca, sinovi i kćeri, unuci imaju pravo i mogućnost za bolji život, ne kao fikciju, ne kao krilaticu nego kao nešto stvarno.
Hrvatska nije ušla u Europsku unije, među ostalim i samo zbog toga da bi godišnje povukla nekoliko stotina milijuna eura europskih fondova. To je ništa, to nestaje u tami ništavila, to je beton, cijevi, poneka građevina. Hrvatska je ušla da bi bila jača, kao što svaka obitelj, svaki čovjek, svaka zajednica, svaka postrojba radi, razvija se i planira da bi bila jača – znači neovisnija, čvršća, da može iskazati svoju volju, suprotstavit se jarmu . Tako je i Hrvatska država u Europskoj uniji i NATO-u za neke stvari jača nego ikad. Ta prava, te mogućnosti, ta oruđa, ta oruđa mira, ali oruđa pravde, Hrvatska ima koristi više i za to ću se zalagati u Zagrebu i ovdje kod vas. Uvijek vodeći računa da sam u stranoj državi, da nisam predsjednik ove države, ali da ovdje žive i živjet će moji sunarodnjaci, moja braća i sestre, kojih je u zadnjih trideset godina duplo manje nego što ih je nekada bilo.
Dragi prijatelji, još jednom, zajedničkom voljom, uzdignuta čela za boljitak, napredak, bogatstvo, samostalnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, za europsku, stabilnu Bosnu i Hercegovinu kojoj će Hrvatska biti prijatelj, a ne neki vječni sumnjivac s neke liste, ne udruženi zločinački pothvat, nego udruženi napor, ljudi dobre volje. Da ovo bude sretna zemlja i da sačuva ovaj identitet koji se prenosi koljenima. I Hrvoje i Tvrtko su imena koja koriste samo Hrvati, činjenica da su to imena koja su preuzeli kroz svoju povijest i zadržali samo Hrvati, da su to imena povijesti najvećih velikaša ove zemlje u srednjem vijeku do dolaska osmanlija, to govori da se ovdje i nas nešto malo pita. E tu riječ ćete čuti, riječ i ništa više. Tko previše dokazuje dobro radi, dokazujmo previše. Živjeli Hrvati Bosne i Hercegovine!“
Osim predsjednika Milanovića govorili su predsjedatelj Općinskog vijeća Jajce Josip Topić, ratni zapovjednik hrvatskih snaga na glavnom pravcu oslobađanja Jajca umirovljeni general zbora HVO Stanko Sopta, ratni zapovjednik 3. gardijske brigade HVO-a umirovljeni general-bojnik HVO Ilija Nakić, predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara i kandidatkinja stranaka Hrvatskog narodnog sabora za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Borjana Krišto.
Obilježavanje 27. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Maestral“ i oslobođenja kraljevskog grada Jajca započelo je kod Središnjeg spomen obilježja poginulim braniteljima u Jajcu polaganjem vijenaca i paljenjem svijeće. Uz predsjednika Milanovića pri polaganju vijenca bili su predstojnik Ureda predsjednika dr. sc. Orsat Miljenić, pročelnik Kabineta predsjednika Bartol Šimunić, posebni savjetnik Predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković, veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini mr. sc. Ivan Sabolić, konzul RH u Vitezu Pero Bilušić, vojni izaslanik RH u BiH Davor Kiralj i ministar savjetnik u Veleposlanstvu RH u BiH Mladen Glavina.
Vojno-redarstvena operacija “Maestral” trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995. i stvorila je preduvjete za nastavak napredovanja Hrvatskih snaga, a 13. rujna 1995. oslobođeno je Jajce nakon trogodišnje okupacije. Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ.
